I Kž-320/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 320/11-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Žarka Dundovića i Dražena Tripala, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Buge Mrzljak Stenzel kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. D. G., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. i dr. KZ-a, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenom protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 07. siječnja 2011., broj Kv-259/10-3 (K-63/08), u sjednici održanoj dana 27. travnja 2011.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba opt. D. G. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijski sudu Osijeku odbacio je zahtjev os. D. G. za obnovu kaznenog postupka na temelju čl. 506. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08 i 76/09, dalje: ZKP/08) nalazeći da nema zakonskih uvjeta za obnovu.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđenik putem braniteljice D. R., odvjetnice iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, odnosno da se preinači u smislu žalbenih navoda i dozvoli obnova kaznenog postupka.

Spis je, u skladu s odredbom čl. 399. u vezi s čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06, dalje ZKP/97) dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje. Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske je u pisanom mišljenju od 19. travnja 2011., broj KŽ-DO-603/11 predložio da se žalba odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu optuženik kada tvrdi da navodi iz obrazloženja pobijanog rješenja ne odgovaraju sadržaju izreke presude Županijskog suda u Osijeku od 25. studenog 2008. i rješenja Prekršajnog suda u Belom Manastiru od 28. kolovoza 2008., broj II-PpJ-302/07-8 i da je zbog toga počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11.

I Kž 320/11-4

ZKP/97. Tvrdi da se u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da je osuđenik proglašen u kaznenom postupku krivim za uzgoj marihuane, a u prekršajnom rješenju za posjedovanje, iako se u obje odluke citira čl. 3. st. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe opojnih droga u kojoj se između ostalog zabranjuje uzgoj biljaka iz kojih se mogu dobiti opojne droge. Ovu postupovnu povredu osuđenik povezuje s žalbenom osnovom pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer tvrdi da je zbog pogrešne interpretacije odluka pogrešno sud utvrdio da se u konkretnom slučaju ne radi o identičnim djelima.

Međutim, suprotno navedenim tvrdnjama osuđenika sud prvog stupnja je, iako razumljivo na skraćen način, vjerodostojno citirao bitni sadržaj izreka navedenih odluka te je na temelju toga pravilno utvrdio odlučne činjenice.

Naime, iako je točno da se u obje odluke citira odredba čl. 3. st. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe opojnih droga („Narodne novine“ br. 107/01, 87/02, 163/03, 141/04, 40/07 i 149/09), koja sadrži, između ostalih zabranjenih radnji, i zabranu uzgoja biljaka iz kojih se mogu dobiti opojne droge, ali i ono što se u žalbi ne navodi, i posjedovanje opojnih droga. Nedvojbeno je da je u konkretnom kaznenom postupku osuđenik proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 76/09, dalje: KZ), počinjenog na način da je neovlašteno proizvodio tvar koja je propisom proglašena opojnom drogom, a da je u prekršajnom postupku proglašen krivim samo za posjedovanje opojnih droga. Ovo potonje utvrđenje naime nedvojbeno proizlazi iz odredbe čl. 54. st. 1. toč. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe opojnih droga koja se citira u rješenju prekršajnog suda, i to i u izreci i u obrazloženju, a koja se odnosi na kažnjavanje za posjedovanje opojne droge.

Prema tome, potpuno je ispravno prvostupanjski sud u pobijanom rješenju citirao sadržaj odluka na koje se poziva i na temelju tih je dokaza izveo pravilan zaključak da se u konkretnom slučaju ne radi o presuđenoj svari jer je u kaznenom postupku u pitanju proizvodnja opojnih droga, a u prekršajnom postupku posjedovanje opojnih droga.

Nadalje, nije u pravu osuđenik kada tvrdi da se usporedbom činjeničnih opisa citiranih odluka može vidjeti da su u pitanju potpuno isti događaji u subjektivnom i objektivnom pogledu za koja osuđenik nije mogao dva puta biti suđen u smislu čl. 4. st. 1. Protokola uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i odluke Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu.

Naime, u presudi kaznenog suda se u izreci, u činjeničnom opisu, između ostalog navodi da je D. G. u razdoblju od sredine 2007. do 07. listopada 2007. protivno čl. 3. st. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe opojnih droga svjestan da je uzgoj droge zabranjen, u neposrednoj blizini svoje obiteljske kuće posijao veću količinu sjemenki konoplje iz kojih je uzgojio 22 stabljike, a zatim je s dijela uzgojenih stabljika pokidao lišće i zelene vrhove i osušio ih te je na taj način dobio 475 g zelene biljne materije tzv. marihuane.

U rješenju prekršajnog suda se navodi da je u dana 07. listopada 2007. u 11,40 sati u B., …, policija u blizini te kuće našla zasađeno 20 stabljika konoplje nalik na drogu marihuanu, da je na to mjesto došao u 11,40 sati D. G. koji je stabljike počeo pregledavati povećalom, te je potom izvršena pretraga kuće D. G., u ulici … i automobila te je pronađeno

I Kž 320/11-4

na više različitih mjesta u kući i automobilu droga tipa marihuana u ukupnoj količini od 660 g, dvije stabljike marihuane i jedno povećalo s okvirom crne boje.

Iz izloženog stanja stvari je evidentno da je inkriminirano vrijeme iz kaznene presude daleko dulje tijekom kojega je trajao uzgoj stabljika, od sredine 2007. do 07. listopada 2007., dok se u odluci prekršajnog suda radi o danu 07. listopada 2007. kada je osuđenik zatečen u posjedu droge. Nadalje, u prekršajnom rješenju se niti jednom riječju ne spominju radnje proizvodnje odnosno uzgoja, već se opisuje samo što je pronađeno kraj kuće osuđenika te u kući i automobilu.

Prema tome, nema govora da se radi o identitetu radnji jer je u presudi kaznenog suda kao inkriminacija opisana proizvodnja droge, a u rješenju prekršajnog suda samo posjedovanje droge.

Kraj takvog stanja stvari, kada se ne radi o dvostrukom suđenju za kaznena djela, već su u pitanju suđenja za prekršaj i za kazneno djelo, ne radi se o presuđenoj stvari u smislu odredbe čl. 368. toč. 3. ZKP/97, zbog čega je zahtjev za obnovu postupka osnovano odbačen u smislu odredbe čl. 506. st. 1. ZKP/08 jer nije bilo zakonskih uvjeta za obnovu.

Prema tome, kako žalba osuđenika nije osnovana jer sud prvog stupnja nije počinio povrede na koje se žalbom ukazuje, a prilikom ispitivanja pobijanog rješenja nisu nađene povrede iz čl. 398. st. 4. ZKP/97, na koje sud drugog stupnja uvijek pazi po službenoj dužnosti, trebalo ju je kao neosnovanu odbiti.

U Zagrebu, 27. travnja 2011.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Buga Mrzljak Stenzel, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.