Rev-1996/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1996/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparović kao predsjednika vijeća, te Gordane Gasparini, Ilije Čuljat, Mladena Žuvela i Stanka Hautz, kao članova vijeća u gradansko-pravnoj stvari tuiteljice A. B. iz G., protiv tuženika V. B. iz G., kojeg zastupa F. D., odvjetnik iz K., radi razvoda braka, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 7. lipnja 1990. br. Gž-1382/90, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici od 13. ožujka 1990, br. P-198/90, u sjednici održanoj dana 16. listopada 1990.

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika protiv presude Okružnog suda u Bjelovaru br. Gž-1382/90 od 7. lipnja 1990. godine odbija se.

Obrazloženje

Drugostepenom presudom Okružnog suda u Bjelovaru broj Gž-1382/90 od 7.VI 1990. godine odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostepena presuda Općinskog suda u Koprivnici broj P-198/90 od 13. III 1990.godine u dijelu u kojem je usvojen tužbeni zahtjev da je tuženik dužan doprinositi za uzdržavanje svoje mldb. kćerke S. B. iznos od dinara 500 mjesečno za vrijeme od 12.II 1990. do 13.III 1990. godine, a od 13.III 1990. godine pa unaprijed mjesečne novčane obroke u visini od 20% svog osobnog dohotka i za uzdržavanje svog mldb. sina M. B. iznos od dinara 300 mjesečno za vrijeme od 12.II 1990. do 13.III 199O.godine, a od 13.III 1990.godine pa unaprijed mjesečne novčane obroke u visini od 12% svog osobnog dohotka.

Protiv ove pravomoćne drugostepene presude reviziju je izjavio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se ista ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju niti se o reviziji izjasnio javni tužilac.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Pogrešnu primjenu materijalnog prava revident vidi u tome što je njegov doprinos za uzdržavanje mldb. djece određen u većem iznosu od doprinosa majke, iako za to prema njegovoj ocjeni, ne postoje opravdani razlozi, s obzirom da majka ne vodi posebnu brigu o djeci i da ostvaruje veći osobni dohodak od onog utvrđenog u prvostepenoj i drugostepenoj presudi.

Suglasno odredbama iz čl. 235. st. 2. i čl. 261. st.3. Zakona o braku i porodičnim odnosima (prečišćeni tekst "Narodne novine SRH" br. 51/89; u nastavku teksta: ZBPO), uzdržavanju svoje mldb. djece roditelji pridonose prema svojim mogućnostima i prigodom ocjenjivanja mogućnosti roditelja uzet će se u obzir sva njihova primanja i stvarna mogućnost da stječu povećanu zaradu, kao i njihove vlastite potrebe i zakonske obveze uzdržavanja.

Odredbom iz čl. 262. ZBPO propisano je da će sud roditelju kome je dijete povjereno na čuvanje i odgoj, posebno uzeti u obzir, te priznati kao doprinos u uzdržavanju, rad i brigu koju ulaže u podizanje djeteta.

U konkretnom slučaju oboje mldb. djece povjereno je na čuvanje i odgoj majci i utvrđeno je da su primanja tuženika (osobni dohodak) veća od primanja (osobnog dohotka) majke, kao i da tuženik ima mogućnost da radom na svom poljoprivrednom imanju ostvari dopunske prihode.

Kraj takvog činjeničnog stanja sudovi su pravilno primjenili citirane odredbe iz čl.235. st. 2., čl. 261. i čl. 262. ZBPO, kada su odlučili da je tuženik za uzdržavanje svoje dvoje mldb. djece dužan doprinositi više od majke (tužiteljice). S obzirom da su mjesečni novčani obroci uzdržavanja za oboje djece određeni u visini od ukupno 32% tuženikovog osobnog dohotka, što dakle iznosi manje od 1/3 osobnog dohotka, očito je da su sudovi prilikom odlučivanje o iznosu uzdržavanja uzeli u obzir i vlastite potrebe tuženika, te njegovu zakonsku obvezu uzdržavanja dvoje djece, kako to propisuje st. 3. čl. 261. ZBPO.

Svim revizijskim navodima pobija se pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja - da tužiteljica vodi brigu o čuvanju i odgoju djece i da su njezine mogućnosti slabije od mogućnosti tuženika - a kako se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 3. ZPP), to ovi revizijski navodi nisu posebno ocijenjeni.

Na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 354. stav 2. točka 10. ZPP ovaj revizijski sud pazio je po službenoj dužnosti (član 386. ZPP) i utvrdio je da ove povrede u postupku nema.

Iz ovih je razloga, na temelju odredbe člana 393.

ZPP, reviziju kao neosnovanu valjalo odbiti.

U Zagrebu, 16. listopada 1990.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v. r.