Kž-189/2019-5 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Kž-189/2019-5

Split, Gundulićeva 29a

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Marice Šćepanović i Damir Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Sonje Čule, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika D. K., zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru broj 82. K-583/18-192 od 10. siječnja 2019., u sjednici održanoj 28. svibnja 2019. u nazočnosti branitelja okrivljenika B. R., odvjetnika u Z. i zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Splitu, N. W.,

p r e s u d i o j e

I. Prihvaća se djelomično žalba okrivljenika D. K., preinačuje se presuda suda prvog suda u odluci o kazni na način da se okrivljeniku za kaznena djela za koja je proglašen krivim u izreci pobijane presude prethodno utvrđuju pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 10 (deset) mjeseci, a za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci te se okrivljenik D. K. temeljem članka 118. stavka 1. KZ/11, a primjenom članka 51. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine.

Po članku 54. KZ/11 okrivljeniku D. K. se u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 14. lipnja 2018. do 14. prosinca 2018. i od 10. siječnja 2019. do 10. veljače 2019.

II. U ostalom dijelu žalba okrivljenika odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru okrivljenik D. K. proglašen je krivim zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11 i kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11, a sve u vezi sa člankom 51. KZ/11 (u presudi pogrešno navedeno u vezi sa člankom 51. ZKP-a). Okrivljeniku su temeljem citiranih odredbi KZ/11 prethodno utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo iz članka 118. stavka 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, te je potom okrivljenik po članku 51. stavku 1. i 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina.

Po članku 54. KZ/11 okrivljeniku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 14. lipnja 2018. pa nadalje.

Po članku 148. stavku 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17; dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljenik je obvezan na naknadu troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 15.864,00 kune, koji iznos je okrivljenik dužan uplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 90 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik osobno i to iz svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se presuda suda prvog stupnja ukine i predmet vrati tom sudu na ponovno suđenje i to pred drugim sucem pojedincem, podredno da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljeniku izreče uvjetna osuda te da ga se obavijesti o sjednici vijeća.

Okrivljenik je žalbu protiv navedene presude podnio i po branitelju B. R., odvjetniku u Z. i to zbog svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se presuda suda prvog stupnja zbog iznimno brojnih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, "krivotvorenja", povreda ovlasti i dužnosti i svih drugih razloga pojedinačno i skupno navedenih u žalbi ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te da se naloži nova rasprava pred drugim sucem pojedincem, a podredno da se pobijana presuda preinači uvažavanjem svih olakotnih okolnosti te okrivljeniku izreče jedina moguća uvjetna osuda i da ga se u cijelosti oslobodi plaćanja troškova kaznenog postupka te da se o sjednici vijeća obavijeste okrivljenik i njegov branitelj. Nadalje, okrivljenik je po imenovanom branitelju podnio i dopunu žalbe, kojom također ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 i nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje te predlaže rekonstrukciju zapisnika s javne objave prvostupanjske presude od 10. siječnja 2019. S obzirom na sadržaj žalbi, koje je okrivljenik podnio osobno i po branitelju (uz brojne priloge) te dopunu žalbe, sud ih je tretirao kao jedinstvenu žalbu okrivljenika podnesenu protiv presude suda prvog stupnja.

Odgovor na žalbu okrivljenika podnijelo je Općinskog državno odvjetništvo u Zadru, s prijedlogom da se žalba okrivljenika odbije i potvrdi presuda suda prvog stupnja.

Spis je u suglasju sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

Temeljem članka 475. stavka 2. i 4. ZKP/08 sjednica vijeća održana je u nazočnosti branitelja okrivljenika B. R., odvjetnika u Z. i zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Splitu, N. W. te u odsutnosti uredno izviještenog okrivljenika.

Po članku 475. stavku 5. u vezi sa člankom 390. stavkom 1. ZKP/08 sa sjednice vijeće isključena je javnost radi zaštite osobnog i obiteljskog života žrtve-oštećenice.

Zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Splitu je na sjednici vijeća ostao kod navoda i prijedloga odgovora na žalbu navodeći da sud nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka, koje se navode u žalbi te da video snimka nije nezakonit dokaz budući da je pribavljena od vlasnika snimke, odnosno vlasnika ugostiteljskog objekta te je predložio da se žalba okrivljenika odbije, a što se tiče odluke o kazni istu je prepustio sudu.

Branitelj okrivljenika je na sjednici ostao kod navoda razloga i prijedloga žalbe ponovno istaknuvši da je prilikom objave presude došlo do krivotvorenja zapisnika, odnosno da presuda nije u cijelosti objavljena, kako je to navedeno u zapisniku. Osim toga, da su počinjene i druge brojne bitne povrede odredaba kaznenog postupka, koje su detaljno obrazložene u žalbi te je predloženo da se pobijana presuda ukine i predmet dodjeli u rad drugom sucu, a podredno da se pobijana presuda preinači na način da se znatno smanji odluka o kazni, a nakon što se uzmu u obzir sve u žalbi istaknute olakotne okolnosti.

Žalba okrivljenika je djelomično osnovana.

U žalbi se ističe da je sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 2., 3., 4., 9. i 11. ZKP/08 te bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. u vezi sa člankom 10. ZKP/08 i članka 468. stavka 3. ZKP/08 u vezi sa povredom članka 21. 22., 28. i 29. Ustava Republike Hrvatske i članka 2., 5., 6. i 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

U prvom redu u žalbi se ističe da pročitani zapisnik s javne objave presude dana 10. siječnja 2019. ne odgovara zapisniku, koji se sada nalazi u sudskom spisu. Naime, da su u zapisniku, koji se nalazi u spisu dodane bitne činjenice, a koje se odnose na dodavanje kriminalne mase okrivljeniku, izmjenu i dopunu zakonskog opisa i pravne kvalifikacije djela te dodavanje odluke o troškovima postupka i rješenja o istražnom zatvoru.

Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja nije počinio "krivotvorenje" zapisnika, jer iz same žalbe proizlazi da je pročitan činjenični opis inkriminiranih kaznenih djela, time što nisu pročitane ozljede, koje je oštećenica zadobila inkriminirane prigode, ali je navedeno da se radi o teškim tjelesnim ozljedama te su utvrđene pojedinačne kazne zatvora za kazneno djelo teške tjelesne ozljede i prijetnje, a iz čega proizlazi da je i prema objavljenoj presudi razvidno za koje učine je okrivljenik proglašen krivim, odnosno za koja djela je proglašen krivim te koje su mu pojedinačne kazne utvrđene za svako djelo, kao i na koju jedinstvenu kaznu je osuđen.

Točno je da su u uvodu presude navedeni pogrešni datumi održavanja rasprave, odnosno objave presude, da je pogrešno u izreci na dva mjesta navedeno prezime okrivljenika, te da je pogrešno u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru. Neke od navedenih nepravilnosti su sanirane donošenjem rješenja o ispravku. Međutim, u ovom slučaju ne radi se o pogreškama, koje bi izreku presude činile nerazumljivom i zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati, odnosno uslijed kojih bi bila dovedena u pitanje zakonitost pobijane presude.

Osim toga, potrebno je istaknuti da se na kraju pisanog otpravka presude u kojem je u uvodu navedeno da je presuda donesena nakon održane rasprave 13. prosinca 2018., a objavljena 14. prosinca 2018., pravilno navedeno da se radi o presudi donesenoj 10. siječnja 2019., a iz čega proizlazi da se u ovom slučaju u uvodu presude radilo o očitoj pogrešci u pisanju brojeva, a ne kako se to navodi u žalbi o "krivotvorenju" zapisnika.

Suprotno navodima žalbe, sud prvog stupnja nije počinio ni bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 2. u vezi sa člankom 32. stavkom 1. ZKP/08. Naime, u žalbi se navodi da je na raspravi sudjelovala sutkinja koja se morala izuzeti po osnovi odredbe članka 32. stavka 1. točke 2. ZKP/08, budući da je ranije izabrani branitelj okrivljenika, odvjetnik A. K. opunomoćenik supruga uređujuće sutkinje u drugom kaznenom predmetu, koji se vodio pred Županijskim sudom u Zadru. Prema članku 32. stavku 1. točki 2. ZKP/08 sudac je isključen od obavljanja sudske dužnosti ako mu je okrivljenik, njegov branitelj, tužitelj, žrtva, oštećenik, njihov zakonski zastupnik ili opunomoćenik, bračni drug ili srodnik u ravnoj lozi do bilo kojeg stupnja, u pobočnoj lozi do četvrtog stupnja, a po tazbini do drugog stupnja. Kako se u ovom slučaju ne radi o navedenoj situaciji, neosnovani su navodi žalbe istaknuti u tom pravcu.

Nadalje se u žalbi ističe da je uređujuća sutkinja bila pristrana i da je unaprijed zauzela stav u vidu produljenja istražnog zatvora i osude okrivljenika, a što je sve bilo posljedica "političko medijskog linča", a koji se navodi žalbe "potkrjepljuju" razlozima o ponašanju Ministra pravosuđa te njegovim izjavama, kao i izjavama najviših pravosudnih i državnih dužnosnika i novinskih članaka, čime se ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.

Točno je da je inkriminirani slučaj, odnosno ovaj kazneni postupak izazvao iznimnu medijsku pozornost, kao i pozornost cjelokupne javnosti. Međutim, navedena činjenica sama po sebi ne znači da je time teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, jer sud na bilo koji način nije mogao utjecati na izvještavanje medija u ovom postupku, a niti zainteresiranost javnosti u vezi ovog slučaja te izjave pravosudnih i državnih dužnosnika, a koje nisu takvog sadržaja da bi se njima utjecalo na odluku suda.

Isto tako neosnovani su navodi žalbe okrivljenika glede naloga o pretrazi doma, jer je navedeni nalog u dostatnoj mjeri obrazložen.

Što se pak tiče odluke suda o istražnom zatvoru potrebno je istaknuti da navedenim odlukama nije teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje, jer okrivljeniku nije trajao istražni zatvor dulje od rokova propisanih u članku 133. ZKP/08.

Dakle, po ocjeni ovog suda drugog stupnja u ovom postupku nije povrijeđen članak 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, jer je tijekom rasprave obrani pružena prilika za neposredno i kontradiktorno raspravljanje, odnosno pravo na procesnu ravnopravnost.

U odnosu na navode žalbe da je sud prvog stupnja propustio donijeti odluku u vezi primjedba na zapisnik potrebno je istaknuti da se temeljem članka 410. stavka 4. ZKP/08 primjedbe i prijedlozi stranaka u vezi sa zapisnikom te ispravci i dopune obavljeni u zapisniku moraju zabilježiti u nastavku završenog zapisnika, time što će se u nastavku zapisnika zabilježiti razlozi zbog kojih pojedini prijedlozi i primjedbe nisu prihvaćeni, a potom predsjednik vijeća i zapisničar potpisuju i nastavak zapisnika. Kako su primjedbe (prigovori) na zapisnik o raspravi održanoj 9. i 10. siječnja 2019. navedene u podnesku obrane, koji je zaprimljen u sudu prvog stupnja 14. siječnja 2019., dakle nakon zaključene rasprave u ovom predmetu, očito je da sud nije mogao postupiti u smislu odredbe članka 410. stavka 4. ZKP/08.

Ovaj sud nije prihvatio ni žalbu okrivljenika u dijelu u kojem se ističe da se presuda temelji na nezakonitom dokazu, odnosno snimci nadzorne kamere iz caffe bara C. O. Naime, navedena snimka oduzeta je potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta od vlasnika navedenog caffe bara, koji ju je predao policiji bez ikakvih primjedbi. Kako se navedena snimka odnosi na dio caffe bara u kojem su smješteni stolovi za goste, a kako su okrivljenik i oštećenica često zalazili u navedeni caffe bar, očito im je bilo poznato da je navedeni prostor pod video nadzorom, a to tim više što je okrivljenik u jako dobrim odnosima sa vlasnikom kafića i njegovom suprugom, a oštećenica je povremeno "konobarila" u tom caffe baru. Stoga je neosnovan prijedlog žalbe da se svi personalni dokazi tj. iskazi odnosno obrane okrivljenika, iskazi svjedoka i nalazi i mišljenja vještaka "izdvoje iz spisa kao nezakoniti dokazi jer su potekli iz nezakonitog dokaza".

U žalbi se ističe da je sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka i na način što je u obrazloženju presude naveo da je okrivljenik prijetnje upućene oštećenoj i realizirao i to 13. listopada 2018. uslijed čega je ista zadobila opisane teške ozljede. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da je okrivljenik 28. svibnja 2018. oštećenici L. G. prijetio inkriminiranim riječima "ako me prijaviš policiji dvadeset godina ću biti u zatvoru, ali kad izađem ubit ću tebe i tvoju obitelj", dakle da bi prijetio ubojstvom. Međutim, razlozi pobijane presude glede realizacije prijetnje nisu nerazumljivi, jer se razlozima pobijane presude želi istaknuti da okrivljenik, doista, nije ostao samo kod verbalnih prijetnji već da je došlo i do fizičkog napada na oštećenicu, a koji je imao za posljedicu nanošenje teških tjelesnih ozljeda oštećenici, koje su pobliže opisane u izreci pobijane presude.

Što se tiče razloga žalbe u odnosu na navode obrazloženja pobijane presude na stranici 31., zadnji podstavak, potrebno je istaknuti da je točno da je nejasan navod "… i zaštitu njihove privatne imovine …", ali se ta nejasnoća ne odnosi na neku bitnu činjenicu, koja bi dovela u pitanje zakonitost presude.

Ovaj sud nije prihvatio ni žalbu okrivljenika u dijelu, u kojem se ističe da je zbog činjenice što je odbijen prijedlog obrane za ispitivanje nekih svjedoka te provođenje toksikološkog vještačenja, povrijeđeno pravo obrane. Naime, sud prvog stupnja dao je razloge zbog čega je odbio navedene prijedloge, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud, a posebice u odnosu na odbijeni prijedlog za provođenje toksikološkog vještačenja, budući da ne postoji medicinska dokumentacija temeljem koje bi se navedeno vještačenje provelo egzaktno. Naime, od okrivljenika nakon inkriminiranog događaja od 13. lipnja 2018. nisu uzeti ni krv ni urin pa se stupanj njegove alkoholiziranosti in tempore criminis ne može utvrditi na pouzdan način te bi se navedeno vještačenje u odnosu na stupanj alkoholiziranosti okrivljenika temeljilo na pretpostavkama. Pri tomu je potrebito istaknuti da je sud prvog stupnja prihvatio nalaz i mišljenje vještaka psihijatra dr. D. S. da ukoliko bi se utvrdilo da je okrivljenik kritične zgode, 13. lipnja 2018. bio u alkoholiziranom stanju, da dopušta mogućnost da se radilo o smanjenoj ubrojivosti, ali svakako ne o bitnoj smanjenoj ubrojivosti.

Isto tako neosnovani su navodi žalbe da je sud povrijedio pravo obrane okrivljenika time što je saslušao oštećenicu bez nazočnosti okrivljenika, a potom da mu nije pročitao zapisnik o davanju iskazu oštećenice te da nije upitan na razlike o kazivanju samog okrivljenika u odnosu na ranije danu obranu. Naime, okrivljenik je u podnesku od 24. prosinca 2018. dao suglasnost za čitanje iskaza svjedoka žrtve-oštećenice i drugih svjedoka, time što je sud na raspravi održanoj 9. siječnja 2019. ispitao oštećenicu-žrtvu L. G. u izočnosti okrivljenika temeljem članka 438. ZKP/08 te je svjedokinja žrtva-oštećenica navela da u cijelosti ostaje pri svom iskazu kojeg je do sada dala u ovom postupku pa je potom uz suglasnost stranaka pročitan iskaz svjedokinje žrtve-oštećenice, a potom je konstatirano da zastupnik optužbe, opunomoćenik oštećenice, branitelj okrivljenika i okrivljenik navode "kako u cijelosti ostaju pri svim pitanjima i primjedbama kao do sada danih u ovom postupku", a iz čega proizlazi da je okrivljenik bio nazočan čitanju iskaza svjedokinje žrtve- oštećenice. U odnosu na predočavanje razlika u kazivanju okrivljenika potrebno je istaknuti da je branitelj okrivljenika na raspravi naveo da okrivljenik ne želi odgovarati na pitanja pa su stoga neosnovani navodi žalbe istaknuti u tom pravcu.

Isto tako neosnovani su navodi žalbe da se pobijana presuda temelji na nezakonitim dokazima i to medicinskoj dokumentaciji za žrtvu-oštećenicu L. G., jer da se u ovom slučaju koristila medicinska dokumentacija za oštećenicu bez omogućavanja pravne zaštite na privatnost pa da se radi o nezakonitom dokazu, jer da je pravo na privatnost temeljno ljudsko pravo.

Budući da je u ovom slučaju oštećenica L. G. prijavila okrivljenika za kazneno djelo teške tjelesne ozljede, očito je da je sud samo na temelju medicinske dokumentacije za oštećenicu mogao utvrditi je li oštećenica zadobila teške tjelesne ozljede, a koja medicinska dokumentacija je bila podloga za vještačenje stalnoj sudskoj vještakinji dr. M. B. Dakle, ovaj sud nije prihvatio navode žalbe okrivljenika da bi bile počinjene gore istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a niti je utvrdio da bi bile počinjene neke druge povrede zakona na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08.

Okrivljenik se žali i zbog žalbenog osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, u članku 464. stavku 7. ZKP/08 propisano je da žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470.) ne može podnijeti okrivljenik u odnosu na točku optužbe za koju se izjasnio da se smatra krivim, osim ako je okrivljenik za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne, sudske opomene, uvjetne osude, djelomične uvjetne osude, zamjene radom za opće dobro na slobodi, posebnih obveza, zaštitnog nadzora, sigurnosne mjere, oduzimanja imovinske koristi, oduzimanja predmeta te troškova kaznenog postupka.

U ovom predmetu okrivljenik se na raspravi održanoj 9. siječnja 2019. u nazočnosti branitelja prilikom očitovanja o optužbi izjasnio da se smatra krivim za oba kaznena djela te je na raspravi održanoj 10. siječnja 2019., također, u nazočnosti njegovog branitelja na izričiti upit je li mijenja svoj stav o krivnji s obzirom da je zastupnik optužbe izmijenio činjenični opis u optužnici izjavio: "ne mijenjam svoj stav o krivnji". Osim toga, okrivljenik je u obrani koju je dao 9. siječnja 2019., između ostalog, naveo da priznaje da je nanio L. G. sve ozljede na način kako je to navedeno u optužnici, a zbog čega mu je doista žao i da se kaje, jer da se nikada nije tako ponašao u svom životu. S obzirom na istaknute okolnosti ovaj sud ocjenjuje da je žalba okrivljenika glede žalbenog osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nedopuštena, jer se u ovom slučaju ne radi o situaciji da je okrivljenik za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude, a niti se radi o novim činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne, budući da su iste istaknute u završnom govoru branitelja okrivljenika na raspravi od 10. siječnja 2019.

Kako je okrivljenik imao branitelja prilikom izjašnjavanja o optužbi navodeći da se smatra krivim za oba kaznena djela, a Zakon o kaznenom postupku (članak 464. stavak 7.) je u odnosu na tu procesnu situaciju obrani bio dostupan i predvidiv, to se ocjenom ovog suda da okrivljeniku u takvoj situaciju nije dopušteno podnijeti žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije postupilo protivno odredbi članka 10. stavka 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Stoga je sud prvog stupnja pravilno proglasio krivim okrivljenika za inkriminirana djela, ispravno utvrdivši da je okrivljenik postupao s izravnom namjerom da oštećenici nanese teške tjelesne ozljede te da nije bio u takvom stupnju alkoholiziranosti, odnosno da nije bio "mrtav pijan" tj. neubrojiv, kako se to tvrdi u žalbi.

Međutim, ovaj sud je djelomično prihvatio žalbu okrivljenika i to u odnosu na odluku o kaznenoj sankciji, ocijenivši da će se i nešto blažim pojedinačnim kaznama zatvora za kaznena djela za koja je okrivljenik proglašen krivim, kao i nižom jedinstvenom kaznom zatvora u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

Sud prvog stupnja je okrivljeniku cijenio kao olakotne okolnosti izraženo žaljenje i kajanje zbog počinjenog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. KZ/11 te priznanje tog kaznenog djela, dok mu je kao otegotne okolnosti cijenio činjenice da je do sada pravomoćno osuđivan sedam puta, od čega u tri navrata za kaznena djela s elementima nasilja te da izricane uvjetne i bezuvjetne zatvorske kazne nisu utjecale na okrivljenika, jer je nastavio s činjenjem kaznenih djela. Nadalje, sud je prilikom odabira vrste i mjere kazne u odnosu na kazneno djelo iz članka 118. stavka 1. KZ/11 imao u vidu iznimnu brutalnost prilikom počinjenja tog djela, a koji čin nije spriječila niti ublažila činjenica da je navedeno kazneno djelo počinjeno na javnom mjestu, u prisutnosti većeg broja ljudi te cijeneći odnos snaga okrivljenika i žrtve, odnosno da je žrtva bila mlada djevojka, koja s obzirom na svoju tjelesnu konstituciju i ponašanje kritične prigode nije predstavljala opasnost za život i tijelo okrivljenika.

Po ocijeni ovog suda, sud prvog stupnja je prilikom odabira vrste i mjere kazne ipak precijenio značaj otegotnih okolnosti na strani okrivljenika, dok je podcijenio olakotne okolnosti i to posebice spremnost okrivljenika da naknadi štetu oštećenici L. G., izraženo žaljenje i kajanje zbog počinjenog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. KZ/11 te okolnosti, koje se odnose na osobne i obiteljske prilike okrivljenika, a naročito okolnosti u vezi njegovog odrastanja.

Dakle, po ocijeni ovog suda, unatoč ranijoj osuđivanosti okrivljenika i okolnostima počinjenja kaznenog djela teške tjelesne ozljede na štetu žrtve-oštećenice L. G., ovaj sud ocjenjuje da će se i nešto nižim pojedinačnim kaznama zatvora i to za kazneno djelo iz članka 118. stavka 1. KZ/11 kaznom zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 10 (deset) mjeseci te za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11 kaznom zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, odnosno jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine u dostatnoj mjeri izraziti društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti okrivljeniku ponovno uključivanje u društvo.

Naime, ovaj sud nalazi da su ovako preinačene pojedinačne kazne zatvora, kao i izrečena jedinstvena kazna zatvora primjerene stupnju krivnje, jačini ugrožavanja kaznenim djelima zaštićenog dobra, osobi okrivljenika i svim okolnostima počinjenja djela pa je prijedlog žalbe glede izricanje uvjetne osude potpuno neprihvatljiv, s obzirom na utvrđene otegotne okolnosti na strani okrivljenika, a posebice činjenicu ranije osuđivanosti okrivljenika za kaznena djela s elementima nasilja, kao i izraženu upornost i brutalnost pri počinjenju kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. KZ/11.

Kako je sud prvog stupnja okrivljeniku u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunao vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 14. lipnja 2018. pa nadalje, ovaj sud je prilikom preinačavanja pobijane presude u odluci o kazni, okrivljeniku u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunao vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, a kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude suda drugog stupnja.

Ovaj sud nije prihvatio ni žalbu okrivljenika zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, jer je sud prvog stupnja pravilno odlučio o troškovima temeljem članka 148. stavka 1. ZKP/08. Međutim, ukoliko bi plaćanjem tih troškova bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika ili osoba koje je on dužan uzdržavati sud ga može osloboditi obveze da naknadi u cijelosti ili djelomično troškove kaznenog postupka, a u skladu sa člankom 148. stavkom 6. ZKP/08.

Radi navedenog odlučeno je kao u izreci presude ovog suda drugog stupnja, u suglasju sa člankom 486. stavkom 1. i člankom 482. ZKP/08.

U Splitu 28. svibnja 2019.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sonja Čule, v. r.

Neven Cambj, v. r.