Revr-1422/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1422/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. T. iz B., kojeg zastupa punomoćnik T. F., odvjetnik u O., protiv tuženika B. d.d. proizvodnja i promet obuće, gumarskih i ostalih proizvoda, V., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-1882/11-3 od 29. svibnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru broj P- 3097/08-8 od 1. lipnja 2011., u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2016.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje da su odredbe sadržane u točki 2. st. 6., točki 3. st. 2. i točki 4. Sporazuma o uređenju radno-pravnog statusa bivših radnika B. d.d. od 18. svibnja 2007. ništetne kao i isplatu iznosa od 33.000,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom kao neosnovan. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku i predložio ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema st. 3. tog članka u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev na utvrđenje djelomične ništetnosti predmetnog sporazuma utvrđujući u bitnome da je sklapanje tog pravnog posla bila stvar slobodne volje ugovornih strana, odnosno da osporeni sporazum nije djelomično ništetan budući da sklapanje različitih sporazuma kojima se uređuju prava drugačijih skupina radnika ne dovodi do diskriminacije, tj. do nezakonitog (različitog) uređenja prava radnika u odnosu na druge takve osobe u usporedivoj situaciji.

Iz podnesene izvanredne revizije proizlazi da je revident u reviziji postavio četiri materijalnopravna pitanja i jedno postupovnopravno pitanje.

Međutim, iako je određeno naznačio pravna pitanja zbog kojih podnosi izvanrednu reviziju, u sadržaju revizije nisu izloženi razlozi o tome zašto revident smatra da su postavljena pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, što je jedna od temeljnih postupovnopravnih pretpostavki za dopuštenost izvanredne revizije u smislu čl. 382. st. 3. ZPP.

Naime, revident u tom smislu ističe da su sva postavljena „pravna pitanja od izrazite važnosti, kako za osiguranje jedinstvene primjene zakona, tako i za ravnopravnost građana jer da u sudskoj praksi Vrhovnog suda nikada nije zabilježen ovakav slučaj, odnosno ovakvo rješavanje pitanja koja su usko povezana s radnim statusom radnika kod određenog poslodavca“.

Pritom se revident izrijekom poziva na odredbe čl. 2. i čl. 14. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 i 137/04 – pročišćeni tekst) te čl. 54. Ustava Republike Hrvatske.

Ovakav sadržaj revizije ne može se podvesti pod slučaj u kojem bi postojali razlozi za podnošenje izvanredne revizije. To je zato jer se u ovom predmetu očigledno ne radi o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, a niti bi se moglo očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o postavljenim pitanjima imati različita shvaćanja (jer u predmetima neupitno uvijek postupao isti županijski sud). Konačno, s obzirom da revizijski sud o postavljenim pitanjima još uvijek nije zauzeo shvaćanje, pobijana odluka drugostupanjskog suda ne može ni biti utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno sa shvaćanjem revizijskog suda, a po mišljenju revizijskog suda, u konkretnom slučaju ne postoji niti mogućnost da drugostupanjski sudovi različito tumače (inače jasne) zakonske odredbe na koje se poziva revident.

Revident u podnesenoj reviziji zapravo osporava pravilnost primjene materijalnog prava, a dijelom i činjeničnog utvrđenja, međutim, revizijski sud u ovakvom slučaju ispituje pobijanu presudu samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je revizija podnesena (čl. 392.a ZPP).

Revizija tužitelja zbog toga ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije koje prema odredbi iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP moraju biti kumulativno ispunjene.

Zbog toga je, na temelju čl. 392.b st. 2. ZPP, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 17. veljače 2016.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.