Gž Ovr-764/2017-2 · Županijski sud u Splitu

Gž Ovr-764/2017-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, , po sucu tog suda Dragici Samardžić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja HZZO, Regionalni ured u S., S., O. kneza B. 14 OIB: …, protiv ovršenice M. S. OIB: …, T., M. 15, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru broj Ovr- 1868/16 od 2. svibnja 2017. godine, dana 14. rujna 2017. godine,

r i j e š i o j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci broj Ovr-796/15 od 09. travnja 2015. godine.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog ovrhovoditelja za određivanje nastavne ovrhe na novom predmetu i sredstvu ovrhe.

Protiv navedenog rješenja ovrhovoditelj je podnio dopuštenu i pravodobnu žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle žalbenog razloga propisanog odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP), koji se primjenjuje temeljem članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, dalje: OZ), uz prijedlog da sud drugog stupnja pobijano rješenje ukine.

Žalba ovrhovoditelja je neosnovana.

Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je ovrhovoditelj na temelju ovršne isprave – pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ž. B. iz T. pod posl. brojem Ovrv-200/15 od 08. lipnja 2015. godine, a kojim je određena ovrha općenito na imovini ovršenika, zatražio da sud odredi ovrhu na novom predmetu i sredstvu ovrhe i to na pokretninama ovršenice.

Budući je uz prijedlog ovrhovoditelj priložio samo potvrdu FINA-e kako ovršenica nema aktivnih računa sa kojih bi se mogla izvršiti ovrha na novčanim sredstvima, to je sud prvog stupnja smatrao da ovrhovoditelj nije dokazao da se ovrha na stalnom novčanom primanju ne može provesti i da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje sudske ovrhe na pokretninama ovršenika.

Odredbom čl. 284. st. 1. i 2. OZ-a propisano je da ovrhovoditelj može na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena općenito na imovini ovršenika izravno od Financijske agencije ili poslodavca, odnosno isplatitelja stalnog novčanog primanja zatražiti prijenos novčanih sredstava s računa ovršenika i isplatu novčanog iznosa kojim će se namiriti njegova tražbina radi čijeg je ostvarenja i određena ovrha ( tzv. izvansudska ovrha ).

Nadalje, odredbom čl. 285. st. 2. OZ-a određeno je da ovrhovoditelj može na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena općenito na imovini ovršenika od suda zatražiti da ovrhu odredi na predmetu ovrhe na kojem se na temelju takvog rješenja ne može tražiti izvansudska ovrha, te da će u tom slučaju sud postupiti kao da je od njega zatraženo da ovrhu odredi drugim sredstvom i na drugom predmetu ovrhe.

Kraj sadržaja navedenih zakonskih odredbi pravilno je ovrhovoditelj predložio određivanje sudske ovrhe na pokretninama ovršenika, jer se na temelju rješenja o ovrsi broj Ovrv-200/15 od 08. lipnja 2015. godine, kojim je ovrha određena općenito na imovini ovršenika, ne može tražiti izvansudska ovrha na pokretninama ovršenika.

Međutim, ispravan je zaključak prvostupanjskog suda da usprkos tome nisu ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje predložene sudske ovrhe. Naime, iz sadržaja i smisla gore citiranih odredbi proizlazi da je ovrhovoditelj tom zakonskom odredbom prvenstveno upućen da naplatu svog potraživanja ostvaruje putem izvansudske ovrhe, a ako je taj put ovrhe ostao bezuspješan, o čemu ovrhovoditelj mora priložiti dokaz sudu, pripada mu pravo da svoje potraživanje ostvaruje putem sudske ovrhe.

Stoga, da bi s uspjehom mogao tražiti određivanje sudske ovrhe na temelju rješenja javnog bilježnika kojim je ovrha određena općenito na imovini ovršenika, ovrhovoditelj prethodno mora pokušati namiriti svoju tražbinu izvansudskom ovrhom, i uz prijedlog za sudsku ovrhu priložiti odgovarajući dokaz da je ta ovrha ostala bez uspjeha zbog toga što ovršenik nema stalnih novčanih primanja i sredstava na računima, ili ih nema dostatno za namirenje njegove tražbine. Naime, i odredba čl. 5. st. 3. OZ-a na čiju primjenu upućuje čl. 285. st. 2. OZ-a određuje da je pretpostavka za promjenu sredstva i predmeta ovrhe nemogućnost provedbe pravomoćnog rješenja o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ovrhe.

Iz navoda sadržanih u ovršnom prijedlogu proizlazi da je ovrhovoditelj u postupku izvansudske ovrhe neuspješno pokušao namiriti tražbinu na novčanim sredstvima na računima ovršenice, što je potkrijepio priloženom potvrdom Financijske agencije, no ovrhovoditelj pritom ne navodi da je tražbinu pokušao namiriti na plaći ili drugom stalnom novčanom primanju ovršenice.

Ovdje valja napomenuti da isplata mirovine, za razliku od plaće koja se mora isplatiti na račun, još uvijek moguća i u gotovini putem djelatnika Hrvatske pošte.

Kako ovaj sud nije našao da su u pobijanom rješenju i postupku koji mu je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. i čl. 381. ZPP-a u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ-a, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje, sve temeljem odredbe čl. 380. točka 2. ZPP-a u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ-a, slijedom čega je odlučeno kao u izreci.

U Splitu, dana 14. rujna 2017. godine

SUDAC:

Dragica Samardžić