III Kr-435/1996-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-435/1996-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Neve Šibl i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. N. N., zbog kaznenog djela iz čl. 125. st. 1. KZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude što je čine presuda Općinskog suda u Šibeniku od 14. kolovoza 1996. broj K-378/96 i presuda Županijskog suda u Šibeniku od 10. listopada 1996. broj Kž-49/96, u sjednici održanoj 29. siječnja 1997., saslušavši zamajenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Ivana Maračića,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. N.N. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Šibeniku od 14. kolovoza 1996. broj K-378/96 proglašen je krivim N.N. zbog kaznenog djela krađe iz čl. 125. st. 1. KZRH i osuđen na kaznau zatvora u trajanju od tri mjeseca u koju mu je po čl. 45. st. 1. OKZRH uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 22. srpnja 1996. pa nadalje.

Istom presudom N.N. temeljem čl. 340. toč. 3. ZKP oslobođen je od optužbe da bi počinio još jedno djelo krađe iz čl. 125. st. 1. KZRH.

U zakonskom roku iz čl. 412. st. 2. ZKP podnio je osuđenik zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude navodeći, da pobija presudu iz osnova čl. 353. toč. 1. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i st. 3. (toč. 3.) ZKP zbog pogrešno i đenog činjeničnog stanja.

nepotpuno utvr

Prema navodima osuđenika povrijeđene su odredbe kaznenog postupka, jer je na policiji bio maltretiran i prisiljen da potpiše potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, dok da je oštećenica bila nagovorena da kaže koje su joj stvari bile odnesene.

Također tvrdi, da oštećenica nije bila nazočna na glavnoj raspravi, iako je njena prisutnost obavezna u smislu čl. 354. st. 1. (toč. 3.) ZKP, te da prepoznavanje nije obavljeno propisno u skladu s čl. 223. ZKP.

U zahtjevu se još tvrdi, da istraga nije provedena u skladu sa zakonskim odredbama i da nije bilo dovoljne osnove za podnošenje optužbe. Osuđenik se obara i na postupak drugostupanjskog

suda,

te smatra da nije bilo osnove za uvažavanje žalbe državnog odvjetnika, pa da zbog toga drugostupanjska presuda nije važeća.

Stoga osuđenik predlaže da se pobijane presude ukinu.

Zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske u smislu čl. 415. st. 4. ZKP dostavio je pismeni odgovor na zahtjev osuđenika, predloživši da se kao neosnovan odbije.

Razmotrivši zahtjev osuđenika Vrhovni sud je našao da zahtjev nije osnovan. Naime, prema čl. 412. st. 1. ZKP zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnosi se samo zbog povrede zakona, dok su u čl. 414. ZKP navedeni razlozi zbog kojih se zahtjev može podnijeti, pa su tako u toč. 1. tog propisa navedene povrede Kaznenog zakona na štetu osuđenika, a u toč. 2. i 3. povrede Zakona o kaznenom postupku.

Iako je u zahtjevu istaknut osnov povrede odredaba Zakona o kaznenom postupku, iz obrazloženja podnijetog zahtjeva u stvari slijedi, da se zapravo radi o osporavanju pravilnosti činjeničnog stanja kako je ono utvrđeno osuđujućim dijelom presude suda prvog stupnja i kako je to činjenično stanje, djelomičnim uvažavanjem žalbe državnog odvjetnika, prihvatio sud drugog stupnja.

Naime, osporavajući valjanost dokaza, na kojima smatra da se temelji prvostupanjska presuda, na izloženi način u svom zahtjevu osuđenik posredno i to putem bitne povrede odredbe čl. 354. st. 1. toč. 8. ZKP pobija presudu prvog stupnja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Kao prvo, valja reći, da se činjenice ne mogu pobijati ovim izvanrednim pravnim lijekom, a kao drugo, Vrhovni sud ne nalazi da je pobijana presuda utemeljena na nevaljanom dokazu, iznuđenom priznanju ili nepropisnom prepoznavanju osuđenika, kako se to neargumentirano tvrdi u zahtjevu i s tim ističe da je počinjena bitna povreda odredaba đenika je svjedok T.B., djelatnik policije, zatekao pri kaznenog postupka. Osim toga, osu

izvršenju krađe kad je već torbicu oštećenice stavio u svoju torbu, a čemu je bila nazočna i oštećenica, kojoj je torbica odmah vraćena i na policijskoj stanici je ona potvrdila da su stvari njene, a o čemu je sačinjena i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od osuđenika.

Prema tome, ne radi se o nevaljanom dokazu na kojem se ne bi presuda u smislu čl. 354. st. 1. toč. 8. ZKP mogla temeljiti, a s druge strane s obzirom na iskaz svjedoka T.B., nije očito ni da bi bez korištenja sporne potvrde bila donesena drugačija presuda.

Potrebno je još dodati, da nije povrijeđena niti odredba čl. 354. st. 1. toč. 3. ZKP, jer oštećenica pozvana kao svjedok, uz prisutnost državnog odvjetnika koji je zastupao optužbu, nije osoba čija je nazočnost na glavnoj raspravi po zakonu obavezna, niti se ovakva povreda može isticati u ovom zahtjevu, a nije došlo niti do povrede prava osuđenika na obranu u ostalom dijelu glavne rasprave, a niti u žalbenom postupku.

Zahtjevom se pobija presuda suda drugog stupnja u stvari u odmjeravanju kazne, jer se pobija samo ocjena suda u pogledu okolnosti koje su od značaja za tu odluku, a što također nije osnov za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka.

Kako je, prema tome, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnesen zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i u pogledu okolnosti za odmjeravanje kazne, a pri izricanju kazne sud drugog stupnja nije na štetu osuđenika povrijedio kazneni zakon zbog navedenog se prema izričitoj odredbi čl. 412. st. 1. i čl. 414. ZKP zahtjev ne može podnijeti, valjalo je zahtjev osuđenika na temelju čl. 416. u svezi čl. 108. ZKP kao neosnovan odbiti.

U Zagrebu, 29. siječnja 1997.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.

Ante Potrebica, v.r.