IV Kž-9/2013-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Jasmine Sabađija kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osum. I. T. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 293. stavak 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja E. Č., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 18. prosinca 2012. broj Kv-1253/10 (Kio-246/10), u sjednici održanoj 23. svibnja 2013.,
Legislator headnote
AI generatedIV Kž-9/2013-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, povodom neslaganja istražnog suca, odbijen je kao neosnovan istražni zahtjev oštećenog kao tužitelja E. Č., protiv osumnjičenog I. T. i osumnjičene S. T., zbog kaznenog djela iz članka 293. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06 i 110/07 – dalje u tekstu: KZ/97).
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: IV Kž 9/13-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Jasmine Sabađija kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osum. I. T. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 293. stavak 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja E. Č., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 18. prosinca 2012. broj Kv-1253/10 (Kio-246/10), u sjednici održanoj 23. svibnja 2013.,
r i j e š i o j e:
Odbija se žalba oštećenog kao tužitelja E. Č. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, povodom neslaganja istražnog suca, odbijen je kao neosnovan istražni zahtjev oštećenog kao tužitelja E. Č., protiv osumnjičenog I. T. i osumnjičene S. T., zbog kaznenog djela iz članka 293. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06 i 110/07 – dalje u tekstu: KZ/97).
Protiv tog rješenja žalbu je podnio oštećenik kao tužitelj po punomoćniku V. D., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i vrati na ponovno odlučivanje.
Žalba oštećenika kao tužitelja nije osnovana.
Žalitelj uvodno kao žalbene razloge ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavak 1. točka 11. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 115/06 - u daljnjem tekstu: ZKP/97), smatrajući da je izreka rješenja nerazumljiva, proturječna sama sebi i iznesenim razlozima, te da razlozi o odlučnim činjenicama nisu navedeni, a da pritom ne navodi u čemu bi se sastojala nerazumljivost izreke i proturječnost s razlozima rješenja, te koje su to odlučne činjenice o kojima nedostaju razlozi. Osim navedenog, žalitelj je propustio navesti i u čemu bi se sastojala povreda kaznenog zakona, koju također uvodno ističe kao žalbenu osnovu.
IV Kž 9/13-3
Slijedom navedenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud ispitao je prvostupanjsko rješenje po službenoj dužnosti, međutim nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredba kaznenog postupka iz članka 367. stavak 1. točka 11. ZKP/97, na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 398. stavak 4. ZKP/97.
Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj primarno ukazuje na postupanje nadležnog državnog odvjetništva povodom zaprimanja kaznene prijave oštećenika kao tužitelja, te daje svoje viđenje pravilnosti rada tog tijela. Ovakvi žalbeni navodi, međutim nisu odlučni za ocjenu pravilnosti pobijanog rješenja, kao niti pravilnosti činjeničnih utvrđenja na kojima se pobijana odluka temelji.
Nadalje, žalitelj ponavlja navode iz istražnog postupka da je naručenu robu, koju je i platio, vidio na skladištu osumnjičenika, no da mu ista nije isporučena, niti mu je vraćen novac, iako je trgovačko društvo kojem je osumnjičeni I. T. direktor, u blokadi tek od travnja 2003. Međutim, prvostupanjski sud je donoseći pobijano rješenje imao na umu navedene okolnosti, te je ispravno, uvažavajući sve odlučne činjenice, utvrdio da u konkretnom slučaju ne postoji osnovana sumnja da su osumnjičenici postupali s prijevarnom namjerom. Naime, iz iskaza samog oštećenika kao tužitelja proizlazi da je sa osumnjičenicima imao uspješnu višegodišnju poslovnu suradnju, tijekom koje mu je omogućeno da isporučenu robu plati i naknadno, ukoliko bi mu u trenutku isporuke robe nedostajala novčana sredstva. Pored navedenog iz podataka u spisu proizlazi da je protiv osumnjičenog I. T. nedugo nakon ugovaranja spornog poslovnog odnosa sa oštećenikom kao tužiteljem, bio pokrenut kazneni postupak, tijekom kojeg je skladište u kojem je držao robu bilo zapečaćeno, a roba zaplijenjena. Upravo navedene okolnosti i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ukazuju da osumnjičenici u poslovni odnos sa oštećenikom kao tužiteljem nisu ušli s unaprijed stvorenom namjerom da plaćenu robu ne isporuče. Slijedom navedenog, evidentno je da se u postupanju osumnjičenih I. T. i S. T. nije ostvarilo subjektivno obilježje kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 293. stavak 2. KZ/97, te da je sporni odnos između njih i oštećenika kao tužitelja građanskopravne prirode.
Slijedom navedenog, a budući da žalbom oštećenog kao tužitelja E. Č. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, niti su, a kako je to prethodno istaknuto, pobijanim rješenjem ostvarene povrede iz članka 398. stavak 4. ZKP/97 na koje sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 398. stavak 3. ZKP/97 odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 23. svibnja 2013.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Jasmina Sabađija, v.r.
Zlata Lipnjak-Bosanac, v. r.