Rev-2018/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2018/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu dr. sc. Anti Perkušiću, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz V., koju zastupa punomoćnik P. S., odvjetnik u O., protiv tuženice M. J. iz D., koga zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u O., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda Osijeku, broj Gž-1553/11-2 od 26. svibnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-408/10-6 od 13. travnja 2011., 28. listopada 2015.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da se tuženici naloži isplatiti tužiteljici iznos od 34.000,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 5. srpnja 2007. i troškovima postupka u iznosu od 5.145,00 kn (toč. 1. izreke) te je naloženo tužiteljici naknaditi tuženici troškove postupka u iznosu od 3.150,00 kn (toč. 2. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je, pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 - dalje: ZPP) izjavila tužiteljica. Predlaže da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati nadležnom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Odredbom čl. 382. st. 1. toč.1. ZPP-a propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.

U konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela drugostupanjske presude iznosi 34.000,00 kn, uslijed čega nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1.toč.1. ZPP-a (tzv. redovna revizija) pa navodi revidentice da je u pobijanoj presudi počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo nisu razmatrani.

Prema odredbama čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema čl. 382. st. 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U takvoj, izvanrednoj reviziji stranka u smislu čl. 382. st. 3. ZPP-a treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te je dužna izložiti i razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Međutim, predmetna revizija nije dopuštena jer ne sadržava niti određeno navedeno pravno pitanje koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, niti revizijske razloge u smislu odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, pri čemu valja napomenuti da revizijski sud nije ovlašten iz ukupno izloženih navoda u reviziji kreirati pravna pitanja koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, ukoliko ih sam revident u reviziji nije određeno naznačio.

Kako revizija ne sadržava niti određeno navedeno pravno pitanje niti razloge zbog kojih revidentica smatra da bi to pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, to nisu ispunjene niti pretpostavke za razmatranje osnovanosti izjavljene revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a.

Stoga je na temelju čl. 392. st. 1. ZPP-a reviziju valjalo odbaciti kao nedopuštenu i odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 28. listopada 2015.

SUDAC

dr. sc. Ante Perkušić, v.r.