Rev-189/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 189/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i Gordane Jalšovečki, članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice S. K., II. tužiteljice mldb. D. K., obje iz N. J., i III. tužiteljice J. K. iz Ž., B. i H., sve zastupane po punomoćniku S. Č., odvjetniku u V., protiv I. tuženika L. d.o.o. Ž., koga zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik u S., II. tuženika B. d.o.o. Z., koga zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Z. i III. tuženika L. d.d. S., koga zastupa zakonski zastupnik direktor P. A., a ovaj zastupan po punomoćniku M. B., uz sudjelovanje umješača na strani III. tuženika L. d.d. S., C. o. d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji I. i III. tuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru posl. br. Gž-1098/08-3 od 17. studenoga 2008., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično ukinuta, te ukinuta i tužba odbačena protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima posl. br. P-1237/06-50 od 24. siječnja 2008., u sjednici održanoj dana 5. ožujka 2013.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija I. tuženika L. d.o.o. Ž., u odnosu na II. tužiteljicu mldb. D. K. i III. tužiteljicu J. K..

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se revizija III. tuženika L. d.d. S. i ukida se presuda Županijskog suda u Vukovaru posl. br. Gž-1098/08-3 od 17. studenoga 2008. i presuda Općinskog suda u Vinkovcima posl. br. P-1237/06-50 od 24. siječnja 2008. u odnosu na II. tužiteljicu mldb. D. K. I.. tužiteljicu J. K. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u tom dijelu.

II. Odbacuje se revizija I. tuženika L. d.o.o. Ž., i III. tuženika L. d.d. S. u odnosu na I. tužiteljicu S. K., kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke naloženo je I. tuženiku L. d.o.o. Ž., (dalje: I. tuženik), II. tuženiku B. d.o.o. Z. (dalje: II. tuženik) i III. tuženiku L. d.d. S. (dalje: III. tuženik) solidarno isplatiti I. tužiteljici S. K. (dalje: I. tužiteljica) na ime naknade nematerijaln3 i materijalne štete, iznos od 75.413,20 kn, II. tužiteljici mldb. D. K. (dalje: II. tužiteljica) iznos 220.000,00 kn i III. tužiteljici J. K. (dalje: III. tužiteljica) iznos 223.500,00 kn te I. i II. tužiteljicama isplate svakoj iznos 78.000,00 kn na ime gubitka uzdržavanja, kao i ubuduće mjesečnu rentu 1.500,00 kn svakoj, te naknade im parnični trošak u iznosu 140.895,00 kn sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 24. siječnja 2008. do isplate. Pod toč. II. izreke preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja se odbija.

Drugostupanjskom presudom pod toč. I. izreke žalba I. tuženika i III. tuženika su djelomično odbijene, a djelomično uvažene te u odnosu na tuženike presuda prvostupanjskog suda:

- potvrđena u odluci o naknadi štete za duševne boli zbog smrti bliske osobe za troškove žalbene odjeće, grobnice i nadgrobnog spomenika, a materijalne troškove jela i pića te troškove svećenika,

- ukinuta u odluci o naknadi štete zbog gubitka uzdržavanja i rente, te u odluci o parničnom trošku u kojem dijelu je premet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Trošak odgovora na žalbu tužiteljicama nije dosuđen.

Pod toč. II. izreke žalba II. tuženika je uvažena, pa je u odnosu na tog tuženika presuda prvostupanjskog suda ukinuta i tužba odbačena.

Ujedno je naloženo tužiteljicama da II. tuženiku solidarno naknade parnični trošak u iznosu 17.425,00 kn.

Protiv presude drugostupanjskog suda reviziju je podnio I. tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Smatra da je tužitelj preinačio tužbu, pa umjesto prvobitnog tuženika L. d.o.o. S., tužio drugu pravnu osobu L. d.o.o. Ž., koje su dvije različite pravne osobe, kojoj preinaci tužbe se usprotivio i nije dao svoj pristanak prvostupanjski sud nije donio odluku dopušta li time preinaku tužbe. Predlaže da revizijski sud prihvati reviziju, ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Protiv drugostupanjske presude, reviziju je podnio i III. tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Ponavlja prigovor promašene pasivne legitimacije, jer nije dokazano da je on bio poslodavac prednika tužiteljica, niti da je prednik radio za L. d.d.. Predlaže da revizijski sud prihvati reviziju, tužbu odbaci odnosno tužbeni zahtjev odbije, a podredno ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužiteljice u odgovoru na revizije, pobijaju navode revizija i predlažu da se odbiju kao neosnovane.

Revizija I. i III. tuženika u odnosu na I. tužiteljicu nije dopuštena.

Pobijanom presudom I. tužiteljici dosuđen je iznos 75.413,22 kn.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 – dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.

Dakle, vrijednost predmeta spora u odnosu na I. tužiteljicu pojedinačno, a sukladno odredbi čl. 37. st. 2. ZPP ne prelazi iznos 100.000,00 kn.

Valjalo je stoga na temelju odredbe čl. 392. st. 1., čl. 37. st. 2. i čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP reviziju I. i III. tuženika u odnosu na I. tužiteljicu odbaciti i odlučiti kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

Revizija tuženika L. d.o.o Ž. u odnosu na II. i III. tužiteljicu je neosnovana.

Prema odredbi čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

U odnosu na ponovljene revizijske razloge I. tuženika, glede preinačenja tužbe umjesto prvobitnog L. d.o.o. S. (u tužbi) i kasnije podneskom tužitelja od 27. ožujka 1997. (list 49 do 52 spisa) označenog tuženika L. d.o.o. Ž., drugostupanjski sud je naveo da je prednik tužiteljica smrtno stradao kao radnik L. d.o.o. Ž., a tuženik je L. d.o.o. Ž., (kao podružnica inozemnog osnivača). Poziva na odredbu čl. 7. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima (“Narodne novine” br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07 – dalje: ZTD) prema kojoj podružnice nisu pravne osobe, ali njihovim poslovanjem prava i obveze stječe društvo, time da posluju pod svojom tvrtkom i moraju pri tome navesti svoje sjedište i sjedište osnivača, te odredbu čl. 612. st. 1. ZTD prema kojoj odredbi inozemna trgovačka društva i trgovci pojedinci pod uvjetima propisanim zakonom, izjednačeni su u poslovanju na području Republike Hrvatske s domaćim osobama. Prema st. 2. istog članka, inozemna trgovačka društva i inozemni trgovci pojedinci ne mogu obavljati djelatnost na području Republike Hrvatske dok tamo ne osnuje podružnicu.

Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 192. st. 2., čl. 300. st. 2. i čl. 338. st. 4. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP, na koje se poziva I. tuženik u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu nematerijalne i materijalne štete zbog pretrpljenih duševnih bolova zbog smrti na radu njihova supruga, oca i sina.

Iz spisa proizlazi nespornim da je prednik tužiteljica V. K., smrtno stradao 26. travnja 2004. kao radnik I. tuženika (L. d.o.o. Ž. list 11 i 12 spisa) dok je radio na postavljanju krovnog pokrova objekta u izgradnji trgovačkog centra B. u mjestu K. S..

U revizijskom stadiju postupka sporna je odgovornost tuženika za ovdje utuženu štetu tužiteljicama (jer je u žalbenom prigovoru visine štete – gubitka uzdržavanja, drugostupanjski sud odlučio ukidnim rješenjem Gž 1098/08).

Tvrdnju trećetuženika da je u odnosu na njega promašena pasivna legitimacija, sudovi su ocijenili neosnovanom s obrazloženjem drugostupanjskog suda da "neovisno o tome što na takav zaključak neposredno ne upućuje niti jedan izvedeni dokaz, da je između tuženika L. d.o.o. Ž., kao poslodavca, prednika tužiteljica s jedne strane i tuženika L. d.d. S. s druge strane, postojala poslovna veza, po kojoj je poslodavac prednika tužiteljica, ovdje tuženik L. d.o.o. Ž. bio jedan od podizvoditelja limarskih radova na objektu Trgovačkog centra B. d.o.o. u K. S., jer u protivnom ne bi bilo moguće da radnici L. d.o.o. Ž. izvode bilo kakve radove na tom objektu bez znanja ili protiv volje tuženika L. d.d. S., u isto vrijeme kad je on bio poslovno angažiran kao izvoditelj radova na tom objektu".

Dakle, drugostupanjski sud zaključuje da je naručitelj limarskih radova, koje je izvodio prvotuženik kao podizvođač, bio trećetuženik "koji je bio poslovno angažiran kao izvoditelj radova na objektu".

Ako je prvotuženik izvodio sporne radove na temelju ugovora o građenju sklopljenog sa trećetuženikom, kao naručiteljem, te ako je smrtno stradali prednik tužitelja bio radnik prvotuženika, sudovi neosnovano smatraju da prvo i trećetuženici solidarno odgovaraju za štetu na temelju odredbe čl. 207. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08 – dalje: ZOO).

U ugovornom odnosu izvođača i podizvođača radova tijekom kojih radnik podizvođača pretrpi ozljedu na radu za štetu koja je zbog toga nastala radniku odgovara podizovođač kao njegov poslodavac, a ne i izvođač radova. U tom ugovornom odnosu radnik podizvođača koji je pretrpio štetu nije treća osoba u smislu odredbe čl. 207. ZOO, pa za tu štetu ne može postojati solidarna odgovornost naručitelja radova izvođača.

Budući da je prednik tužiteljica nastradao na radu, po čl. 102. Zakona o radu (“Narodne novine”, broj 38/95., 54/95. i 65/95.) i čl. 15. Zakona o zaštiti na radu (“Narodne novine”, broj 59/96. i 94/96.), I. tuženik kao poslodavac odgovara radniku za štetu koju on pretrpi na radu po općim propisima obveznog prava, što znači da se odgovornosti može osloboditi ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti ili čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti (čl. 177. st. 2. i 3. u vezi čl. 173. i 174. ili u drugim slučajevima po čl. 154. st. 1. ZOO), time da u ovom slučaju iz utvrđenog činjeničnog stanja ne proizlazi da je šteta nastala radnjom oštećenika.

Zbog toga je u odnosu na I. tuženika temeljem čl. 393. ZPP valjalo presuditi kao u izreci.

Polazeći od naprijed navedenog u odnosu na III. tuženika da radnik I. tuženika podizvođača koji je pretrpio štetu na radu, nije treća osoba u smislu čl. 207. ZOO, to po ocjeni ovoga suda za tu štetu ne može postojati solidarna odgovornost III. tuženika.

Dakle, za predmetnu štetu odgovara prvotuženik čija je odgovornost se prosuđuje po kriteriju objektivne odgovornosti, a za štetu može odgovarati i naručitelj. Njegova odgovornost se ocjenjuje primjenom odredbe čl. 174. st. 1. ZOO, ako šteta potječe od opasne stvari ili opasne djelatnosti, a u drugim slučajevima sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZOO

Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja da se radi o odgovornosti tuženika primjenom odredbe čl. 207. i 206. st. 4. ZOO, sudovi nisu posebno utvrđivali okolnosti glede primjene odredbe čl. 174. st. 1. odnosno čl. 154. st. 1. ZOO.

Stoga je ovaj sud temeljem čl. 395. st. 2. ZPP ukinuo obje nižestupanjske presude u odnosu na III. tuženika i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (toč. I. ovog rješenja).

U ponovljenom postupku, sudovi će utvrditi okolnosti i raspraviti sporna pitanja na koje je ukazano ovim rješenjem i nakon toga ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva u odnosu na III. tuženika.

U Zagrebu, 5. ožujka 2013.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v. r.