Kž-eun-13/2018-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kž-eun 13/2018-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv tražene osobe E. R. zbog kaznenog djela iz par. 201. Abs 2 StGB u verziji VGB1Nr. 242/1989 Republike Austrije i dr., odlučujući o žalbi tražene osobe podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 11. travnja 2018. broj Kir-eun- 2/2018-9 (Kv eun-6/2018), u sjednici održanoj 9. svibnja 2018.

r i j e š i o j e:

I. Povodom žalbe tražene osobe E. R., po službenoj dužnosti, ukida se pobijano rješenje te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Uslijed odluke pod I., žalba tražene osobe E. R. je bespredmetna.

Obrazloženje

Pobijanim je rješenjem Županijski sud u Karlovcu, odlukom pod toč. 1. izreke, na temelju čl. 29. st. 4. i 5. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine“ br: 91/10, 81/13, 124/13, 26/15 – dalje: ZPSKS- EU) odobrio predaju tražene osobe E. R. R. A. na temelju Europskog uhidbenog naloga izdanog od Zemaljskog suda Innsbruck broj 38 HV 71/11z, 26. srpnja 2011. koji je protiv tražene osobe E. R. izdan zbog kaznenih djela počinjenih na način da je 1. ožujka 1990. u mjestu B., K., A., silovao tada 18 godišnju B. A., rođenu N., a zatim je pokušao opasnom prijetnjom nju ucijeniti da ne ode na policiju.

S obzirom da se tražena osoba nije odrekla načela specijaliteta predaja je odobrena pod slijedećim slijedećim uvjetima,

- da se bez dopuštenja Republike Hrvatske protiv E. R. ne smije voditi kazneni postupak niti izvršiti kazna zatvora za drugo kazneno djelo počinjeno prije predaje,

- da bez dopuštenja Republike Hrvatske ne smije biti predan državi članici radi vođenja kaznenog postupka ili izvršenja kazne zatvora za djela počinjena prije predaje, i

- da bez dopuštenja Republike Hrvatske ne smije biti izručen trećoj državi zbog kaznenog progona ili izvršenja kazna zatvora za djela počinjena prije predaje.

Odlukom pod toč. 2. izreke na temelju čl. 26. st. 1. ZPSKS EU prema traženoj osobi je produljena mjera istražnog zatvora određenog rješenjem suca istrage broj Kir eun-2/2018 od 30. ožujka 2018. koji može trajati najdulje do izvršenja rješenja o predaji tražene osobe na temelju čl. 35. ovog Zakona.

Odlukom pod toč. 3. izreke pobijanog rješenja na temelju čl. 35. st. 1. ZPSKS-EU odlučeno je da će predaju tražene osobe E. R. nadležnim tijelima Republike Austrije izvršiti Ured S.I.R.E.N.E. MUP-a.

Protiv tog je rješenja žalbu podnijela tražena osoba putem branitelja A. N., odvjetnika iz Z., ne navodeći konkretnu žalbenu osnovu iz koje pobija prvostupanjsko rješenje, s prijedlogom da se pobijano rješenje „ukine i izmijeni pobijano rješenje u smislu navoda ove žalbe“.

Na temelju čl. 474. st. 1. u vezi čl. 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08) spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba tražene osobe je bespredmetna.

Povodom podnesene žalbe tražene osobe Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja je prvostupanjsko rješenje ispitao po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 4. ZKP/08, te je utvrdio da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer se pobijano rješenje ne da ispitati budući da je izreka prvostupanjskog rješenja nerazumljiva i u obrazloženju pobijanog rješenja nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama.

Naime, odredbom čl. 18. ZPSKS-EU, koja propisuje obvezatni sadržaj i oblik europskog uhidbenog naloga, u toč. 3. navodi da se u nalogu mora navesti dokaz o postojanju izvršne presude, uhidbenog naloga ili druge izvršne sudske odluke koja ima isti učinak, u smislu odredbe čl. 2. toč. 8. te čl. 10. i 17. tog zakona. Odredba čl. 2. toč. 8. definira europski uhidbeni nalog navodeći da je to nalog nadležnog pravosudnog tijela države članice za uhićenje i predaju osobe koja se zatekne u drugoj državi članici u svrhu kaznenog progona ili izvršenja zatvorske kazne ili mjere koja uključuje oduzimanje slobode.

Prema tome, jednako kao što se iz europskog uhidbenog naloga mora jasno vidjeti na što se odnosi zahtjev za predaju tražene osobe, jednako tako se i u odluci kojom se izvršava europski uhidbeni nalog mora jasno navesti odnosi li se predaja tražene osobe zbog kaznenog progona ili zbog izvršenja zatvorske kazne budući da je svako daljnje postupanje u vezi izvršenja naloga striktno određeno tim okvirom sadržanim u izreci odluke o izvršenju naloga. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja, osim što u izreci citira odredbu čl. 29. st. 4. i 5. ZPSKS-EU navodeći da odobrava predaju tražene osobe zemlji izdavanja europskog uhidbenog naloga koji je izdan od strane pravosudnih tijela zemlje izdavanja na temelju odluke koja se u izreci citira, uz kratak činjenični opis predmetnih kaznenih djela, nigdje ne navodi odobrava li se predaja u svrhu kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora, čime je ostvarene citirana bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer je takva izreka nerazumljiva.

Nadalje, o ovoj bitnoj činjenici, u koju se svrhu odobrava predaja tražene osobe u obrazloženju pobijanog rješenja nisu navedeni nikakvi razlozi, čime je također počinjena postupovna povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

Nadalje, u obrazloženju pobijanog rješenja se iznose opširni razlozi zašto se ne prihvaća prigovor zastare kojeg je istakla tražena osoba kao procesnu zapreku za predaju, međutim, samo u odnosu na kazneno djelo silovanja koje se nalazi na popisu djela iz čl. 10 ZPSKS-EU, ali ne i u odnosu na drugo kazneno djelo za koje se također traži predaja, a radi se o kaznenom djelu koje se u europskom uhidbenom nalogu kvalificira kao prekršaj pokušaja ucjene iz čl. 15., 105 Abs 1 StGB i koje se nedvojbeno ne nalazi na kataloškom popisu iz čl. 10. ZPSKS-EU.

Prema tome, niti o ovoj odlučnoj činjenici, postoje li uvjeti za predaju i za drugo kazneno djelo za koje se traži predaja, sud prvog stupnja nije iznio razloge, čime je također počinio povredu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

Iz svih naprijed navedenih razloga, budući je pri ispitivanju pobijanog rješenja utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, nije se ulazilo u ocjenu navoda žalbe jer, sve dok se navedene povrede ne otklone, daljnja ocjena pobijanog rješenja nije moguća. Iz tog je razloga žalba tražene osobe bespredmetna te je odlučeno kao u toč. II. izreke.

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će imajući u vidu sve naprijed navedene primjedbe provesti sve do sada provedene dokaze, a po potrebi i druge, te će donijeti novo rješenje u kojem će, ukoliko utvrdi da su ispunjene sve zakonske pretpostavke da se odobri predaja, u izreci jasno navesti u koju se svrhu predaja odobrava, a u obrazloženju će za sva utvrđenja iz izreke iznijeti jasne i razumljive razloge i to u odnosu na oba kaznena djela koja su sadržana u europskom uhidbenom nalogu.

Iz svih naprijed navedenih razloga, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08, riješeno je kao u dispozitivu.

Zagreb, 9. svibnja 2018.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.