II Kž-410/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Branka Brkića kao predsjednika vijeća, te Žarka Dundovića i mr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Ljevačić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. K. D. i dr, zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 15. srpnja 2011. broj K-43/10 o produljenju pritvora, nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 17. kolovoza 2011.,
Legislator headnote
AI generatedII Kž-410/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Protivno pobijanom rješenju, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da u konkretnom slučaju više nisu egzistentni razlozi za primjenu mjere pritvora protiv opt. K. D. iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP-a.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 410/11-4
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Branka Brkića kao predsjednika vijeća, te Žarka Dundovića i mr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Ljevačić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. K. D. i dr, zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 15. srpnja 2011. broj K-43/10 o produljenju pritvora, nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 17. kolovoza 2011.,
r i j e š i o j e :
Prihvaća se žalba opt. K. D., preinačuje se pobijano prvostupanjsko rješenje na način da se pritvor protiv optuženika ukida te se optuženik ima odmah pustiti na slobodu.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, nakon izrečene nepravomoćne presude, kojom je opt. K. D. proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – dalje u tekstu: KZ) i na temelju tog zakonskog propisa te uz primjenu čl. 57. st. 2. i 4. toč. C KZ-a osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, a opt. S. O. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ-a i osuđena na kaznu zatvora u trajanju od dva mjeseca te je, na temelju čl. 67. KZ-a, prema optuženici primijenjena uvjetna osuda pa se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženica za vrijeme od jedne godine ne počini novo kazneno djelo, na temelju čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP), opt. K. D. produljen je pritvor iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP-a.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio opt. K. D. putem braniteljice S. M.-Č., odvjetnice iz R., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine, podredno da se optuženiku naloži mjera opreza zabrane napuštanja boravišta te mjera opreza obveznog povremenog javljanja određenoj osobi ili državnom tijelu.
Žalba je osnovana.
II Kž 410/11-4
Protivno pobijanom rješenju, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da u konkretnom slučaju više nisu egzistentni razlozi za primjenu mjere pritvora protiv opt. K. D. iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP-a.
Obrazlažući razloge donošenja rješenja o produljenju pritvora protiv opt. K. D. iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP-a, prvostupanjski sud navodi da je optuženik prigodom ispitivanja pred istražnim sucem bio upozoren u smislu odredbe čl. 225. st. 1. ZKP-a, no da se nakon pravomoćnosti optužnice nije uspjela osigurati njegova nazočnost pozivanjem niti s adrese prebivališta, a niti s adrese neprijavljenog boravišta, utvrđene po policijskim službenicima. Uzevši u obzir i činjenicu da je njegova nazočnost u istrazi osigurana tek izdavanjem dovedbenog naloga, prvostupanjski sud zaključuje da i nadalje postoje okolnosti koje opravdavaju primjenu mjere pritvora protiv optuženika iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP-a.
Međutim, imajući u vidu da se u konkretnom slučaju opt. K. D. nalazi u pritvoru od 25. veljače 2011., odnosno pet mjeseci i dvadesettri dana, a da je u ovom postupku donesena nepravomoćna presuda kojom je optuženik, uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, za zaključiti je kako je mjera pritvora iz osnove propisane u čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP-a u odnosu na optuženika ispunila svoju svrhu, odnosno nazočnost optuženika na glavnoj raspravi. Uzevši u obzir i to, da je i zamjenica Županijskog državnog odvjetnika na glavnoj raspravi 15. srpnja 2011. istaknula da se ne protivi prijedlogu braniteljice optuženika za ukidanje pritvora, zatim da u spisima predmeta prileži uvjerenje o prebivalištu od 24. svibnja 2011. (list 124 spisa) iz kojeg proizlazi da opt. K. D. od ... ima prijavljeno prebivalište na adresi M., R., …, što je uostalom potvrdila i majka optuženika prigodom iskazivanja na glavnoj raspravi 6. srpnja 2011., a osobito imajući u vidu odredbu čl. 101. st. 2. ZKP-a, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da se primjena mjere pritvora protiv opt. K. D. više ne ukazuje nužnom.
Slijedom navedenoga, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 17. kolovoza 2011.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Martina Ljevačić, v.r.
mr. sc. Branko Brkić, v. r.