Gzp-133/2006-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzp 133/06-7

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Davorki Lukanović-Ivanišević, u pravnoj stvari predlagatelja D. T. iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 11. travnja 2006. godine, 10. siječnja 2007. godine,

r i j e š i o j e:

I Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju D. T. u iznosu od 6.000,00 kuna.

II Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. I izreke ovog rješenja u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je 11. travnja 2006. godine podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u smislu odredbe čl. 27. st. 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“ br. 150/05 - ZS), smatrajući da mu je zbog dugog trajanja postupka i nedonošenja sudske odluke u žalbenom postupku koji se vodio kod Županijskog suda u Zagrebu pod posl. br. Gž-2719/04 povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS, stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je, polazeći od navoda predlagatelja iz njegovog zahtjeva, a temeljem pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Zagrebu posl. br. P-6196/02 (raniji broj: P-10952/01) utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 41/01 - pročišćeni tekst 55/01 - dalje: Ustav):

- da je predlagatelj D. T. 5. listopada 2001. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika Grada Zagreba, radi isplate;

- da je na ročištu 14. veljače 2002. godine donesena presuda zbog izostanka;

- da je na ročištu 4. lipnja 2002. godine prihvaćen prijedlog za povrat u prijašnje stanje te je ukinuta presuda zbog izostanka, a spis je dobio novi poslovni broj: P-6196/02 te je naloženo tužitelju dostaviti ugovor o stambenom kreditu;

- da je na ročištu 20. ožujka 2003. godine određeno da će se provesti dokaz saslušanjem tužitelja;

- da je glavna rasprava zaključena na ročištu 2. listopada 2003. godine te je protiv presude, kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev, tuženik 19. svibnja 2004. godine izjavio žalbu;

- da je Županijski sud u Zagrebu presudom Gž-2719/04 od 7. ožujka 2006. godine odbio žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu;

- da je predlagatelj presudu Županijskog suda u Zagrebu primio 29. svibnja 2006. godine.

Pravnorelevantno razdoblje odlučno za ocjenu da li predlagatelj osnovano zahtijeva zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, je u pravilu razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom zahtjeva predlagatelja radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku.

Budući da je tužitelj D. T. (ovdje predlagatelj) podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu 5. listopada 2001. godine pravno relevantno razdoblje razmatranja u konkretnoj situaciji je razdoblje od 5. listopada 2001. godine do 29. svibnja 2006. godine, kada je tužitelj primio presudu drugostupanjskog suda, kojom je postupak pravomoćno okončan, a što ukupno iznosi četiri (4) godine, sedam (7) mjeseci i dvadeset i četiri (24) dana.

Od toga postupak je trajao kod Općinskog suda u Zagrebu do donošenja prvostupanjske presude 2. listopada 2003. godine, dakle, jednu (1) godinu, jedanaest (11) mjeseci i dvadeset i sedam (27) dana, a do donošenja drugostupanjske odluke 29. svibnja 2006. godine postupak se vodio kod Županijskog suda u Zagrebu dvije (2) godine, sedam (7) mjeseci i dvadeset i šest (26) dana.

Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako vrijeme trajanja ovog sudskog postupka ukazuje na to da je predlagatelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom čl. 29 st. 1. Ustava Republike Hrvatske, posebno imajući u vidu da su održana četiri ročišta za glavnu raspravu na kojima je saslušan jedino tužitelj D. T., a na prvom je ročištu donijeta i presuda zbog izostanka, pa se nije niti raspravljalo što sve, po mišljenju ovog suda, ukazuje na to da Općinski sud u Zagrebu postupak nije vodio učinkovito i sukladno načelu koncentracije i ekonomičnosti postupka.

Ništa ne upućuje na to da bi se radilo o tako složenom predmetu da bi to eventualno opravdavalo duljinu trajanja postupka, a ni predlagatelj svojim ponašanjem nije doprinio duljini trajanja sudskog postupka. Naprotiv, predlagatelj je tijekom postupka bio procesno aktivan te je u dva navrata požurivao sud u postupanju (podnescima od 18. prosinca 2001. godine i 16. rujna 2002. godine).

S obzirom na sve gore navedene okolnosti Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio visinu naknade uzimajući pri tome posebno u obzir ukupne gospodarske i socijalne prilike u Republici Hrvatskoj, pa je stoga temeljem odredbe čl. 28. st. 1. ZS valjalo prihvatiti zahtjev predlagatelja i dosuditi im primjerene naknade kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 10. siječnja 2007. godine

Sutkinja:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v. r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.