Legislator Case Law & Legislation
Gzp-1897/2010-5 AI generated

Gzp-1897/2010-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Gzp-1897/2010-5
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Željku Glušiću u pravnoj stvari predlagatelja M. J. iz Z., zastupanog po punomoćniku H. J., odvjetniku u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 25. listopada 2010., dana 22. travnja 2011.,

Legislator headnote

AI generated

Gzp-1897/2010-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Slijedom navedenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je duljinom trajanja predmetnog sudskog postupka predlagatelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01 - ispravak, 76/10).

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Gzp 1897/10-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Željku Glušiću u pravnoj stvari predlagatelja M. J. iz Z., zastupanog po punomoćniku H. J., odvjetniku u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 25. listopada 2010., dana 22. travnja 2011.,

r i j e š i o j e:

I. Predlagatelju M. J. određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 8.000,00 (osamtisuća) kuna.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagatelj je 25. listopada 2010., podnio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, temeljem odredbe čl. 27. st. 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05, 16/07, 113/08, 153/09, 116/10 i 27/11 - dalje: ZS) u kojem navodi da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Županijskim sudom u Zagrebu pod posl. br. Gžn-1287/10.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili o optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, preslike spisa Općinskog suda u Zagrebu (kasnije Općinski

itovanja Županijskog suda u građanski sud u Zagrebu, dalje: sud) posl. br. Pn-6426/99, oč

Zagrebu od 18. veljače 2011., i službene provjere na Županijskom sudu u Zagrebu i Općinskom građanskom sudu u Zagrebu utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- postupak je pokrenut tužbom 24. rujna 1999., s prilozima tužitelja M. J. iz Z., … (ovdje predlagatelja) zastupanog po punomoćnicima B. Š. i Z. Š., odvjetnicima u Z., protiv tuženika C. o. d.d., Z., radi naknade štete, postupak se vodio pod posl. br. Pn-6426/99;

- na ročištu održanom 20. lipnja 2000., sud je pozvao predlagatelja da u roku od 8 dana dostavi potvrdu o imovnom stanju te da u roku od 15 dana dostavi relevantne podatke za predmetni postupak, a tuženu da dostavi potrebne tablice invaliditeta;

- podneskom od 21. lipnja 2000., predlagatelj je dostavio sudu potvrdu o visini dohotka;

- rješenjima od 6. prosinca 2001., i 17. travnja 2002., sud je pozvao predlagatelja da postupi po raspravnom rješenju od 20. lipnja 2000., i dostavi relevantne podatke;

- na ročištu održanom 7. lipnja 2006., sud je dodijelio predlagatelju rok od 30 dana radi dostave dokumentacije te je određeno provođenje dokaza liječničkim vještačenjem;

- rješenjem od 8. rujna 2006., određeno je provođenje dokaza liječničkim vještačenjem;

- nalaz i mišljenje vještaka dostavljen je u sudski spis 8. travnja 2008.,

- podneskom od 20. svibnja 2008., predlagatelj je uredio tužbeni zahtjev;

- ročište određeno za 15. listopada 2008., odgođeno je zbog nedolaska predlagatelja i vještaka;

- na ročištu održanom 4. veljače 2009., proveden je dokaz saslušanjem vještaka;

- podneskom od 12. veljače 2009., stalni sudski vještak dostavio je dopunu nalaza i mišljenja;

- ročište određeno za 6. travnja 2009., odgođeno je zbog razloga na strani suda;

- na ročištu održanom 14. listopada 2009., odbijen je prijedlog tužene za obnavljanje vještačenja;

- na ročištu održanom 23. studenoga 2009., proveden je dokaz saslušanjem vještaka te je glavna rasprava zaključena;

- presudom od 7. prosinca 2009., posl. br. Pn-6426/99 djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev predlagatelja;

- tuženik je protiv potonje presude11. veljače 2010., uložio žalbu;

- rješenjem od 25. veljače 2010. sud je ispravio poslovni broj presude;

- predlagatelje je protiv presude izjavio žalbu 26. veljače 2010.,

- predmet spisa je radi odlučivanja o podnesenim žalbama otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu;

- Županijskom sudu u Zagrebu dostavljen je 7. svibnja 2010., zaprimljen je pod posl. br. Gžn-1287/10;

- Županijski sud u Zagrebu je na sjednici vijeća održanoj 23. studenoga 2010., potvrdio prvostupanjsku presudu, koju presudu je punomoćnik predlagatelja zaprimio 10. veljače 2011.

Ocjenjujući osnovanost zahtjeva predlagatelja, ovaj sud prije svega ukazuje kako pravno relevantno razdoblje - koje predstavlja odlučnu činjenicu s tim u svezi - u konkretnom slučaju predstavlja razdoblje od dana podnošenja tužbe (24. rujna 1999.) do 10. veljače 2011., kada je punomoćnik predlagatelja primio drugostupanjsku odluku.

U konkretnom postupku, stoga, pravno relevantno razdoblje sveukupno je trajalo 11 (jedanaest) godina, 4 (četiri) mjeseca i 6 (šest) dana.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, duljina predmetnog postupka u trajanju preko jedanaest godina u svakom slučaju ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.

Dugotrajnost postupka, u konkretnom slučaju, posljedica je prije svega neučinkovitog i neažurnog postupanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

Ocjenjujući postupanje nadležnog prvostupanjskog suda u pravno relevantnom razdoblju, ovaj sud ističe da je prvostupanjski sud poduzimao procesne aktivnosti usmjerene ka okončanju postupka, određujući održavanje sedam ročišta za glavnu raspravu, provodeći dokaz liječničkim vještačenjem te saslušanjem vještaka kao i meritorno odlučujući o tužbenom zahtjevu. No, uzimajući u obzir duljinu prvostupanjskog postupka u pravno relevantnom razdoblju, zamijećena dva znatna razdoblja procesne neaktivnosti prvostupanjskog suda ovaj sud zaključuje da postupak nije vođen učinkovito, pri čemu se sud nije u dovoljnoj mjeri rukovodio načelom ekonomičnosti postupka, sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 - dalje: ZPP, u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine - „Narodne novine“, broj 73/91) i nastojao postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, uz onemogućavanje svake zlouporabe prava, te u smislu čl. 311. st. 2. ZPP koncentrirati raspravljanje tako da se postupak dovrši što prije.

Prema ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju riječ o složenom parničnom postupku, a sve imajući u vidu provođenje dokaza provođenjem liječničkim vještačenjem kao i dopunom istog.

S druge strane, valja istaknuti kako je i predlagatelj (u predmetnom postupku tužitelj) svojim držanjem u parnici također pridonio trajanju postupka. Ovaj sud prije svega ukazuje kako tužitelj nije odmah uz tužbu dostavio sve relevantne isprave i predložio relevantne dokaze, sukladno čl. 186. st. 1. ZPP, već je to činio i u kasnijim stadijima postupka. Nadalje, predlagatelj nije postupio po raspravnom rješenju suda od 21. lipnja 2000., već ga je sud u dva navrata morao ponovno pozivati na postupanje i to zaključcima od 6. prosinca 2001., i 17. travnja 2002., Slijedom navedenog, ovaj sud ističe kako navedenim ponašanjem predlagatelj nije doduše utjecao na samu osnovanost zahtjeva, ali isto valja cijeniti pri određivanju visine naknade koja predlagatelju pripada zbog povrede njezina prava na suđenje u razumnom roku.

Slijedom navedenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je duljinom trajanja predmetnog sudskog postupka predlagatelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01 - ispravak, 76/10).

Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku (8.000,00) ovaj sud je odredio uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, uz istodobno uvažavanje socijalnih i općepoznato složenih i otežanih gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 22. travnja 2011.

Sudac:

Željko Glušić, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.