Rev-10/2014-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 10/14-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. L. pok. M. iz R., i Š. L. pok. M. iz R., koje zastupaju punomoćnici M. K. i M. K. , odvjetnici u R., protiv tuženika Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Crikvenici, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci br. Gž-2816/2012-2 od 20. ožujka 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rabu br. P-141/09-33 od 4. siječnja 2012., u sjednici održanoj 9. ožujka 2016.,

p r e s u d i o j e:

U odnosu na pitanje pod 1. kada se smatra dovršenim započeti postupak diobe zemljišne zajednice prije 6. travnja 1941., jer pobijana presuda ovu odlučnu činjenicu obrazlaže na posve suprotan način od već 31 pravomoćne presude, kao i svih provedenih dokaza koji idu u prilog tužbi, revizija tužitelja J. i Š. L. odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

U odnosu na pitanja pod 2. da li provedba tehničkog dijela diobe zemljišne zajednice nakon dovršetka II. svjetskog rata, sakupljanjem novca za parcelaciju po Mjesnom Narodno oslobodilačkom odboru S. D., te izvršena parcelacija svih matičnih čestica na način kako je dioba izvršena do 6. travnja 1941. po firmi „G.“ O. ..., uz provedbu parcelacionog elaborata kroz katastar i upis bivših ovlaštenika zemljišne zajednice kao posjednika nekretnina koje su im pripale diobom u zasebne posjedovne listove, ne znači i odobrenje dovršenja diobenog postupka po nadležnom organu uprave, čak i pod pretpostavkom da je II. svjetski rat prekinuo nesporno započetu diobu; pod 3. koliki utjecaj ima na presuđenje u ovoj pravnoj stvari nesporna činjenica, već 31 pravomoćna presuda u korist tužitelja protiv istog tuženika, po istom činjeničnom i pravnom osnovu, u čijim se izrekama utvrđuje, da je dioba te iste zemljišne zajednice dovršena prije 6. travnja 1941., a posebno za osiguravanje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, te da li je ova jedina, odlučna činjenica, kao prethodno pitanje već kao nesporna, utvrđena brojnim citiranim pravomoćnim presudama; pod 4. da li se prvostupanjska i drugostupanjska presuda mogu donijeti, bez analize iskaza čak 7 svjedoka, od kojih gotovo svi imaju neposredna saznanja o dovršenoj diobi, u situaciji kada su materijalni (pismeni) dokazi o diobi iste zemljišne zajednice uništeni; pod 5. da li se pobijana presuda može temeljiti na zapisnicima i dokazima iz upravnih postupaka Općine Rab, s obzirom da se je ista vodila sve do nedavnog upisa tužene, kao vlasnik istih spornih nekretnina i bila direktno zainteresirana da se ne prizna dovršena dioba zemljišne zajednice do 6. travnja 1941., revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je zahtjev tužitelja kojim su tražili da se utvrdi da su svaki u 1/2 dijela stekli pravo vlasništva diobom zemljišne zajednice prije 6. travnja 1941. na kčbr. 531/14 površine od 12513 m2 iz zk. ul. 1885, kčbr. 534/22 površine od 3764 m2 iz zk. ul. 1885, kčbr. 534/23 površine od 295 m2 iz zk. ul. 1885, kčbr. 585/31 površine 9100 m2, kao dijelu matične kčbr. 585 bez upisane površine, iz zk. ul. 1886, kčbr. 585/31 površine 9056 m2, kao dijelu matične kčbr. 585 bez upisane površine, iz zk. ul. 1886 sve k.o. S. D., sve kako je to označeno u skici očevida mjerničkog vještaka S. P. od 28.7.2011., te da im je tužena Republika Hrvatska to dužna priznati i trpjeti upis tužitelja u zemljišne knjige (toč. I.). Ujedno su tužitelji obvezni tuženiku nadoknaditi parnične troškove u iznosu od 3.500,00 kn, dok je s preostalim dijelom od 4.250,00 kn tuženik odbijen. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelji su pravovremeno podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP), smatrajući da odluka u sporu ovisi o postavljenim pitanjima koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Tužitelji predlažu da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači na način da se zahtjevu tužitelja u cijelosti udovolji, odnosno podredno da se ukinu obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija tužitelja dijelom nije osnovana, a dijelom nije dopuštena.

Tužitelji u reviziji postavljaju sljedeća pitanja:

„1. Kada se smatra dovršenim započeti postupak diobe zemljišne zajednice prije 6. travnja 1941., jer pobijana presuda ovu odlučnu činjenicu obrazlaže na posve suprotan način od već 31 pravomoćne presude, kao i svih provedenih dokaza koji idu u prilog tužbi?

2. Da li provedba tehničkog dijela diobe zemljišne zajednice nakon dovršetka II. svjetskog rata, sakupljanjem novca za parcelaciju po Mjesnom Narodno oslobodilačkom odboru S. D., te izvršena parcelacija svih matičnih čestica na način kako je dioba izvršena do 6. travnja 1941. po firmi „G.“ O. ..., uz provedbu parcelacionog elaborata kroz katastar i upis bivših ovlaštenika zemljišne zajednice kao posjednika nekretnina koje su im pripale diobom u zasebne posjedovne listove, ne znači i odobrenje dovršenja diobenog postupka po nadležnom organu uprave, čak i pod pretpostavkom da je II. svjetski rat prekinuo nesporno započetu diobu?

3. Koliki utjecaj ima na presuđenje u ovoj pravnoj stvari nesporna činjenica, već 31. pravomoćna presuda u korist tužitelja protiv istog tuženika, po istom činjeničnom i pravnom osnovu, u čijim se izrekama utvrđuje, da je dioba te iste zemljišne zajednice dovršena prije 6. travnja 1941., a posebno za osiguravanje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, te da li je ova jedina, odlučna činjenica, kao prethodno pitanje već kao nesporna, utvrđena brojim citiranim pravomoćnim presudama?

4. Da li se prvostupanjska i drugostupanjska presuda mogu donijeti, bez analize iskaza čak 7 svjedoka, od kojih gotovo svi imaju neposredna saznanja o dovršenoj diobi, u situaciji kada su materijalni (pismeni) dokazi o diobi iste zemljišne zajednice uništeni?

5. Da li se pobijana presuda može temelji na zapisnicima i dokazima iz upravnih postupaka Općine Rab, s obzirom da se je ista vodila sve do nedavnog upisa tužene, kao vlasnik istih spornih nekretnina i bila direktno zainteresirana da se ne prizna dovršena dioba zemljišne zajednice do 6. travnja 1941.?“

Glede pitanja pod 1. ovaj sud smatra da se radi o pitanju važnom za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, te da navedeno pitanje udovoljava formalnim uvjetima za donošenje meritorne odluke u ovom predmetu.

U ovom sporu tužitelji traže da se utvrde suvlasnicima nekretnina, odnosno dijelova nekretnina pobližih oznaka navedenih u izreci prvostupanjske presude, time da su vlasništvo istih stekli temeljem čl. 2. Zakona o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom („Narodne novine“, br. 36/47).

Među strankama nije sporno da je na predmetnim nekretninama koje se nalaze na području „F. - K.“ u S. D., prije 6. travnja 1941. postojala zemljišna zajednica. Prema dokumentaciji iz Katastra u R. te iz nalaza i mišljenja vještaka - Ureda za katastar i geodetske poslove Ispostava R., djelatniku S. P., parcelacija matičnih čestica na području „F.“ izvršena je prije 1955. (1955. osnovan je katastar zemljišta u R.), u najstarijem spisu parcela koji datira od 1955., sve katastarske čestice nalaze se upisane kao takve, a ucrtane su i u katastarske planove. Ova parcelacija nije provedena u zemljišnih knjigama gdje su još uvijek upisane matične čestice. Prema skici očevida i identifikaciji vještaka u katastru k.č. 544/12 sa 3764 m2 odgovara zk.č. 534/22, k.č. 534/14 sa 12513 m2 odgovara zk.č. 534/14, k.č. 554/23 sa 295 m2 odgovara zk.č. 554/23, k.č. 585/32 površine od 9053 m2 je dio k.č. 585, k.č. 585/31 sa 9100 m2 dio je zk.č. 585, sve k.o. R.-M. Nije sporno da je 1947/48 godine izrađen parcelacijski elaborat za područje „F. - K.“, koji je proveden u katastru zemljišta, ali da dioba zemljišne zajednice za odnosno područje nije nikada provedena u zemljišnoj knjizi.

Iz stanja spisa, a osobito dopisa Općine Rab od 31. kolovoza 1992., te zapisnika Općine Rab, iz 1992. proizlazi da su se mještani S. D. 1992. obratili imovinskoj službi Općine Rab za povratom zemljišta „F.“, da je Općina Rab razmišljala o tome, ali da nema dokaza da je diobeni postupak proveden prije 6. travnja 1941.

Zemljišne zajednice bile su udruge pojedinaca ili obitelji koji zajednički upravljaju skupnom (korporativnom) imovinom na načelu udjeličarstva svojih članova, pri čemu je svaki član ovlaštenik zemljišne zajednice, dok je imovina zemljišnih zajednica u pravilu bila poljoprivredno zemljište, šume te malim dijelom ostale nekretnine.

Zemljišne zajednice prestale su postojati stupanjem na snagu Zakona o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom od 15. travnja 1947., a taj Zakon je stupio na snagu danom objavljivanja u „Narodnim novinama“ 19. travnja 1947. Odredbom čl. 1. toga Zakona propisano je da imovina zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina se proglašuje općenarodnom imovinom. Odredbom čl. 2. regulirano je da se zemljišnim zajednicama smatraju sve one zajednice na koje se odnosi Zakon o uređenju zemljišnih zajednica od 25. travnja 1884., Zakon o uređenju plemenite općine Turopoljske od 1. svibnja 1895. i zakonski članak X. od 7. travnja 1913. o nepodijeljenim zajedničkim pašnjacima, te sve one šume zajednice koje su nastale povodom provedbe agrarne reforme prije 6. travnja 1941. Nadalje, odredbom čl. 3. Zakona o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom regulirano je da se propisi ovog zakona ne odnose na ona zemljišta koja su na osnovu provedenog diobnog postupka zemljišne zajednice pojedini ovlašteni dobili u svoje privatno vlasništvo prije 6. travnja 1941., kao ni na zemljišta koja pojedinim ovlaštenicima pripadnu u privatno vlasništvo na temelju odobrenog dovršenja diobnog postupka pokrenutog prije 6. travnja 1941. time da dovršenje diobnog postupka pokrenutog prije 6. travnja 1941. odobravaju okružne komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju.

Odredbom čl. 5. st. 1. Zakona propisano je da šume i šumska zemljišta zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina prelaze pod upravu Narodnih odbora odnosno Ministarstva poljoprivrede i šumarstva prema propisima Uredbe Vlade FNRJ o organizaciji šumarstva od 27. prosinca 1946. Iz tih šuma i šumskih zemljišta podmirivat će se potrebe kućanstva u šumskim proizvodima (ogrjevno i tehničko drvo, šumsko sjemenje i plodovi, šumska paša, stelja, šaš itd.). Odredbom st. 2. čl. 5. navedenog Zakona propisano je da ostalo zemljište navedenih zajednica prelazi pod upravu mjesnih i kotarskih narodnih odbora prema značenju, veličini i području koje zahvaćaju ta zemljišta, a ima služiti zajedničkim gospodarskim potrebama pučanstva dotičnog područja. Takvo zemljište prvenstveno će se u cjelini dodijeliti na trajno uživanje seljačkoj radnoj zadruzi, ukoliko na tom području postoji seljačka radna zadruga, koja obuhvaća stanovništvo čitavog sela ili najveći dio sela.

Prema ocjeni revizijskog suda odredbom čl. 3. Zakona o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom propisana je iznimka od općeg pravila da imovina zemljišnih zajednica postaje općenarodna imovina, te određuje uvjete koji moraju biti zadovoljeni da bi te nekretnine ostale u režimu vlasništva pojedinih ovlaštenika tog prava.

Uvjeti koje čl. 3. st. 1. navedenog Zakona propisuje su: ili da su na osnovi provedenog postupka diobe zemljište pojedini ovlašteni dobili u svoje vlasništvo prije 6. travnja 1941. ili ako postupak diobe nije dovršen, ali je pokrenut prije 6. travnja 1941. da je naknadno odobreno dovršenje diobenog postupka s time da dovršenje diobenog postupka odobravaju okružne komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju (st. 2. čl. 3. citiranog Zakona). Nije sporno da takvo odobrenje u smislu čl. 3. citiranog Zakona nije dano, te da nije niti naknadno traženo sukladno mogućnosti koja je propisana čl. 1. Zakona o dopuni Zakona o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednice te krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom („Narodne novine“, br. 13/87) kojim je dopunjen citirani čl. 3. tako da je ostavljena mogućnost da se zahtjevi za dovršenje diobenog postupka mogu podnositi općinskim organima uprave do 31. prosinca 1988.

Sukladno iznesenom, a s obzirom na činjenično stanje koje je u ovom postupku utvrđeno i to:

- da su predmetne nekretnine bile dio zemljišne zajednice,

- da je postupak diobe pokrenut prije 6. travnja 1941.,

- da je do početka II. Svjetskog rata postupak diobe u naravi proveden,

prema ocjeni ovog suda, a odgovarajući na postavljeno pitanje pod 1. odlučno je jesu li diobenici dobili nekretnine u svoje vlasništvo ili kako je to formulirano u čl. 3. st. 1. Zakona o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom dobili u svoje privatno vlasništvo prije 6. travnja 1941.

U vrijeme stupanja na snagu citiranog Zakona glede pitanja stjecanja prava vlasništva bio je na snazi Opći građanski zakonik (dalje OGZ).

Odredbom paragrafa 846. OGZ propisano je da se o učinjenoj diobi mora sastaviti isprava te da dionik nekretnine dobiva stvarno pravo na svoj dio tek onda kada je to pravo upisano u javne knjige na temelju isprava sastavljenih radi diobe.

Prema tome, kako se vlasništvo kao stvarno pravo stjecalo upisom u javne knjige sukladno važećim pravnim pravilima u vrijeme kada je tužitelj mogao postati (privatni) vlasnik nekretnina koje su ulazile u zemljišne zajednice, a takav upis nije izvršen, nije niti mogao steći pravo vlasništva na nekretninama koje su ulazile u zemljišnu zajednicu, jer nekretnine nije dobio u svoje vlasništvo do 6. travnja 1941., niti je postupak diobe dovršen iako je započet nekim radnjama koje su u tu svrhu i provedene.

Stoga je reviziju u odnosu na pitanje pod 1. valjalo odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

U pogledu pak pitanja pod 2., 3., 4. i 5. po ocjeni ovoga suda postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa je u pogledu tih pitanja reviziju tužitelja valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP.

Zagreb, 9. ožujka 2016.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.