Rev-783/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 783/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Miroslave Vekić, Vesne Milošević i Jakoba Miletića, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužitelja M. K. iz B., ..., protiv tuženika Poduzeće za promet tehničkom robom E. S., ..., radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 25. listopada 1991. br. Gž-2144/91, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu od 5.travnja 1991. br. P-812/89, u sjednici održanoj dana 23. rujna 1992. godine

p r e s u d i o j e:

O d b ija s e r e v i z ija k a o n e o s n o v a n a .

Obrazloženje

Prvostepenom je presudom tuženik obvezan da na iznos (ranije dosuđene naknade štete) od 44.100 prijašnjih dinara (4,40 HRD) isplati tužitelju kamatu koja teče od 5. kolovoza 1987. godine do 6.listopada 1989. godine, po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge oročene bez posebne namjene preko godine dana, a od 7. listopada 1989. godine pa do isplate po eskontnoj stopi određenoj Saveznim zakonom, uvećane za 20%, obračunate konformnom metodom, dok je sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva odbijen.

U povodu žalbe tužitelja drugostepeni je sud preinačio prvostepenu presudu tako što je kamate tužitelju dosudio, da teku od 4. kolovoza 1985. godine kao na oročena sredstva bez posebne namjene do 6. listopada 1989. godine, a dalje (od 7. listopada 1989. godine do isplate - kao i prvostepeni sud po eskontnoj stopi uvećanoj za 20%) uz odbitak kamate po stopi od 7,5% (koja je tužitelju bila ranije dosuđena).

Protiv drugostepene presude tužitelj je pravovremeno izjavio reviziju, u kojoj ne navodi iz kojih je razloga podnosi, ali se iz sadržaja iste razabire da ju je izjavio zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se obje presude ukinu i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostepenom sudu ili da se preinače i da se udovolji njegovom "traženju do potpune naknade štete".

Odgovor na reviziju nije izjavljen.

Javni tužitelj Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Već ranije pravomoćnom presudom istog prvostepenog suda u predmetu P 1158/81 tuženik je obvezan da tužitelju isporuči - pult - šank sa rashladnim uređajem, a da se tuženik može osloboditi te obveze isplatom iznosa od 10.000 DEM. Takodjer je tuženik obvezan da tužitelju naknadu štetu u iznosu od prijašnjih dinara 44.100 (4,40 HRD), sa kamatom od 8% koja teče od podnošenja tužbe 24. VIII 1981. godine do isplate.

U ovom predmetu je tužitelj,navodeći da mu tuženik nije predao šank niti platio iznos od 10.000 DEM, a takodjer ni naknadio dosuđenu štetu, ustao tužbom tražeći da mu tuženi plati kamatu na ranije dosuđenih 44.100 prijašnjih dinara po stopi koju plaća banka na oročena sredstva preko godine dana bez posebne namjene, a da ista teče od 24. VIII 1981.godine.

Sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su tužitelju dosudili uvećanu kamatu (više od 7,5%) tek od 6o kolovoza 1985. godine (a do 6. listopada 1989. godine), kao na oročena sredstva bez posebne namjene preko godinu dana, a nakon toga po eskontnoj stopi uvećanoj za 20%, jer je do tada zatezna kamata iznosila samo 7,5% a od tada je preinačena Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("SI. list SFRJ" br. 39/85 koji je stupio na snagu 4. kolovoza 1985. godine), a zatim je od 7. listopada 1989. godine došlo do nove kamate u visini eskontne stope uvećane za 20%.

Prigovor tužitelja da je visina dosuđene štete danas neznatne vrijednosti (4,10 HRD) i da se istom njemu ne nadoknađuje stvarno pretrpljena šteta, ne stoji. On je u tužbi tražio kamatu upravo na ovaj (ranije dosuđeni) iznos, koji zbog promjene dinarskih vrijednosti danas čini 4,10 HRD, pa mu veća šteta ni po kojoj osnovi nije mogla biti dosuđena. Za kamatu je navedeno, po kojem propisu i zbog čega je povećana tek od 5. kolovoza 1985. godine.

Revizija tužitelja je neosnovana, jer su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo, a ovaj sud, pazeći po službenoj dužnosti,nije utvrdio da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka (čl. 386. u vezi čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku koji je na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku preuzet kao zakon Republike Hrvatske - dalje;ZPP), pa je primjenom čl. 393. ZPP trebalo reviziju odbiti i presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 23. rujna 1992.

Predsjednik vijeća:

Dr. Ivo Grbin, v. r.