Rev-3322/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3322/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. T. iz Z., zastupane po punomoćniku B. Š., odvjetniku iz Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., i Poduzeća Zagrebački električni tramvaj Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 11. srpnja 1993. godine br. Gž-4408/93, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 10. veljače 1993. godine br. Pn- 2645/92-14, u sjednici održanoj dana 5. travnja 1995. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice djelomično se prihvaća i preinačuje presuda Okružnog suda u Zagrebu od 11. svibnja 1993. godine br. Gž-4408/93-2 tako da se tuženik C. o. d.d. Z., obvezuje isplatiti tužiteljici daljnji iznos od 500 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. veljače 1993. godine do isplate i naknaditi troškove cijelog postupka u iznosu od 416 kn, sve u roku 15 dana.

U ostalom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Tužena C. O., d.d. Z., dužna je tužiteljici A. T. iz Z., platiti iznos od 5.600,400 HRD sa zakonskim kamatama tekućim od 10. II. 1993. godine pa do isplate po stopi koju propisuje članak 277. stav 1. ZOO-a te joj nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 336.920 HRD sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 700.000 HRD.

riješio je

Utvrđuje se da je tužba u odnosu na drugo tuženika ZET - Zagreb povučena."

Presudom suda dragog stupnja suđeno je:

"I Odbija se žalba tužiteljice A. T. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda Zagreb, od dana 10. veljače 1993. godine, broj Pn-2645/92, u dijelu izreke pod II..

II Odbija se žalba tužene C. o. d.d. Z., kao neosnovana i potvrđuje navedena presuda u dijelu izreke pod I, kojim je tuženoj naloženo isplatiti tužiteljici preko iznosa od 1.760.000.- do iznosa od 4.300.400.- hrvatskih dinara (za iznos od 2.540.000.- hrvatskih dinara).

III Preinačuje se navedena presuda u dijelu izreke pod I, kojim je tuženoj naloženo isplatiti tužiteljici preko iznos od 4.300.400.- do iznosa od 5.600.400.- hrvatskih dinara (za iznos od 1.300.000.- hrvatskih dinara), kao i u dijelu odluke o parničnom trošku te se sudi:

Odbija se tužiteljica A. T. s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.300.000.- hrvatskih dinara, kao i sa dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 80.700.- hrvatskih dinara."

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj pobijajući presudu iz svih razloga navedenih u čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92 - ZPP) s prijedlogom da revizijski sud pobijanu presudu preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je djelomično osnovana.

Iako se tužiteljica u reviziji poziva na sve revizijske razloge iz kojih se, prema odredbi čl. 385. st. 1. toč. 1. do 3. ZPP, revizija može izjaviti, iz sadržaja revizije može se razabrati da tužiteljica pobija drugostupanjsku presudu samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a koje je, prema navodima revizije, pogrešno primijenjeno kada pobijanom presudom nije u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev za naknadu nematerijalne štete koju tužiteljica potražuje s osnova pretrpljenih fizičkih bolova u iznosu od 2,000.000 HRD (2.000 kn), s osnova duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 3,000.000 HRD (3.000 kn) i s osnova pretrpljenog straha u iznosu od 1,200.000 HRD (1.200 kn).

Sud prvog stupnja utvrdio je i tužiteljici dosudio naknadu za fizičke bolove u iznosu od 1,500.000 HRD (1.500 kn), naknadu za duševne bolove u visini utuženog iznosa od 3,000.000 HRD (3.000 kn), te naknadu za pretrpljeni strah u iznosu od 1,000.000 HRD (1.000 kn).

Sud drugog stupnja potvrdio je prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o naknadi za fizičke bolove, a preinačio je prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o naknadi za duševne bolove i za pretrpljeni strah tako da je utvrdio i pravomoćno dosudio naknadu za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 2,000.000 HRD (2.000 kn), te naknadu za pretrpljeni strah u iznosu od 700.000 HRD (700 kn).

Nižestupanjski sudovi su utvrdili činjenice koje su od značaja za donošenje odluke o visini naknade nematerijalne štete i to:

- da je tužiteljica ozlijeđena u štetnom događaju koji se dogodio dana 23. listopada 1991. godine kada je prilikom izlaska iz autobusa pala i pri tom zadobila prijelom gležanjske kosti desnog stopala,

- da je zbog te ozljede trpila fizičke bolove - jake 8-10 dana, srednje jake povremeno oko deset dana i slabe povremeno 2-3 mjeseca,

- da je ozljeda ostavila trajne posljedice u obliku bolnosti i ograničenosti pokreta desnog skočnog zgloba i stopala, a zbog čega su smanjene životne aktivnosti tužiteljice za 10%, te da je tužiteljica pretrpjela strah i to tzv. primarni strah jačeg intenziteta i kratkog trajanja te tzv. sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od dva dana, srednjeg intenziteta u trajanju 5-6 dana, a potom tzv. kasni strah daljnja dva mjeseca.

Imajući u vidu sve okolnosti slučaja, a poglavito težinu ozljeda, jačinu i trajanje fizičkih bolova, te jačinu i trajanje pretrpljenog straha, i po ocjeni ovoga suda pravomoćno dosuđeni iznosi naknade za fizičke bolove i pretrpljeni strah predstavljaju primjerene iznose pravične novčane naknade utvrđene u skladu s kriterijima i mjerilima propisanim odredbama čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91 - ZOO) i u skladu s kriterijima sudske prakse za jednake ili slične slučajeve pa u tom dijelu pobijane presude nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Međutim, imajući u vidu sve kriterije i mjerila propisana navedenim odredbama, te posebno cijeneći opseg smanjenja životne aktivnosti tužiteljice, te pojavne oblike kroz koje se smanjenje životne aktivnosti tužiteljice očituje, kao i životnu dob (rođena 1966. godine) i zanimanje (ekonomist) tužiteljice, revizijski sud je ocijenio da pravičnu novčanu naknadu s ovog osnova predstavlja iznos od 2.500 kn (2,500.000 HRD).

Utvrdivši dakle da je u dijelu pobijane presude kojim je pravomoćno odlučeno o odštetnom zahtjevu s osnova duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti tužiteljice materijalno pravo pogrešno primijenjeno, na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP revizijski sud je prihvatio reviziju kao djelomično osnovanu i pobijanu presudu preinačio tako da je tužiteljici pored pravomoćno dosuđenog iznosa naknade za duševne bolove dosuđen i daljnji iznos od 500.000 HRD (sada 500 kn).

Odluka o troškovima cijelog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. a u svezi s odredbama čl. 154. st. 1. i 155. ZPP.

U Zagrebu, 5. travnja 1995.

Predsjednik vijeća:

Dr. Ivo Grbin v.r.