Rev-2047/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2047/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Grbin Ive kao predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Miroslave Vekić, Ivice Crnića i Jakoba Miletića, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužiteljice ad 1)

V. S. iz Z., zastupane po punomoćniku M. V., odvjetniku u S. i tužitelja ad 2) M. G. iz S., zastupan po punomoćnicima B. P. iz S., i M. V., odvjetniku u S., protiv tuženog Ž. J. iz S., zastupan po punomoćniku B. B., odvjetniku iz S., radi ispražnjenja, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 5. travnja 1991. br. Gž-1373/91, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 10. prosinca 1990. br. II P-847/90, u sjednici održanoj dana 11. prosinca 1991. godine

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika izjavljena protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od dana 5. travnja 1991. godine pod poslovnim brojem Gž-1373/91, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Okružnog suda potvrđena je presuda Općinskog suda kojom je tuženiku naloženo da u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja, zajedno sa članovima svoje obitelji isprazni stan br. … u S., anagrafske oznake ,,, i istog slobodnog od osoba i stvari da preda na slobodno raspolaganje tužiteljima.

Protiv ove pravomoćne presude reviziju je izjavio tuženik, koju je u smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku, koji zakon je preuzet na temelju odredbe iz čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" , br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske ( u daljnjem tekstu; ZPP) prvostepeni sud dostavio tužitelju i nadležnom javnom tužiocu.

Tužitelji su u odgovoru na reviziju tuženika osporili revizijske navode uz prijedlog da sud reviziju odbije kao neosnovanu.

Javni tužilac Hrvatske se o reviziji tuženika nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren.

Nije sporno da je tuženik temeljem Ugovora o najmu koji je zaključen dana 30. IV 1989. godine, na određeno vrijeme (6 mjeseci) uselio u stan u S., koji se nalazi na VI katu zgrada anagrafska oznaka ….

Ovaj ugovor tuženik je zaključio sa starateljem sada pok. A. G., vl. stana. Vlasnik stana A. G. preminula je dana 23. VII 1989. godine u vrijeme, dok je Ugovor o najmu kojeg je ista zaključila sa tuženikom u ovoj parnici, još bio na snazi.

Tužitelji su po isteku vremena na koji je ugovor bio zaključen, zatražili od tuženika kao najmoprimca da iseli iz stana, zajedno sa članovima svoje porodice, uz predaju stana slobodnog od osoba i stvari (čl. 110. Zakona o stambenim odnosima "Narodne novine" br. 51/85 i 42/86, u daljnjem tekstu: ZSO).

Tuženik nije iselio iz predmetnog stana, te su tužitelji tužbom pokrenuli ovaj postupak radi iseljenja tuženika (čl. 112. ZSO).

Tuženik u reviziji, kao i tokom trajanja postupka prigovara nedostatku aktivne legitimacije na strani tužitelja, jer da ostavinski postupak iza smrti vlasnice stana A. G. još nije pravomoćno okončan.

Prvostepeni sud je utvrdio, a to utvrđenje prihvatio je drugostepeni sud, da su tužitelji osobe koje su pozvane na nasljedstvo iza smrti G. A. i na temelju zakona i na temelju oporuke kojom je G. A. raspolagala svojom imovinom (čl. 6. Zakona o nasljeđivanju "Sl. list SFRJ" br. 42/65, 44/65 i 67/65, te "Narodne novine" br. 52/71 i 47/78, u daljnjem tekstu: ZN). Njena ostavina na njezine nasljednike prelazi po sili zakona u času njezine smrti (čl. 135. ZN).

Na spornom stanu, koji je sastavni dio ostavine imovine sada pok. G. A. tužitelji imaju pravo zajedničkog vlasništva (čl. 18. st. 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima "Sl. list SFRJ" br. 6/80, u daljnjem tekstu: ZOVO).

Zajednički vlasnici imaju pravo na tužbu za zaštitu prava vlasništva na cijeloj stvari prema trećim osobama.

Dakle, u odnosu na sporni stan koji se nalazi u faktičnoj vlasti tuženika bez valjanog pravnog osnova tužiteljima kao nosiocima prava zajedničkog vlasništva pripada, u odnosu na sporni stan, reivindicationa zaštita (čl. 37. ZOVO), traženje iseljenja i predaju stana.

Stoga su nižestepeni sudovi valjanom primjenom materijalnog prava usvojili zahtjev tužitelja i obvezali tuženika da zajedno sa članovima porodice, koji protupravno faktički posjeduju predmetni stan, iz istog isele i da ga preda slobodnog od osoba i stvari tužiteljima.

Iz izloženog dakle slijedi da nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a kako ovaj sud u ispitivanju pobijane presude kao i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju povredu ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), to je reviziju tuženika pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP valjalo odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 11. prosinca 1991. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.