Gžzp-460/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gžzp 460/08-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Đuri Sessi, u izvanparničnom predmetu predlagatelja I. P. iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Gospiću, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Županijskog suda u Gospiću posl. br. Gzp-7/08-8 od 26. svibnja 2008., dana 13. srpnja 2009.,

r i j e š i o j e:

Uvažava se žalba protustranke te se preinačuje rješenje Županijskog suda u Gospiću posl. br. Gzp-7/08-8 od 26. svibnja 2008. i rješava:

Odbija se zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku kao neosnovan.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Gospiću posl. br. Gzp-7/08-8 od 26. svibnja 2008. prihvaćen je zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (točka I. izreke), određeno je da je Općinski sud u Gospiću dužan donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom posl. br. P-39/05 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest mjeseci računajući od dana dostave rješenja (točka II. izreke), predlagatelju je određena primjerena naknada u iznosu od 3.000,00 kn (točka III. izreke) te je protustranci Republici Hrvatskoj naloženo isplatiti primjerenu naknadu iz točke III. rješenja u roku od 6 mjeseci od dana podnošenja zahtjeva za isplatu, računajući od dana pravomoćnosti tog rješenja (točka IV. izreke).

Protiv tog rješenja protustranka je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga sadržanih u odredbi članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08, 123/08, dalje: ZPP), predlažući isto preinačiti i odbiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Žalba je osnovana.

Predmet ovog izvanparničnog postupka jest zahtjev predlagatelja radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku zbog dugotrajnosti postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Gospiću pod posl. br. P-39/05, pozivom na odredbe članka 27. i 28. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05. i 16/07. - dalje: ZS).

Polazeći od činjeničnih utvrđenja i zaključaka:

- da je postupak u pogledu kojeg je zatražena zaštita započeo tužbom 28. siječnja 2005.,

- da je zamijećen neopravdani zastoj u postupanju prvostupanjskog suda koji se odnosi na vremenski razmak od ročišta održanog 10. svibnja 2005. do rješenja suda od 22. listopada 2007. (kojim je tužitelj pozvan ispraviti i dopuniti tužbu u roku od 15 dana jer ista ne sadrži dokaze za utvrđenje činjenica na kojima se temelji tužbeni zahtjev, a tužbeni zahtjev je u suprotnosti sa navodima tužbe i dokazima priloženim istoj), u trajanju od dvije godine, pet mjeseci i dvanaest dana, a u kojem razdoblju nije poduzeta niti jedna radnja u postupku,

- da je u preostalom dijelu pravno relevantnog razdoblja sud postupao ažurno,

- da je predlagatelj, kao tužitelj u parničnom postupku, svojim procesnim držanjem doprinio duljini trajanja postupka time što je po rješenju suda od 22. listopada 2007., postupio sa zakašnjenjem od 4 mjeseca (podneskom od 4. travnja 2008.),

- da se ne radi o složenom i hitnom predmetu,

- da pravno relevantno razdoblje, računajući od podnošenja tužbe radi utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed, do donošenja odluke o zahtjevu predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, traje tri godine, tri mjeseca i dvadeset i osam dana, prvostupanjski sud je ocijenio da je predlagatelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01 - ispravak,), te je primjenom odredbe članka 28. stavka 1. i 2. ZS-a odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.

Imajući na umu pravilno utvrđeno činjenično stanje, po stajalištu ovog suda, ne može se prihvatiti ocjena prvostupanjskog suda da utvrđene okolnosti daju podlogu za zaključak da je postupanjem suda u predmetnom parničnom postupku povrijeđeno pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku.

Ovo iz razloga što, usprkos neprihvatljivom zastoju u postupku u navedenom razdoblju, imajući na umu da se radi o postupku koji po svojoj naravi nije hitan, uzevši u obzir i činjenicu da je predlagatelj doprinio duljini trajanja postupka time što po rješenju suda nije postupio u određenom mu roku te stoga što već u tužbi nije koncentrirao sve dokaze, utvrđena duljina trajanja ovog postupka pred Općinskim sudom u Gospiću (tri godine, tri mjeseca i dvadeset i osam dana), u ovom trenutku, ne može se smatrati prekoračenjem razumnog roka i povredom prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga, prema ocjeni ovog suda zahtjev predlagatelja nije osnovan te se učinkovitim postupanjem u nastavku postupka može još uvijek ostvariti to njegovo pravo.

Napominje se da predlagatelj, odbijanjem njegovog zahtjeva, nije izgubio mogućnost u budućnosti ponovno zatražiti zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Gospiću posl. br. P-39/05, ukoliko za to budu postojali objektivni razlozi.

Iz navedenih je razloga temeljem odredbe 380. toč. 3. ZPP-a, u svezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine („Narodne novine“ 73/91), valjalo prihvatiti žalbu protustranke i preinačiti pobijano rješenje te riješiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 13. srpnja 2009.

Sudac:

Đuro Sessa, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.