III Kr-86/2012-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 86/12-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća, mr. sc. Marijana Svedrovića i mr. sc. Branka Brkića kao članova vijeća i više sudske savjetnice Vlaste Patrčević kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenika M. C. zbog kaznenog djela iz čl. 213. st. 2. Kaznenog zakona i drugih, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 7. listopada 2008. broj Kzm-31/11 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 11. siječnja 2011. broj Kžm-11/09, u sjednici održanoj 23. svibnja 2012.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se zahtjev osuđenika M. C. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 7. listopada 2008. broj Kzm-31/11 M. C. proglašen je krivim zbog kaznenih djela protiv braka, obitelji i mladeži, zapuštanjem i zlostavljanjem djeteta ili maloljetne osobe iz čl. 213. st. 2. Kaznenog zakona na štetu maloljetne P. C., za koje mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, te na štetu mlljt. M. C. za koje mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci. Nadalje, M. C. proglašen je krivim zbog kaznenog djela nasilničkog ponašanja u obitelji iz čl. 215. a. Kaznenog zakona, za koje mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, te kaznenog djela protiv javnog reda, nedozvoljenim posjedovanjem oružja i eksplozivnih tvari iz čl. 335. st. 1. Kaznenog zakona, za koje mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca. M. C. je zbog počinjenih kaznenih djela, primjenom čl. 60. Kaznenog zakona, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, u koju kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 9. svibnja 2008. do 7. listopada 2008.

III Kr 86/12-4

Na temelju čl. 76. Kaznenog zakona M. C. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, a na temelju čl. 90. st. 2. toč. 4. ZKP naložena mu je mjera opreza, zabrane približavanja supruzi G. C. i djeci, na udaljenost od 500 metara, kao i zabrana uspostavljanja bilo kakvih kontakata i veza.

Osuđenik je, na temelju čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 115/06 – u nastavku teksta: ZKP) oslobođen plaćanja troškova provedenog postupka.

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 11. siječnja 2011. broj Kžm-11/09, djelomičnim prihvaćanjem žalbe M. C., ukinuta je prvostupanjska presuda u odnosu na kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja oružja i eksplozivnih tvari iz čl. 335. st. 1. Kaznenog zakona, a uslijed te odluke prvostupanjska presuda preinačena je u odnosu na odluku o kazni, te su M. C. uzete utvrđenim pojedinačne kazne zatvora zbog kaznenih djela iz čl. 213. st. 2. Kaznenog zakona na štetu P. C. u trajanju od osam mjeseci, na štetu M. C. u trajanju od šest mjeseci te za kazneno djelo iz čl. 215. a. Kaznenog zakona u trajanju od šest mjeseci, za koja kaznena djela je na temelju čl. 60. st. 1. i st. 2. toč. c. Kaznenog zakona osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, u koju kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 9. svibnja 2008. do 7. listopada 2008. Potom je, u povodu žalbe M. C., po službenoj dužnosti, ukinuto rješenje o mjeri opreza, dok je u preostalom dijelu žalba odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda.

Osuđenik putem branitelja H. J., odvjetnika u Z., podnosi zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude iz razloga predviđenih odredbom čl. 427. toč. 2. ZKP/97 u vezi čl. 367. st. 1. toč. 10. ZKP/97, te zbog odluke o kazni, ističući čitav niz novih okolnosti s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vrati sudovima na ponovni postupak.

U odgovoru na zahtjev, dostavljenom u skladu s odredbom čl. 428. st. 4. ZKP/97, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske iznosi stajalište da je zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude neosnovan i predlaže da ga Vrhovni sud Republike Hrvatske odbije.

Zahtjev nije osnovan.

Nije u pravu osuđenik kada tvrdi da je drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 11. siječnja 2011. broj Kžm-11/09 došlo do povrede Zakona o kaznenom postupku u čl. 367. st. 1. toč. 10. u vezi čl. 381. ZKP/97, povredom jednog od osnovnih načela kaznenog prava – zabrane reformatio in peius.

Točno je, kako to navodi osuđenik u podnesenom zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, da se prvostupanjska presuda ne smije izmijeniti na njegovu štetu jer je jedino on izjavio žalbu.

Osnova zabrane reformatio in peius je jamstvo optuženiku da žalba koja je podnesena u njegovu korist ne može djelovati na njegovu štetu. Drugostupanjski sud je u konkretnom slučaju djelomično prihvatio žalbu osuđenika i ukinuo prvostupanjsku presudu zbog kaznenog djela iz čl. 335. st. 1. Kaznenog zakona. Uslijed takve odluke drugostupanjski sud je trebao

III Kr 86/12-4

preinačiti prvostupanjsku presudu u odnosu na odluku o kazni, što je i učinio, tako što je prihvatio po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne za sva ostala kaznena djela te je, sada osuđenika, osudio na istu jedinstvenu kaznu zatvora, pravilno primijenivši odredbe čl. 60. Kaznenog zakona o odmjeravanju kazne kod stjecaja kaznenih djela. Osudivši osuđenika na istu jedinstvenu kaznu drugostupanjski sud kretao se u okvirima čl. 60. Kaznenog zakona o odmjeravanju jedinstvene kazne za kaznena djela počinjena u stjecaju te nije prekršio zabranu reformatio in peius, niti je presudu izmijenio na štetu osuđenika. Stoga u opisanome dijelu zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenika M. C. nije osnovan. Ova povreda postojala bi tek u nekoj budućoj presudi, ako bi u ponovljenom postupku za kazneno djelo iz čl. 335. st. 1. Kaznenog zakona optuženi M. C. bio proglašen krivim te kada bi se uz novo utvrđenu kaznu za to kazneno djelo, primjenom odredaba o odmjeravanju kazne za kaznena djela u stjecaju, bilo u tom postupku ili u postupku neprave obnove, bio osuđen na novu jedinstvenu kaznu zatvora koja je bila viša od kazne iz presude koju je samo on pobijao žalbom.

Nove okolnosti koje ističe osuđenik u podnesenom zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, a po karakteru se mogu ocijeniti kao olakotne i nove, ne mogu biti temelj za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka.

S obzirom na sve izneseno, trebalo je, na temelju čl. 429. u vezi čl. 421. ZKP/97, odbiti zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 23. svibnja 2012.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vlasta Patrčević, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.