Rev-x-1191/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 1191/16-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari I-tužitelja V. R. (OIB: ...) i II-tužiteljice M. R. (OIB: ...), oboje iz V., oboje zastupani po punomoćniku A. B., odvjetniku u Z., protiv tužene Republike Hrvatske (OIB: ...), zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji I- i II-tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-563/16-2 od 19. rujna 2016., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2282/15-80 od 18. siječnja 2016., u sjednici održanoj 3. siječnja 2017.

r i j e š i o j e:

I. Ukidaju se presuda i rješenje Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž- 563/16-2 od 19. rujna 2016. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno postupanje i suđenje.

II. Odluka o naknadi troška revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev I- i II-tužitelja za isplatu naknade štete od 731.400,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. ožujka 1992. pa do isplate, kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška (st. I. izreke).

Nadalje, tom presudom naloženo je I- i II-tužiteljima naknadi tuženoj parnični trošak od 184.450,00 kn (st. II. izreke).

Prvostupanjskim rješenjem odbačena je kao nedopuštena tužba I- i II-tužitelja u dijelu u kojem potražuju naknadu štete u iznosu od 572.460,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 29. ožujka 1992. pa do isplate.

Drugostupanjskom presudom i drugostupanjskim rješenjem odbijena je kao neosnovana žalba I- i II-tužitelja te su potvrđeni prvostupanjska presuda i prvostupanjsko rješenje.

Nadalje, tom presudom i tim rješenjem odbijen je zahtjev I- i II-tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

Protiv drugostupanjske presude i protiv drugostupanjskog rješenja reviziju su u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) podnijeli I- i II-tužitelji iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužena nije podnijela odgovor na reviziju I- i II-tužitelja.

Revizija I- i II-tužitelja je osnovana.

Postupajući sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP i odredbe čl. 400. st. 3. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Odlučujući o žalbi I- i II-tužitelja protiv prvostupanjske presude drugostupanjski sud počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP jer je u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude propustio iznijeti ocjenu žalbenih navoda I- i II-tužitelja koji su od odlučnog značaja (a na koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka u reviziji ukazuju I- i II-tužitelji).

Naime, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev I- i II-tužitelja za isplatu naknade štete od 731.400,00 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama jer da I- i II- tužitelji (na kojima je bio teret dokaza) nisu dokazali da predmetna šteta ne bi bila posljedica ratnog čina (ratna šteta) (sve u smislu odredbe čl. 3. st. 2. Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata – "Narodne novine", broj 117/03).

Tužitelji su prvostupanjsku presudu pobijali žalbom i iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je predmetna šteta posljedica otuđenja i nepotrebnog devastiranja i to od strane pripadnika Hrvatske vojske tj. tužitelji su prvostupanjsku presudu pobijali ustrajući u tvrdnji da iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je predmetna šteta posljedica ratnog čina (ratna šteta). Tako su tužitelji u žalbi ukazivali da iz sadržaja izvedenih dokaza i to iskaza svjedoka J. H., D. D., J. C. i Đ. M. i iz uvjerenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske od 6. rujna 1996., potvrde Ministarstva obrane Republike Hrvatske od 14. listopada 1996. i iz potvrde Sisačko-moslavačke županije od 10. travnja 1997., proizlazi da je predmetna šteta posljedica nepotrebne devastacije i otuđenja.

K tome, tužitelji su u žalbi ukazivali da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda posljedica i okolnosti što prvostupanjski sud nije prihvatio dokazne prijedloge tužitelja za saslušanjem tužitelja i njihovog pravnog prednika kao stranaka u postupku.

No, drugostupanjski sud odlučujući o žalbi I- i II-tužitelja protiv prvostupanjske presude propušta iznijeti ocjenu netom navedenih žalbenih navoda I- i II-tužitelja, a koji su od odlučnog značaja za ishod spora s obzirom na sadržaj odredbe čl. 3. st. 2. Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata.

Time je, dakle, u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP, a koja povreda je mogla biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne prvostupanjske presude.

Istu bitnu povredu odredaba parničnog postupka drugostupanjski sud počinio je i pri odlučivanju o žalbi I- i II-tužitelja protiv rješenja prvostupanjskog suda.

Kao što je već prethodno rečeno, prvostupanjskim rješenjem odbačena je kao nedopuštena tužba I- i II-tužitelja u dijelu u kojem potražuju naknadu štete u iznosu od 572.460,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 29. rujna 1992. pa do isplate.

Protiv tog rješenja I- i II-tužitelji podnijeli su žalbu prvenstveno iz razloga jer da o zahtjevu tužitelja za naknadu štete u iznosu od 572.460,00 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama nije već pravomoćno odlučeno presudom prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-5325/03 od 5. veljače 2007. Tužitelji su u toj žalbi ukazivali da se iznos naknade štete od 572.460,00 kn odnosi na štetu na namještaju u kući, gospodarskim objektima, kućanskim aparatima, televizorima, elektroničkim uređajima, na sanitariji, na telefonskoj instalaciji, na dizel viličaru, na ugradbenoj kuhinji, na dvije muzičke linije, na bačve za vine, na caffe aparat i dr., a da je navedenom pravomoćnom presudom odlučeno o tužbenom zahtjevu za naknadu štete koja se odnosila na materijale koji su zatečeni u radioni (betonske blokove, betonske grede, željezo za armirani beton i sl.), na strojeve koji su zatečeni u radioni, te na aparate i alate koji su zatečeni u radioni.

No, odlučujući o žalbi I- i II-tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja drugostupanjski sud propustio je ocijeniti i te žalbene navode koji su od odlučnog značaja, a čime je, dakle, i pri odlučivanju o žalbi I- i II-tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP, a koja povreda je mogla biti od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja.

S obzirom na izneseno, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP i odredbe čl. 400. st. 3. ZPP odlučiti kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja.

U ponovnom postupku drugostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, te će ponovno odlučiti o žalbi I- i II-tužitelja protiv prvostupanjske presude i o žalbi I- i II-tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja.

Odluka o naknadi troška revizijskog dijela postupka osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP (st. II. izreke ovog rješenja).

Zagreb, 3. siječnja 2017.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.