Rev-3484/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3484/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Katarine Buljan, Marijana Ramušćaka i Gordane Matasić-Špoljarić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. M. iz S. B., kojega zastupa punomoćnik F. M., odvjetnik u S. B., protiv tuženika Hrvatske uprave za ceste Zagreb, kojega zastupa punomoćnik A. S., odvjetnik u S. B., radi poništenja otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Požegi od 5. srpnja 1999. godine broj Gž-635/99, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 13. travnja 1999. godine broj P-1716/98, u sjednici održanoj dana 3. svibnja 2001. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 13. travnja 1999. godine broj P-1716/98 kojom je odbijen tužbeni zahtjev da se poništi odluka o redovitom otkazu ugovora o radu tuženika pobliže označena u izreci prvostupanjske presude te da je tuženica dužna dopustiti tužitelju posao na radnom mjestu blagajnika na NP B.S. i naknaditi mu trošak postupka. Ujedno je tužitelju naloženo naknaditi tuženici trošak postupka u iznosu od 2.928,00 kn.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da preinači nižestupanjsku presudu i prihvati tužbeni zahtjev.

Tuženica nije odgovorila, a niti se državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o podnešenoj reviziji.

Revizija je neosnovana.

Ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Nižestupanjske presude su jasne i razumljive, u istima su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a u prvostupanjskom presudi ne postoji proturječje između onoga što se u

razlozima presude navodi o iskazima svjedoka i zapisnika o iskazima tih svjedoka tijekom prvostupanjskog postupka pa se nije ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se kao nezakonita poništi odluka tuženice o redovitom otkazu ugovora o radu te je u revizijskoj fazi postupka sporno da li je tužitelj povrijedio obveze iz radnog odnosa koje opravdavaju odluku tuženika o otkazu ugovora o radu.

Nije sporna činjenica da je tužitelj bio zaposlen kod tuženice na radnom mjestu blagajnika na naplatnoj postaji B.S. te mu je tuženica otkazala ugovor o radu odlukom od 30. siječnja 1997. godine, jer su prilikom kontrole njegovog rada izvršene 10. prosinca 1996. godine utvrđeni propusti u radu. Propusti u radu se odnose na višak novčanih sredstava u iznosu od 150,58 kn što na ostvareni promet iznosi 0,8%, propust da u registar blagajni evidentira 20 DEM i 800 SIT i popuni potvrde o preuzimanju deviza sa podacima o korisniku i novčanicama, za novčanice stranih sredstava plaćanja te je za ukupno 10 novčanica popunio samo tri potvrde. Također je utvrđeno da je usporedbom kontrolnog izvješća (10. izvješće) i stvarnog broja kartica u kantici, utvrđeno da je u registar blagajnu ukucao jedno vozilo prve kategorije više, jedno vozilo četvrte kategorije manje čime je smanjio zaduženje registar blagajne. Navedenom kontrolom je utvrđeno da se tužitelj u obavljanju poslova blagajnika nije pridržavao odredbe čl. 24. st. 1. alineja 1. i 2., čl. 44. i 45., čl. 75. st. 1. alineja 4. i 5. te čl. 76. st. 1. Pravilnika o obavljanju poslova naplate posebne naknade za NP B.S.

Utvrđeno je da je i ranije prilikom kontrole izvršene 1. kolovoza 1996. godine također ustanovljen kod tužitelja nedozvoljeni višak u blagajni (439,45 kn odnosno 1,78%) te je pismenim upozorenjem na obveze iz radnog odnosa od 6. rujna 1996. godine tužitelj upozoren da je dužan uredno izvršavati radne obveze, jer ukoliko nastavi iste kršiti postoji mogućnost donošenje odluke o otkazu ugovora o radu.

Tuženica je prije donošenja odluke o otkazu omogućila tužitelju pravo na obranu (17. siječnja 1997. godine) te je zatražila mišljenje sindikata koje je sindikat primio 21. siječnja 1997. godine no na isti se nije očitovao te je tek potom 30. siječnja 1997. godine donijela odluku o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju.

Ovaj sud nije cijenio revizijske navode koji ukazuju na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, jer se zbog tog razloga revizija ne može izjaviti (čl. 385. st. 3. ZPP).

Neosnovano ističe revident revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer je i po ocjeni ovog suda pobijana odluka zakonita budući je tužitelj svojim ponašanjem uvjetovao otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 106. st. 1. alineja 3. ZR. Neuredno stanje blagajne koje je tuženica utvrdila kontrolnim pregledima radnog mjesta tužitelja u dva navrata ukazuje na nemaran odnos tužitelja prema svom poslu jer i bez obzira na opseg nepravilnosti koji je utvrđen prilikom kontrolnog pregleda tuženik je počinio teže povrede radne obveze predviđene odredbom čl. 75. i 76. Pravilnika o obavljanju poslova naplate posebne naknade za uporabu javnih cesta i izgrađenih objekata na cestama, kao i tešku povredu obveze iz radnog odnosa predviđenu odredbom čl. 56. Pravilnika o radnim odnosima u Hrvatskim cestama jer je nemarno izvršavao svoje radne obveze. Tužitelj je već bio upozoren da može dobiti otkaz ugovora o radu ukoliko ne bude uredno izvršavao svoje radne obveze te se i usprkos tog upozorenja nastavlja nemarno odnositi prema poslovima svoga radnog zadatka. Blagajnik je dužan posebno pažljivo postupati pri radu novcem pa kada to tužitelj nije učinio ni nakon pismenog upozorenja tada je zakonita odluka tuženice da mu otkaže ugovor o radu koji je uvjetovan njegovim skrivljenim ponašanjem. Prije nego je tuženica otkazala ugovor o radu pismeno je upozorila tuženika na kršenje obveza iz radnog odnosa i ukazala mu da može doći do otkaza ugovora o radu, omogućila mu je obranu, a pismeni otkaz ugovora o radu uz otkazni rok dostavila je tužitelju i zatražila mišljenje sindikata te revident neosnovano ističe nezakonitost pobijane odluke koje je donesena primjenom odredbe čl. 106. st. 1. alineja 3. u svezi čl. 110., 111. i 113. ZR pa se zbog navedenog nije ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Iz iznesenih razloga je revizija tužitelja odbijena primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 3. svibnja 2001. godine.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.