Revr-490/2017-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 490/17-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. K. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik F. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. K. d.d. Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica M. T., odvjetnica u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž R- 78/2016-2 od 11. siječnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-779/15 od 24. studenoga 2015., u sjednici održanoj 16. svibnja 2018.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja B. K. protiv odluke o glavnoj stvari, kao neosnovana.

r i j e š i o j e :

Odbacuje se revizija tužitelja B. K. protiv rješenja o parničnim troškovima, kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je na temelju Potvrde tuženika od dana ... godine, tužitelj u radnom odnosu kod tuženika i to na neodređeno vrijeme od ... godine, na radnom mjestu vozač - prodavač 3.

Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe tužitelja B. K. vrati na isto radno mjesto na kojem je do tada radio ili pak na drugo odgovarajuće njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate prema stopi koja se utvrđuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banka koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka i odluke o troškovima. Predlaže prihvatiti reviziju, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje, podredno preinačiti pobijane presude u korist tužitelja i donijeti odluku o trošku.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija protiv odluke o glavnoj stvari nije osnovana.

Revizija protiv odluke o troškovima postupka nije dopuštena.

U odnosu na odluku o glavnoj stvari:

Prema odredbi čl. 392.a. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13, dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je temeljem potvrde tuženika od ..., izdanoj E. d.d., tužitelj kod tuženika u radnom odnosu na neodređeno vrijeme od ..., na radnom mjestu vozač - prodavač 3 te za vraćanje na rad.

U provedenom postupku utvrđeno je da su stranke počev od ... pa do ... sklopile više uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme, a posljednji ugovor je sklopljen na određeno vrijeme do ..., koji je prestao istekom vremena na koje je bio sklopljen; da je tuženik kao poslodavac izdao E. d.d. potvrdu o primanjima i suglasnosti o provođenju Izjave suglasnosti o zapljeni primanja tužitelja, u kojoj je navedeno da je tužitelj kod tuženika zaposlen na neodređeno vrijeme.

Na temelju utvrđenih činjenica nižestupanjski sudovi su pravilno ocijenili da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na određeno vrijeme na temelju sklopljenih ugovora o radu na određeno vrijeme pri čemu predmetna potvrda ne može biti pravni osnov na temelju kojeg bi sud mogao utvrditi da je ugovor o radu između stranaka sklopljen na neodređeno vrijeme.

Odredbom čl. 396.a. st. 1. ZPP dano je ovlaštenje ovome sudu da se u slučaju kada odbija reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja, pozove na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske odluke. U tom je slučaju dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti i odluku na koju se poziva (čl. 396.a. st. 2. ZPP).

S obzirom na to da je drugostupanjski sud vrlo razložno i detaljno obrazložio zbog čega žalbeni navodi tužitelja nisu osnovani, to u svemu ostalom ovaj sud upućuje na razloge drugostupanjske presude koje u cijelosti prihvaća na temelju odredbe čl. 396.a. ZPP.

Na internetskim stranicama uz ovu presudu objavit će se presuda Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž R-78/2016-2 od 11. siječnja 2017.

Slijedom navedenog, valjalo je presuditi kao u izreci presude na temelju odredbe čl. 393. u vezi čl. 396.a. ZPP.

U odnosu na odluku o troškovima postupka:

Prema odredbi čl. 164. st. 4. ZPP o zahtjevu za naknadu parničnih troškova sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se dovršava parnični postupak, s tim da se odluka o troškovima parnice koja je sadržana u presudi smatra rješenjem (čl. 129. st. 4. ZPP). Stoga je u pogledu dopuštenosti revizije protiv pravomoćne odluke o troškovima parničnog postupka, mjerodavna odredba čl. 400. st. 1. ZPP koja glasi: Stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382.).

Iz navedene odredbe proizlazi da je revizijom dopušteno pobijati samo ona rješenja drugostupanjskog suda koja predstavljaju pojedinačni akt o predmetu spora i kojima se dovršava postupak po tužbi, pa je za ocjenu o dopuštenosti revizije protiv rješenja o troškovima parničnog postupka, prije svega, potrebno ocijeniti ima li rješenje o parničnim troškovima karakter takvog pojedinačnog akta čijom se pravomoćnošću dovršava parnični postupak.

Rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupaka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP protiv kojega je dopuštena revizija jer u pogledu parničnih troškovima spor niti počinje niti se dovršava. Sama okolnost što se rješenje o troškovima postupka donosi u presudi ili rješenju kojim se pravomoćno dovršava postupak pred sudom ne daje tom rješenju svojstvo rješenja kojim se pravomoćno završava parnični postupak. Parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), o njima sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 1. i 2. ZPP), ali nemaju karakter rješenja iz čl. 400. st. 1. ZPP.

Slijedom izloženog, u ovom slučaju nije ispunjen temeljni kriterij dopuštenosti revizije po čl. 400. st. 1. ZPP, jer rješenje o troškovima postupka ne ulazi u kategoriju rješenja iz te odredbe, pa je potrebno posebno naglasiti kako protiv rješenja o troškovima parnice revizija uopće nije dopuštena.

Uz sve navedeno, još se naglašava kako je u pogledu nedopuštenosti revizije protiv pravomoćnog rješenja o troškovima parničnog postupka zauzeto pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. studenog 2015. koje glasi: "Pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega bi bila dopuštena revizija."

Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tužitelja protiv rješenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u presudi odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci rješenja.

Zagreb, 16. svibnja 2018.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.