I Kž-611/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 611/1993-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Horvatinović mr. Ružice, kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike i Mikor Milivoja, kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu prema mlt. V.T., zbog kriv. djela iz čl. 34. st. 1. KZH u vezi čl. 17. st. 1. i čl. 7. st. 3. OKZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Okružnog suda u Bjelovaru od 31. svibnja 1993.g. br. Km 2/93, u sjednici održanoj dana 12. kolovoza 1993.g., saslušavši zamjenika Državnog odvjetnika Republike Hrvatske P.B.,

r i j e š i o j e:

Uvažava se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijano rješenje i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, pred potpuno izmijenjenim vijećem.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem, temeljem čl. 472. st. 2. ZKP prema mlt. V.T. obustavljen je postupak, zbog kriv. djela iz čl. 34. st. 1. KZH u vezi čl. 17. st. 1. i čl. 7. st. 3. OKZRH.

Po čl. 473. ZKP troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i predložio da se isto ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske je predložio da se žalba državnog odvjetnika uvaži, pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Žalba je osnovana.

Sud prvog stupnja je prema maloljetniku obustavio postupak, jer smatra da se ne može isključiti maloljetnikova obrana da je on reagirao nožem samo zbog toga da pruži pomoć svom ocu V.I., kojega je udario oštećenik K.Z., a nije bio u situaciji da bira neko lakše sredstvo obrane, obzirom da mu je nož bio na dohvat ruke, za pojasom, niti je postojala neka druga mogućnost da se njegov otac obrani od napada oštećenika, jer nitko u Društvenom domu nije pritekao njegovom ocu u pomoć, a sam maloljetnik se nije bio dužan izložiti udarcima oštećenika, kako bi ga spriječio u daljnjem napadu, pogotovo kada se ima u vidu da je oštećenik snažniji od maloljetnika i stoga nalazi da maloljetnik nije prekoračio granice nužne obrane, kako ga se tereti u prijedlogu državnog odvjetnika.

S pravom državni odvjetnik u žalbi prigovara utvrđenju i zaključcima suda prvog stupnja, smatrajući da su isti pogrešni, obzirom na konkretne prilike u kojima se djelo dogodilo.

Iz okolnosti da su se kritične večeri u Društvenom domu u D.M. nalazile još i druge osobe, zatim kada se ima u vidu maloljetnikova obrana iz pripremnog postupka - "uzeo sam nož koji sam imao u stražnjem dijelu hlača za pojasom i njime sam upiknuo K.Z. negdje u predjelu ramena i to lijevog" i "nožem sam zamahnuo odozgo prema ramenu K.Z. " (list 26/II), zbog čega bi bilo teško prihvatiti njegovu izmijenjenu obranu s glavne rasprave, a koju izmjenu on ničim nije niti obrazložio, da je namjeravao oštećenika ubosti samo u ruku, te kada se uzme u obzir da je maloljetnik i prije učina djela bio "ljut na oštećenika, jer ga je on ispred doma fizički napao" (list 72), proizlazilo bi doista, kako to tvrdi državni odvjetnik u žalbi, da je postupanje maloljetnika i to u času kada njegovog oca već pridržava oštećenikov brat K.D. da ne padne, da je njegovo opisano postupanje predstavljalo daleko neadekvatan način obrane.

Naime, kada maloljetnik u situaciji dok njegovom ocu V.I. od udarca šakom oštećenika K.Z. očito ne prijeti veće zlo od onog koje prijeti oštećeniku od udarca nožem (a to je bio vojnički nož od automatske puške, tzv. "bajunet", duljine oštrice 15 cm, čije su karakteristike vidljive u fotodokumentaciji na slici 8), a oštećenik K.Z. nesporno nema ništa u rukama, tada se uistinu čine prihvatljivim argumenti državnog odvjetnika da se maloljetnik kritične zgode nije nalazio u takvoj situaciji da bi bio prisiljen postupati na način kako je to učinio.

Kako sud prvog stupnja nije u ukupnosti cijenio okolnosti u kojima je djelo počinjeno, kako je to naprijed ukazano, valjalo je uvaženjem žalbe državnog odvjetnika pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, pred potpuno izmijenjenim vijećem.

Pri ponovnom odlučivanju sud prvog stupnja će trebati još jednom razmotriti, uzimajući u obzir sve objektivne i subjektivne okolnosti, da li su radnje maloljetnika u konkretnim okolnostima bile adekvatne i neophodno potrebne, zatim da li je postojao srazmjer u intenzitetu obrane i napada, a ovu srazmjernost treba shvatiti tako da se ne može dozvoliti povreda napadačevog dobra, čija je vrijednost znatno veća od dobra koje je napadnuto, naime, ne može postojati očiti nesrazmjer u pogledu vrijednosti dvaju dobara (što ne znači da mora postojati potpuni ekvivalenat između dva dobra), te ocijeniti da li se u konkretnom slučaju radi o inkriminiranom krivičnom djelu, odnosno da li je maloljetnik svojim djelovanjem kritične zgode prekoračio granice nužne obrane i počinio krivično djelo iz čl. 34. st. 1. KZH u vezi čl. 17. st. 1. i čl. 7. st. 3. OKZRH.

Iz svih iznesenih razloga trebalo je odlučiti i riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 12. kolovoza 1993.g.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.

Horvatinović mr. Ružica, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

U zamjeni voditelja daktilobiroa:

/Štefica Klepac/