I Kr-30/2003-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-30/03-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Josipa Budinskog i Erike Kocijančić, kao članova vijeća i višeg sudskog sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. M. K., zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. KZ- a, odlučujući o zahtjevu majke osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenim s prijedlogom Općinskog suda u Sesvetama od 29. svibnja 2003. godine, broj: Kv-51/03, u predmetu: K-89/01, u sjednici održanoj 18. lipnja 2003. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev A.K., majke os. M.K. za izvanredno ublažavanje kazne osuđeniku.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sesvetama od 09. prosinca 2002. godine, broj: Kv-58/02, u kaznenom predmetu broj: K-89/01, M.K. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci, zbog više kaznenih djela iz čl. 217. st. 1. KZ- a.

Iz podataka u spisu vidljivo je da se osuđenik nalazi na izdržavanju kazne u Kaznionici u L.

Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne podnijela je majka osuđenika A.K. U zahtjevu navodi da je do 28. prosinca 2002. godine živjela u zajedničkom domaćinstvu sa svojim sinovima M. i G., ali je navedenog dana sin G. zaključio brak, te otišao sa svojom suprugom u njezin stan. Kako se sin M. nalazi na izdržavanju kazne, ostala je sama na poljoprivrednom imanju sa oko 7000 m² zemljišta, te navedena okolnost predstavlja novu okolnost iz odredbe čl. 414. ZKP-a. Kao novu okolnost podnositeljica zahtjeva ističe da je M. zaključio brak 24. svibnja 2002. godine, te da mu je žena oboljela od šizofrenog procesa, te se tijekom prosinca 2002. godine liječila na psihijatrijskom odjelu Bolnice u Č. Smatra da bi boravak sina M. na slobodi povoljno djelovao na zdravstveno stanje njegove supruge, jer bi joj on najbolje mogao pružiti potrebnu brigu i pažnju.

Nadalje, navodi da je sama u poodmakloj životnoj dobi i narušenog zdravstvenog stanja, te joj je sve teže u obrađivanju zemlje, pa bi joj M. u tome bio od velike koristi. S obzirom da neke od naprijed navedenih okolnosti nisu postojale, a neke nisu bile poznate sudu prilikom izricanje presude, smatra da se radi o takvim okolnostima koje bi očito dovele do blaže osude.

Općinski sud u Sesvetama, kao prvostupanjski sud, dostavio je zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne ovom Vrhovnom sudu, s prijedlogom da se odbije. Negativno mišljenje o zahtjevu dalo je Općinsko državno odvjetništvo u Sesvetama, te zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske podneskom od 21. ožujka 2003. godine, broj: KR-DO-116/03.

Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne nije osnovan.

Obiteljske prilike osuđenika uzete su u obzir prilikom izricanja presude, pa one ne predstavljaju novu okolnost u smislu odredbe čl. 414. ZKP. Sama pak okolnost da je osuđenik 24. svibnja 2002. godine zaključio brak o čemu je priložen vjenčani list (list 261), s obzirom na višekratnu osuđivanost, nije takvog značaja da bi dovela do blaže osude. To se odnosi i na bolest njegove supruge, jer je iz otpusnice (list 260), vidljivo da se nalazila na liječenju od 06. do 30. prosinca 2002. godine, te se samo na temelju toga ne može prosuđivati njezino zdravstveno stanje, a iz same duljine boravka na liječenju proizlazi da se ne radi o nekoj težoj i ozbiljnoj bolesti.

Isto tako podnositeljica zahtjeva nije dala podatke niti je priložila bilo kakvu dokumentaciju o svom narušenom zdravstvenom stanju, niti o životnoj dobi.

Zbog svega navedenog, okolnosti koje je navela majka osuđenika nisu okolnosti u smislu odredbe čl. 414. ZKP-a, pa nisu ispunjeni zakonski uvjeti za izvanredno ublažavanje kazne iz citirane zakonske odredbe, te je zahtjev odbijen na temelju odredbe čl. 416. st. 6. rečenica prva ZKP.

U Zagrebu, 18. lipnja 2003. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.