P-447/2018-15 · Općinski sud u Virovitici

Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: 1 P-447/2018-15

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sutkinji Željki Jurić, u pravnoj stvari tužitelja Ž. F., OIB: ..., iz K., zastupan po punomoćniku J. P., odvjetniku iz B., protiv I. tuženog L. F., OIB: ..., P., II. tužene L. F., OIB: ..., P., i III. tuženog mldb. N. F., OIB: ..., P., zastupan po majci kao zakonskoj zastupnici M. F., P., a svi zastupani po punomoćnici L. K.-S., odvjetnici iz V., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odnosno isplate, nakon zaključenja glavne javne rasprave 17. svibnja 2019., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženih, 31. svibnja 2019.

r i j e š i o j e

Dopušta se preinaka tuženog zahtjeva.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženicima da tužitelju iz K., , OIB: ..., vrate iznos 9.650,00 kn tako da: I-tuženik L. F. iz P., OIB: ... vrati iznos od 3.763,50 kn, II-tužena L. F. iz P., , OIB: ... vrati iznos od 3.213,45 kn i III-tuženik N. mldb. F. iz P., OIB: ... zastupan po z. z. i majci M. F., iz P., OIB: ... vrati iznos od 2.673,05 kn sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom od dana 07. 07. 2017. do dana vraćanja-isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženicima da tužitelju Ž. F. nadoknade trošak ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom od dana presude do dana isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka.

Obrazloženje

Tužitelj je prvotno podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom 17. svibnja 2013., u kojoj navodi da je rješenjem Općinskog suda u Virovitici posl. br. Ovr- 252/13-7 od 6. svibnja 2013. upućen da u roku od 15 dana od pravomoćnosti tog rješenja pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe u ovom predmetu, te da njegova obveza ne postoji, budući da je istu obvezu u više navrata ispunio na način da je 22. veljače 2012. z.z. tuženih M. F. osobno u prisutnosti policijskih djelatnika na ruke predao iznos od 3.400,00 kuna, te posredstvom prijatelja i kuma A. P. i K. Š. u razdoblju od svibnja do kolovoza 2012. predao tuženicima u nazočnosti z.z. M. F. ukupan iznos od 8.500,00 kuna, te još u više navrata na račun z.z. tuženih M. F. uplatio ukupan iznos od 9.000,00 kuna. Tvrdi da je na navedeni način za uzdržavanje tuženih uplatio iznos od ukupno 20.900,00 kuna, te slijedom navedenog predlaže da sud nakon provedeno postupka usvoji tužbu i tužbeni zahtjev. Tuženici se protive tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti (list 11, 29), ističući da uplate na koje se tužitelj poziva ne mogu predstavljati ni u najmanjem dijelu doprinos za uzdržavanje djece, a ukoliko je tužitelj dao neke manje iznose tuženicima kao svojoj djeci, on je to davao za njihove rođendane, blagdane te se radilo o uobičajenim poklonima roditelja koji se nikako ne mogu tretirati kao uzdržavanje. Navode da je iz ovršnog prijedloga od 4. ožujka 2013. u spisu ovog suda posl.br. Ovr-252/13 vidljivo vremensko razdoblje u kojem su tuženici tražili prisilnu naplatu svojih potraživanja, a koji se odnosi na razdoblje 4., 5., 6. i 12. mjesec 2012., te siječanj 2013.

Presudom ovog suda posl. br. P-388/13-57 od 11. prosinca 2017. usvojen je tužbeni zahtjev kojim je utvrđeno da je ovrha pljenidbom ½ plaće tužitelja nedopuštena (list 415-421), a povodom izjavljene žalbe tuženih, Županijski sud u Zagrebu je rješenjem posl. br. 24 Gž- 541/2018-2 od 30. listopada 2018. ukinuo presudu ovog suda posl.br. P-388/13-57 (list 429- 432). Prvostupanjskom sudu naloženo je u ponovljenom postupku utvrditi je li tužitelj do 5. ožujka 2013. podmirio svoju obvezu plaćanja uzdržavanja za djecu koja mu je određena rješenjem o privremenoj mjeri za travanj, svibanj, lipanj i prosinac 2012., odnosno izvesti sve dokaze predložene na bitne okolnosti te, makar i na temelju pravila o teretu dokazivanja, utvrditi jesu li u času donošenja rješenja o ovrsi postojale činjenice o prestanku tražbine iz čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona zbog kojih je tužitelj iz ovršnog postupka i upućen u ovu parnicu.

Radi utvrđenja spornih činjenica sud je izvršio uvid u rješenje ovog suda posl. br. Ovr- 252/13-7 od 6. svibnja 2017. (list 3), preslike uplatnica - uplatitelj Ž. F. (list 4-6), popis uplata koje je sastavio Ž. F. (list 44), račune i druge financijske potvrde (list 49-81), dopis MUP PU K.-, PP Đ. od 31. siječnja 2014. (list 83), dopis MUP PU V.-, Služba kriminalističke policije od 12. veljače 2014. (list 85), rješenje ODO u V. od 6. ožujka 2013 (list 86-88), presudu Općinskog suda u Virovitici posl. br. Kzm-24/1710 od 10. listopada 2014. (list 99-106), dopis Hrvatskih šuma, Uprava šuma P. K., od 07. srpnja 2017. (list 338-339, 379), tablicu obveza i uplata alimentacije do 12. 03. 2012. - 31. 08. 2015. po presudi Gž-920/2013-2 koju je sastavila M. F. (list 344-348), platne liste tužitelja Ž. F. (list 352-371), nalaz i mišljenje vještaka od 4. siječnja 2019. (list 440-446), te u spise ovog suda posl.br. Ovr-252/13, Ovr- 32/13 i Kzm-24/14, kao i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu, saslušani su i svjedoci A. P. (list 30), K. Š. (list 31), te tužitelj Ž. F. (33), i z.z. tuženih M. F. (list 36).

Svi dokazi ocijenjeni su temeljem odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 89/14., dalje: ZPP).

Uvidom u spis ovog suda posl. br. Ovr-252/13-7 utvrđeno je da je rješenjem posl.br. Ovr-252/13-7 od 6. svibnja 2013. (list 29 spisa Ovr-252/13) tužitelj kao ovršenik upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, iz razloga što je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, te da je tužitelj podnio tužbu u ovom predmetu 17. svibnja 2013.

Polazeći od stajališta izraženih u odluci Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. 24 Gž- 541/2018-2 od 30. listopada 2018., sud je izveo dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za poreze, knjigovodstvo i financije, A. S.. Vještaku je naloženo da u svom nalazu i mišljenju utvrdi da li je tužitelj do 5. ožujka 2013. podmirio svoju obvezu plaćanja uzdržavanja za djecu koja mu je određena rješenjem o privremenoj mjeri posl. br. P-283/12 od 20. lipnja 2012. i to za travanj, svibanj, lipanj i prosinac 2012., dakle utvrditi da li su navedene činjenice (da je tražbina prestala) postojale u času donošenja rješenja o ovrsi posl.br. Ovr- 252/2013 od 5. ožujka 2013. (list 433-444).

U svom nalazu i mišljenju od 20. prosinca 2018. (list 440-446, 462) vještak A. S. navodi da tužitelj Ž. F. do dana donošenja rješenja o ovrsi posl. br. Ovr-252/2013 od 5. ožujka 2013. nije podmirio obvezu uzdržavanja za tuženika L. F., L. F. i mldb. N. F., za mjesec travanj, svibanj i prosinac 2012., koja mu je određena rješenjem o privremenoj mjeri posl. br. P-283/12 od 20. lipnja 2012.

Tužitelj u svom očitovanju od 22. siječnja 2019. (list 455-457) apsolutno se protivi nalazu i mišljenju vještaka, navodeći da vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja nije uzeo u obzir sve činjenice utvrđene tijekom postupka. Istim podneskom, pozivajući se na odredbe čl. 56. st. 1. Ovršnog zakona, tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev navodeći da je ovrha iz koje je upućen na parnicu dovršena te da nema pravni interes za donošenjem presude kojom će se utvrditi da je ovrha nedopuštena. Preinačenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje od tuženih povrat stečenog bez osnove, od svakog tuženika u onom omjeru u kojem je pojedini ostvario namirenje po rješenju o ovrsi, tako da od I-tuženika L. F. potražuje 39%, od II-tužene L. F. potražuje 33,30%, a od III-tuženika N. mldb. F., zastupanog po majci i z.z. M. F. potražuje 27,70% dvostruko plaćenog iznosa od 9.650,00 kuna, a kako je ovrha provedena s danom dopisa poslodavca tužitelja od 7. srpnja 2017. od tog dana potražuje kamatu na preplaćeni iznos prema tuženicima. Tvrdi da je tijekom postupka nesporno utvrđeno da je tužitelj na ime uzdržavanja a što je utvrđeno u ukinutoj prvostupanjskoj presudi tuženicima predao iznos od 9.650,00 kuna, iako je u ukinutoj prvostupanjskoj presudi pogrešno navedeno 8.650,00 kuna, kao i da navedeni iznos predstavlja plaćanje obveze uzdržavanja tužitelja za tuženike nesporno je utvrđeno i presudom ovog suda posl.br. Kzm-24/14-10.

U parnici koju ovršenik pokreće protiv ovrhovoditelja temeljem rješenja ovršnog suda o upućivanju na tu parnicu, ovršenik je ovlašten postaviti samo onakav zahtjev glede kojeg je upućen na parnicu i u svezi s onim razlozima koje je iznio u žalbi i u svezi s kojima ga je ovršni sud uputio na parnicu. Međutim, ako tužitelj više nema pravni interes za nastavak pokrenute parnice radi utvrđenja da je da je navedena ovrha nedopuštena, jer je ovrha iz koje je upućen na parnicu dovršena, u takvoj procesnoj situaciji tužitelj ima mogućnost postupiti na način kako je to propisano odredbom čl. 56. Ovršnog zakona, tj. i bez pristanka na to od strane tuženika preinačiti prvotno postavljeni tužbeni zahtjev. Slijedom navedenog sud je sukladno odredbi čl. 56. st. 1. Oz-a dopustio preinačenje tužbenog zahtjeva.

U očitovanju od 8. veljače 2019. (list 459-460) tuženici se protive navodima tužitelja, ističući da se radi o darovanju prigodom rođendana, vjerskih blagdana a ne na ime ispunjenja obveze uzdržavanja koju tužitelj ima prema tuženicima i koju obvezu je tužitelj bio dužan ispuniti doznakom iznosa utvrđenog sudskom odlukom na račun majke i z.z. tuženih Marijane Fel, a ukoliko je tužitelj imao blokiran račun, to je mogao učiniti putem opće uplatnice, a ne putem posrednika koji niti ne znaju što je sadržaj koverte. U odnosu na predmet Kzm-24/14 ističu da iako je utvrđeno da tužitelj nije kriv jer nisu ostvarena sva obilježja kaznenog djela, u tom predmetu nije provedeno vještačenje, a koja su provedena u predmetima ovog suda posl.br. P-447/18 (ranije 388/13) i P-363/17, a u kojima je jasno naznačeno da tužitelj nije u roku i u potpunosti podmirio svoju obvezu uzdržavanja prema tuženicima.

Sud je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka A. S. (list 440-446, 462) prihvatio u cijelosti, smatrajući da je nalaz i mišljenje izrađen stručno i nepristrano u skladu s pravilima znanosti i struke, a vještak je u svom nalazu i mišljenju tabelarnim prikazima tužiteljevih obveza za uzdržavanje koji sadrže iznose plaćenih obveza s naznačenim datumima plaćanja po mjesecima i godinama, transparentno naveo podmirenje tužiteljevih obveza kroz traženo razdoblje. Na navode tužitelja da se apsolutno protivi nalazu i mišljenju vještaka jer da vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja nije uzeo u obzir sve činjenice utvrđene tijekom postupka (list 455-457), vještak se očitovao na ročištu od 17. svibnja 2019. (list 462).

Iako je punomoćnica tuženih na ročištu održanom 21. studenog 2017. predložila je da se spoji postupak koji se vodi kod ovog suda posl. br. P-388/13 (sada P-477/18) s predmetom ovog suda posl. br. P-363/17 koji se vodi po tužbi tužitelja Ž. F. radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (list 375), spajanje parnica radi zajedničkog raspravljanja u konkretnom slučaju ne bi se olakšalo niti ubrzalo raspravljanje niti bi isto bilo oportuno. Naime, u spisu ovog suda posl. br. P-363/17 tužitelj Ž. F. podnio je tužbu protiv tuženih L. F., L. F., i N. mldb. F. radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe pokrenute od strane tuženih dostavom zahtjeva nadležnoj Financijskoj agenciji, P. B. 9. rujna 2015. na računima tužitelja, temeljem ovršne isprave presude Općinskog suda u Virovitici posl. br. P- 283/12 od 12. listopada 2012., dok u predmetu posl. br. P-477/18 (ranije P-388/13) traži utvrđenje nedopuštene ovrhe određene pravomoćnim rješenjem o privremenoj mjeri posl. br. P-283/12-10 od 20. lipnja 2012.

Nije sporno da je rješenjem o privremenoj mjeri posl. br. P-283/12-10 od 20. lipnja 2012. određeno da će Ž. F. kao otac doprinositi za uzdržavanje mldb. L. F. iznos od 700,00 kuna, za uzdržavanje mldb. L. F. iznos od 600,00 kuna, te za uzdržavanje mldb. N. F. iznos od 500,00 kuna počevši od dana podnošenja tužbe 11. travnja 2012. pa do pravomoćnog okončanja postupka razvoda braka u predmetu ovog suda P-283/12 (list 406-407, te 40-42 u spisu P-283/12), odnosno ukupan iznos od 1.800,00 kuna.

Nije sporno niti da je presudom ovog suda posl. br. P-283/12 od 12. listopada 2012. razveden brak M. F. i Ž. F. te odlučeno o povjeravanju zajedničke mldb. djece L. F., L. F. i N. F. i visini doprinosa na ime uzdržavanja mldb. L. F., L. F. i N. F., na način da je Ž. F. kao otac dužan platiti preostali iznos uzdržavanja i to za mldb. L. F. iznos od preostalih 150,00 kuna mjesečno, za uzdržavanje mldb. L. F. preostali iznos od 150,00 kuna mjesečno, te za uzdržavanje mldb. N. F. preostali iznos od 150,00 kuna mjesečno za razdoblje od 12. travnja 2012. do pravomoćnog okončanja postupka, a nakon toga doprinositi za uzdržavanje mldb. L. F. iznos od 850,00 kuna mjesečno, za uzdržavanje mldb. L. F. iznos od 750,00 kuna mjesečno, te za uzdržavanje mldb. N. F. iznos od 650,00 kuna mjesečno, odnosno ukupan iznos od 2.250,00 kuna mjesečno.

Kako je presuda ovog suda posl. br. P-283/12 (kojom je razveden brak M. F. i Ž. F. te kojom je odlučeno između ostalog i o visini doprinosa za uzdržavanje mldb. djece stranaka) postala pravomoćna 9. siječnja 2014., tužitelj je bio u obvezi doprinositi za uzdržavanje mldb. djece L., L. i N. po privremenoj mjeri iznos od ukupno 1.800,00 kuna mjesečno (od 12. travnja 2012.), a nakon toga temeljem navedene presude iznos od ukupno 2.250,00 kuna mjesečno, time da je navedenom presudom obvezan namiriti i iznos koji predstavlja razliku od utvrđenog iznosa po privremenoj mjeri za uzdržavanje mldb. djece stranaka (ukupno 1.800,00 kuna mjesečno) pa do pravomoćnom presudom dosuđenog iznosa za uzdržavanje mldb. djece stranaka (ukupno 2.250,00 kuna mjesečno).

Nije sporno da je temeljem rješenja o privremenoj mjeri pokrenut ovršni postupak posl.br. Ovr-252/13-2 od 5. ožujka 2013. (list 16-17 u spisu Ovr-252/13) za iznos od 1.800,00 kuna.

Rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru posl.br. Gž-1824/2014-2 od 2. listopada 2014. odbijena je žalba tužitelja kao ovršenika Ž. F. i potvrđeno rješenje o ovrsi posl.br. Ovr- 252/13-2 od 5. ožujka 2013. (list 85-86 u spisu Ovr-252/13).

Nije sporno niti da je u predmetu ovog suda posl.br. Kzm-24/14 presudom posl.br. Kzm-24/14-10 od 10. listopada 2014., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru posl.br. Kžm- 31/2014-3 od 30. prosinca 2014., opt. Ž. F. oslobođen optužbe da u razdoblju od 12. travnja 2012. do 30. travnja 2014., ne bi uzdržavao osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i rokovima određenim ovršnom presudom, a obveza se odnosi na uzdržavanje djeteta.

Saslušani svjedoci A. P. (list 30) i K. Š. (list 31), u svojim iskazima navode da su po uputi tužitelja odnosili novčana sredstva, tako da je A. P. u travnju ili svibnju 2012. predao mldb. L. F. novčani iznos od 600,00 kuna, te joj je drugi put predao iznos od 400,00 kuna. Svjedok K. Š. u svom iskazu navodi da je odlazio do mldb. djece tužitelja i nosio koverte na kojima je bilo naznačeno ime djeteta i novčani iznos. Prema sačinjenoj specifikaciji smatra da je u razdoblju od svibnja do rujna 2012. predao novčani iznos od 8.650,00 kuna.

Dopisom od 7. srpnja 2017., Hrvatske šume, Uprava šuma Podružnica K., (list 338, 339), izvijestile su sud da je ukupni iznos ovrhe s pripadajućim kamatama i troškovima sastava ovršnog prijedloga obustavljen s plaće Ž. F. i uplaćen na tekući račun M. F.. Prema podacima o evidenciji izvršenih uplata putem Zagrebačke banke na račun M. F. (list 390-403a), a koje je u spis dostavila M. F., utvrđeno je da je od strane tužitelja 18. veljače 2013. uplaćen iznos od 1.800,0 kuna (list 31, 398), 20. ožujka 2013. iznos od 1.800,00 kuna (list 32, 398a), 23. travnja 2013. iznos od 1.800,00 kuna (list 398a), 31. svibnja 2013. iznos od 1.200,00 kuna (list 399a), 19. lipnja 2013. iznos od 1.800,00 kuna (list 399a), 9. kolovoza 2013. iznos od 1.000,00 (list 401) te 23. kolovoza 2013. iznos od 2.600,00 kuna (list 401), 15. listopada 2013. iznos od 1.800,00 kuna (list 402), 21. studenoga 2013. iznos od 1.500,00 (list 402 a) i 12. siječnja 2014. iznos od 1.800,00 kuna (list 403 a).

Prema dopisu FINE od 2. lipnja 2017. (list 412-413 i list 50 u spisu P-363/17), vezano za reklamaciju od 29. svibnja 2017. M. F., te Ž. F. kojom traži povrat sredstava naplaćenih po izravnoj naplati temeljem presude Općinskoga suda u Virovitici posl. br. P-283/17 od 12. listopada 2012., obračunati su slijedeći iznosi: povećanje uzdržavanja u iznosu od 450,00 kuna za razdoblje od podnošenja tužbe (12. travnja 2011.) pa do pravomoćnosti presude 9. siječnja 2014. uvećano za zakonske zatezne kamate od dospijeća pa do isplate, te iznos od 2.250,00 kuna mjesečno računajući od pravomoćnosti presude pa nadalje. Nadalje, u dopisu se navodi da u obračun dugovanja nisu uzeti iznosi koji su naloženi privremenom mjerom u iznosu od 1.800,00 kuna mjesečno, budući da je po privremenoj mjeri postupao poslodavac ovršenika Ž. F., a ne FINA, a uplate uzdržavanja koje je poslodavac izvršio do pravomoćnosti presude nisu uzete u obzir budući da se radi o uplatama na temelju privremene mjere P- 283/12 od 20. lipnja 2012., koja je bila na snazi do 9. siječnja 2014. Uplate nakon prestanka važenja privremene mjere su izvršene prema pravomoćnoj presudi.

Za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari relevantne su odredbe Ovršnog zakona (Narodne novine 112/01, 25/13, 93/14, dalje: OZ-a), te odredbe Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP-a).

Odredba čl. 50. st. 1. točka 9. Ovršnog zakona određuje da se protiv rješenja o ovrsi može izjaviti žalba u slučaju kada je tražbina prestala na temelju činjenica koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

Odredba čl. 219. ZPP-a propisuje da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

Odredbom čl. 220. ZPP-a propisano je da dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, dok je odredbom čl. 221.a ZPP-a propisano ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

Na temelju izvedenih dokaza te tako utvrđenih činjenica ovaj sud cijeni da tužitelj nije dokazao da bi se u konkretnom slučaju radilo o povratu stečenog bez osnove, odnosno da bi za tuženike nastala obveza povrata iznosa od 9.650,00 kuna. Prema nalazu i mišljenju vještaka tužitelj nije ispunio obvezu plaćanja uzdržavanja prema tuženicima koja mu je određena rješenjem o privremenoj mjeri posl.br. P-283/12 od 20. lipnja 2012. u cijelosti na dan 5. ožujka 2013. Tužitelj se u podnesku kojim traži preinačenje tužbenog zahtjeva temeljem odredbe čl. 56. st. 1. OZ-a poziva na utvrđenja iz presude ovog suda posl. br. P- 388/13 od 11. prosinca 2017., presudu ovog suda posl. br. Kzm- 31/2014-3 od 30. prosinca 2014., kojom je opt. Ž. F. oslobođen optužbe, te na iskaze svjedoka A. P. (list 30) i K. Š. (list 31).

Međutim, presuda na koju se tužitelj poziva posl. br. P- 388/13-57 od 11. prosinca 2017. i utvrđene činjenice u istoj, ukinuta je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. 24 Gž-541/2018-2 od 30. listopada 2018.

Presudom ovog suda posl. br. Kzm-31/2014-3 od 30. prosinca 2014., tužitelj Željko Fel kao opt. je oslobođen optužbe da u razdoblju od 12. travnja 2012. do 30. travnja 2014., ne bi uzdržavao osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati, ali u tom postupku nisu izvođeni dokazi knjigovodstveno-financijskim vještačenjem na okolnost dospjelih a neplaćenih obveza uzdržavanja za djecu koja mu je određena rješenjem o privremenoj mjeri za travanj, svibanj, lipanj i prosinac 2012.

U odnosu na navode stranaka, te iskaze svjedoka A. P. i K. Š. koji potvrđuju tužiteljeve navode o spornim uplatama, odnosno predaji novčanih iznosa tuženicima, A. P. u svom iskazu navodi da je u travnju ili svibnju 2012. predao mldb. L. F. novčani iznos od 600,00 kuna, te da joj je drugi put predao iznos od 400,00 kuna, dok K. Š. u svom iskazu navodi da je odlazio do mldb. djece tužitelja i nosio koverte na kojima je bilo naznačeno ime djeteta i novčani iznos a prema sačinjenoj specifikaciji smatra da je u razdoblju od svibnja do rujna 2012. predao novčani iznos od 8.650,00 kuna. Međutim, kako o tome ne postoje materijalni dokazi u vidu priznanica ili uplatnica (zatvorene koverte s imenom djeteta i iznosom novca) iako se radi o znatnom iznosu (osim iskaza ovih svjedoka), te kako tuženici za ova davanja od strane tužitelja po navedenim svjedocima tvrde da se radi o prigodnim darovanjima za rođendan ili vjerske blagdane a ne na ime ispunjenje obveze uzdržavanja koju tužitelj ima prema tuženicima, ovaj sud primjenom odredaba čl. 221.a ZPP-a cijeni da zahtjev tužitelja kojim od tuženih traži povrat stečenog bez osnove, odnosno isplatu ukupnog iznosa od 9.650,00 kuna nije osnovan. Slijedom navedenog odlučeno je kao u toč. I. izreke presude.

Zaključno i presudom ovog suda posl.br. P-363/17-26 od 14. prosinca 2018. odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev kojim tužitelj Ž. F. traži proglašenje nedopuštenom izvansudske ovrhe pokrenute od strane tuženih dostavom zahtjeva nadležnoj Financijskoj agenciji, P. B., dana 9. rujna 2015. u 9,05 sati na računima tužitelja temeljem ovršne isprave – presude Općinskog suda u Virovitici posl.br. P-283/2012 od 12. listopada 2012., tako da ovaj sud smatra nužnim istaknuti da je riječ o jedinstvenoj obvezi tužitelja da doprinosi za uzdržavanje tuženih, a koja je utvrđena od 12. travnja pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti ili se prilike ne izmjene, te da tuženici nisu stekli bez osnove utuženi iznos. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužitelj koji je u cijelosti izgubio spor nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka, a kako tuženici trošak parničnog postupka nisu niti tražili sud je riješio da svaka strana snosi svoje troškove parničnog postupka (toč. II. izreke ove presude).

Virovitica, 31. svibnja 2019.

Sutkinja:

Željka Jurić

Pouka o pravnom lijeku:

Stranci koja je pristupila na ročište radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila na ročište radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi u pisanom obliku, u roku od 15 dana, putem ovog suda u 3 istovjetna primjerka.

O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. J. P., odvjetnik iz B.,

2. L. K.-S., odvjetnica iz V.