Revr-928/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 928/14-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari I tužiteljice D. B., A., II tužiteljice A. H. iz Z., i III tužiteljice Đ. B., A., sve zastupane po punomoćnicima T. T. i I. U., odvjetnicima u Z., protiv tuženika Opća bolnica „S. D.“, Z., koga zastupaju punomoćnici M. P. i T. M. B., odvjetnici u Z., radi naknade štete, i u pravnoj stvari tuženika Opća bolnica „S. D.“, Z., koga zastupaju punomoćnici M. P. i T. M. B., odvjetnici u Z., protiv I tužiteljice D. B., A., II tužiteljice A. H. iz Z., i III tužiteljice Đ. B., A., sve zastupane po punomoćnicima T. T. i I. U., odvjetnicima u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljica i tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gžr-1649/13-2 od 18. veljače 2014., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-2732/10-217 od 5. ožujka 2012., u sjednici održanoj 31. ožujka 2015.,

r i j e š i o j e:

Odbacuju se revizije tužiteljica i tuženika kao nedopuštene.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati na jednake dijelove tužiteljicama naknadu za tuđu pomoć koja je bila potrebna njihovom pravnom predniku S. B. za razdoblje od 1. lipnja 1995. do 27. studenoga 2009. u iznosu 210.648,24 kn sa zateznom kamatom koja na pojedine mjesečne iznose teče kako je to navedeno u toč. I izreke kao i da ima naknadi parnične troškove u iznosu 259.158,15 kn (toč. II izreke). Ujedno je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika za isplatom iznosa 33.358,26 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je dosuđen iznos 210.648,24 kn, u dijelu kojim je tužiteljicama dosuđen parnični trošak te u dijelu kojim je odbijen protutužbeni zahtjev. Ujedno je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na tijek zatezne kamate na iznos 210.648,24 kn za razdoblje od 1. srpnja 1995. do 5. ožujka 2012., kao neosnovan.

Protiv drugostupanjske presude u smislu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP) reviziju su podnijele tužiteljice zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu preinačiti pobijanu presudu uz naknadu troška revizije.

Protiv drugostupanjske presude također u smislu čl. 382. st. 1. ZPP-a reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu uz naknadu troška.

Tužiteljice u odgovoru na reviziju osporavaju osnovanost revizije tuženika i predlažu je odbiti.

Revizije tužiteljica i tuženika nisu dopuštene.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn (toč. 1.), ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (toč. 2.), ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a) i 373. b) toga Zakona.

U ovom predmetu se ne radi o sporu u kojem je presuda donesena o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, niti je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a) i 373. b) ZPP- a.

Odredbom čl. 35. ZPP-a propisano je da kad je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastava suda, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima predviđenim u ovom Zakonu, mjerodavna vrijednost predmeta spora, kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva. Kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtjev.

Prema odredbi čl. 37. st. 2. ZPP-a ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

Izrekom pobijane presude tuženiku je naloženo da I – III tužiteljicama isplati naknadu na jednake dijelove. Stoga, po zahtjevu svake od tužiteljica vrijednost predmeta spora iznosi 70.216,08 kn, pa time i pobijani dio presude za svaku tužiteljicu iznosi 70.216,08 kn (čl. 37. st. 2. ZPP-a).

Prema tome, budući da vrijednost predmeta spora pobijanih dijelova presude u odnosu na svaku tužiteljicu ne prelazi navedenu graničnu vrijednost dopuštenosti revizije od 200.000,00 kn, za zaključiti je da revizija tužiteljica nije dopuštena.

Obzirom da protutužbeni zahtjev tuženika glasi na isplatu iznosa 33.358,26 kn i kao takav ne prelazi navedenu graničnu vrijednost dopuštenost revizije od 200.000,00 kn, za zaključiti je i da revizija tuženika nije dopuštena.

Stoga je na temelju čl. 392. st.1. ZPP-a revizije tužiteljica i tuženika valjalo odbaciti.

Zagreb, 31. ožujka 2015.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.