Rev-591/2019-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 591/2019-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sutkinji Davorki Lukanović-Ivanišević, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika T. J. iz O., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku Z. N., odvjetniku u O., protiv prvotuženice-protutužiteljice N. E. iz T., OIB: ..., i drugotuženice A. E. iz O., OIB: ..., zastupanih po punomoćniku D. R., odvjetniku u O., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, povodom revizije prvotuženice-protutužiteljice N. E. izjavljene protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-237/2018-2 od 25. listopada 2018., kojom je djelomično preinačena i djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-713/2017-9 od 15. prosinca 2017., dana 19. prosinca 2019.,

r i j e š i o j e:

Utvrđuje se da je prvotuženica-protutužiteljica N. E. iz T., odustala od revizije podnesene protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-237/2018-2 od 25. listopada 2018.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke presuđeno je kako slijedi:

„Utvrđuje se da Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen dana 1. rujna 2010. kojim je prvotuženica-protutužiteljica N. E. prenijela na drugotuženicu A. E. vlasništvo na nekretninama upisanim u zk.ul. 868, k.o. T. i to kč.br. 213, u naravi kuća, dvor i oranica, površine 28 a i 3 m², gubi pravni učinak prema tužitelju T. J. za iznos od 2.000,00 EUR kunske protuvrijednosti sa zateznom kamatom počev od 12. studenog 2004. pa do isplate, za iznos od 8.000,00 EUR kunske protuvrijednosti sa zateznom kamatom počev od 16. rujna 2010. pa do isplate, za iznos od 109.797,70 kn sa zateznom kamatom počev od 24. veljače 2005. pa do isplate, za iznos od 32.250,00 kn sa zateznom kamatom počev od 19. prosinca 2009. pa do isplate i za iznos od 138.764,20 kn sa zateznom kamatom počev od 16. rujna 2010. pa do isplate.“

U točki II. izreke naloženo je prvotuženici-protutužiteljici N. E. i drugotuženici A. E. da tužitelju T. J. solidarno nadoknade parnični trošak u iznosu od 8.598,88 kn, u roku od 15 dana.

Presudom suda drugog stupnja u točki I. izreke djelomično je prihvaćena žalba tuženica-protutužiteljica, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja broj P-713/2017-9 od 15. prosinca 2017. djelomično preinačena pod točkom I. izreke tako da glasi:

„Utvrđuje se da Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen 1. rujna 2010. kojim je I- tuženica-protutužiteljica N. E. prenijela na II-tuženicu A. E. vlasništvo na nekretninama upisanim u zk.ul.br. 868 k.o. T. i to: kč.br. 213, u naravi kuća, dvor i or., sa 2a i 3 m[2] , gubi pravni učinak prema tužitelju T. J. za iznos od 2.000,00 EUR prema prodajnom tečaju ovlaštene banke u mjestu ispunjenja obveze koji vrijedi tog dana, a od 1. siječnja 2018. prema prodajnom tečaju koji objavi devizna burza, odnosno HNB i koji vrijedi na dan dospjelosti sa zateznim kamatama od 12. studenog 2004. do 31. prosinca 2007. po stopi koje banka na devizne štedne uloge plaća po viđenju, a od 1. siječnja 2008., pa do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO, na iznos od 8.000,00 EUR prema prodajnom tečaju koji objavi devizna burza, odnosno HNB koji vrijedi na dan dospjelosti, sa zateznim kamatama po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO, počev od 16. rujna 2010., pa do isplate, na iznos 109.797,70 kn sa zateznim kamatama počev od 24. veljače 2005., pa do isplate, na iznos od 32.250,00 kn sa zateznim kamatama počev od 19. prosinca 2009., pa do isplate, te na iznos od 138.764,20 kn sa zateznim kamatama počev od 10. veljače 2011., pa do isplate.“

Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na glavnicu od 138.764,20 kn za vremensko razdoblje od 16. rujna 2010. do 9. veljače 2011.

U točki II. izreke žalbe tužitelja-protutuženika i tuženica-protutužiteljica na odluku o trošku odbijene su kao neosnovane, pa je u tom dijelu gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena (točka II. izreke).

U točki III. izreke strankama nisu dosuđeni troškovi sastava žalbe.

Protiv navedene presude suda drugog stupnja reviziju je podnijela prvotuženica- protutužiteljica N. E. iz T., zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, pa je predložila da se revizija prihvati i pobijana presuda ukine te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zatražila je i troškove sastava revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Podneskom koji je Vrhovni sud Republike Hrvatske zaprimio 18. prosinca 2019. prvotuženica-protutužiteljica je izjavila da povlači reviziju podnesenu protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-237/2018-2 od 25. listopada 2018.

Budući da se povlačenje revizije ima smatrati odustankom od revizije, valjalo je utvrditi da je prvotuženica-protutužiteljica odustala od revizije i tako odlučiti kao u izreci ovoga rješenja pozivom na odredbu iz čl. 392. st. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14).

Zagreb, 19. prosinca 2019.

Sutkinja:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v. r.