Pž-613/2013-3 · Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVisoki trgovački sud Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Mirti Matić, u izvanparničnom postupku povodom prijedloga predlagatelja S. d.o.o., Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica u Z., radi provođenja likvidacije nad T. d.o.o., O., odlučujući o predlagateljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj R1-191/12-3 od 10. prosinca 2012., 11. veljače 2013.
Legislator headnote
AI generatedPž-613/2013-3 · Visoki trgovački sud Republike Hrvatske: Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio predlagatelj u bitnom navodeći da se u konkretnom slučaju ne radi o redovnom likvidacijskom postupku u smislu odredbe čl. 471. st. 1. ZTD-a, već o posebnom postupku likvidacije po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 70. ZSR-a kojom odredbom je propisano da "druga osoba", dakle osoba različita od osobe subjekta upisa, odnosno brisanog društva, inicira likvidacijski postupak ako učini vjerojatnim da subjekt upisa ima imovinu. S obzirom na to da je predlagatelj učinio vjerojatnim postojanje imovine društva T.d.o.o., O., smatra da je pogrešno odbačen njegov prijedlog za provođenje likvidacijskog postupka radi čega predlaže pobijano rješenje ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
Full text
83. Pž-613/13-3
R J E Š E N J E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Mirti Matić, u izvanparničnom postupku povodom prijedloga predlagatelja S. d.o.o., Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica u Z., radi provođenja likvidacije nad T. d.o.o., O., odlučujući o predlagateljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj R1-191/12-3 od 10. prosinca 2012., 11. veljače 2013.
r i j e š i o j e
Odbija se predlagateljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj R1-191/12-3 od 10. prosinca 2012.
Obrazloženje
Pobijanom rješenjem Trgovački sud u Osijeku odbacio je prijedlog za provođenje likvidacije nad tvrtkom T. d.o.o., O..
Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud tako riješio, budući da likvidaciju nakon brisanja društva iz sudskog registra koje ima imovinu provode likvidatori koje na prijedlog zainteresirane osobe imenuje sud te stoga sud nije nadležan provoditi likvidaciju, što proizlazi iz odredaba čl. 70. st. 7. Zakona o sudskom registru („Narodne novine“ broj 1/95, 57/96, 1/98, 30/99, 45/99, 54/05, 40/07, 91/10 i 90/11; u daljnjem tekstu: ZRS) te čl. 367. st. 2. i čl. 471. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08 i 137/09; u daljnjem tekstu: ZTD).
Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio predlagatelj u bitnom navodeći da se u konkretnom slučaju ne radi o redovnom likvidacijskom postupku u smislu odredbe čl. 471. st. 1. ZTD-a, već o posebnom postupku likvidacije po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 70. ZSR-a kojom odredbom je propisano da "druga osoba", dakle osoba različita od osobe subjekta upisa, odnosno brisanog društva, inicira likvidacijski postupak ako učini vjerojatnim da subjekt upisa ima imovinu. S obzirom na to da je predlagatelj učinio vjerojatnim postojanje imovine društva T.d.o.o., O., smatra da je pogrešno odbačen njegov prijedlog za provođenje likvidacijskog postupka radi čega predlaže pobijano rješenje ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
Žalba nije osnovana.
Ispitavši pobijano rješenje u skladu s odredbom iz čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 17/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je pravilno i zakonito.
Žalbeni navodi predlagatelja o nadležnosti trgovačkog suda za provođenje postupka likvidacije na temelju odredbe čl. 70. ZSR-a su u cijelosti neosnovani.
Naime, prema odredbi čl. 70. ZSR-a ako subjekt upisa u roku od šest mjeseci nakon što mu sud priopći nakanu da će ga brisati iz registra učini vjerojatnim da ima imovinu, registarski sud će donijeti rješenje o obustavi postupka brisanja koje javno objavljuje na web stranici na kojoj se nalazi sudski registar, osim ako je riječ o subjektu upisa koji se u propisanom roku nije uskladio s propisom s kojim se trebao uskladiti, u kojem slučaju će sud rješenjem imenovati likvidatora koji će provesti likvidaciju uz odgovarajuću primjenu odredbi Zakona o trgovačkim društvima (st. 6.). Pokaže li se nakon brisanja subjekta upisa iz sudskog registra da on ima imovinu koju bi trebalo podijeliti, provodi se likvidacija nad tom imovinom (st. 7.).
Stoga se navedena odredba primjenjuje jedino ako se radi o subjektu upisa koji se u propisanom roku nije uskladio s propisom s kojim se trebao uskladiti. Također, u skladu s navedenom odredbom likvidaciju ne provodi sud po službenoj dužnosti, kako to pogrešno smatra žalitelj, već likvidaciju uz odgovarajuću primjenu odredbi Zakona o trgovačkim društvima provodi likvidator kojeg rješenjem imenuje sud. Nadalje, ako je subjekt upisa već brisan iz sudskog registra likvidacija se provodi nad njegovom imovinom koju bi trebalo podijeliti (a predlagatelj je u konkretnom slučaju predložio provođenje likvidacije ne nad imovinom brisanog subjekta, već nad samim brisanim subjektom!).
Pokretanje postupka likvidacije po službenoj dužnosti od strane registarskog suda propisano je odredbama čl. 637. st. 6. ZTD-a te čl. 84.c ZRS-a. Navedene se odredbe međutim, odnose na pokretanje postupka likvidacije, (i to po službenoj dužnosti, a ne po prijedlogu ovlaštene osobe), a ne odnose se na njegovo provođenje.
Dakle, sud likvidaciju može pokrenuti po službenoj dužnosti (ne po prijedlogu ovlaštene osobe), s time da je ne može provesti; to više nije sudski postupak. Naime, stupanjem na snagu Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 43/96) 1. siječnja 1997. prestao je važiti Zakon o prisilnoj nagodbi, stečaju i likvidaciji (čl. 341. Stečajnog zakona), a samo stečajni postupci i postupci prisilne nagodbe (dakle ne i postupci likvidacije) pokrenuti do 1. siječnja 1997. dovršit će se po odredbama Zakona o prisilnoj nagodbi, stečaju i likvidaciji (čl. 337. Stečajnog zakona). Stoga nakon 1. siječnja 1997. više nema ni procesnih pravila po kojima bi sud mogao provoditi postupak likvidacije po prijedlogu ovlaštene osobe.
Tako je i odredbom čl. 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 129/00) izmijenjena odredba čl. 19. st. 1. t. 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 3/94, 100/96 i 131/97) koja je propisivala da trgovački sudovi provode postupak likvidacije pa više nije propisana nadležnost trgovačkog suda za provođenje postupka likvidacije.
Uzevši u obzir sve navedeno, s obzirom na to da je u konkretnom slučaju predlagatelj podneskom od 14. studenoga 2012. predložio sudu da provede likvidaciju, i to nad brisanim subjektom (T.d.o.o., O., MBS …, OIB …), pravilno je prvostupanjski sud takav prijedlog odbacio.
Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a niti žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje na temelju odredbe iz čl. 380. t. 2. ZPP-a.
U Zagrebu 11. veljače 2013.
SUDAC
MIRTA MATIĆ, v.r.
Za točnost otpravka
ovlašteni službenik
BRANKICA CURMAN