Revr-317/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr-317/02-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. Jasne Brežanski, kao predsjednika vijeća, te Katarine Buljan, Ljubice Munić, Miroslave Vekić i Tome Gložinića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. R. iz S.. I. Z., zastupanog po punomoćniku D. M.-D. iz Samostalnog sindikata radnika u djelatnostima energetike, kemije i nemetala Hrvatske iz Z., protiv tuženika R. H., zastupane po Državnom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske, sada nadležnom Državnom odvjetništvu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 13. veljače 2001. godine broj Gž-7878/00 kojom je ukinuta presuda Općinskog suda u Zagrebu od 3. svibnja 2000. godine broj Pr-2522/97 i tužba odbačena, u sjednici održanoj dana 5. studenog 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja i ukida rješenje Županijskog suda u Zagrebu od 13. veljače 2001. godine broj Gž-7878/00 i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja utvrđuje se da otkaz ugovora o radu tuženika Klasa:

UP/I-112-02/97-01/21, Ur.br: 518-02/14-97-2 od 15. srpnja 1997. godine nije dopušten i da radni odnos tužitelja nije prestao, te se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na poslove vozača.

Rješenjem suda drugog stupnja ukida se prvostupanjska presuda i tužba odbacuje, te se nalaže tužitelju da naknadi tuženiku trošak žalbe u iznosu od 125,00 kn. Protiv drugostupanjskog rješenja tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i predlaže da se drugostupanjsko rješenje ukine i predmet vrati na ponovni postupak drugostupanjskom sudu.

Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja, a niti se o istoj izjasnilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

Revizija tužitelja je osnovana.

U postupku je utvrđeno, da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika u svojstvu namještenika i raspoređen na radno mjesto vozača, te da mu je odlukom tuženika od 15. srpnja 1997. godine otkazan ugovora o radu.

Nije pravilan pravni stav izražen u drugostupanjskom rješenju, da svi načini prestanka rada namješteniku predstavljaju upravne akte u smislu odredbe čl. 5. st. 2. Zakona o državnim službenicima i namještenicima i o plaćama nositelja pravosudnih dužnosti ("Narodne novine", broj 74/94 i 7/95 – dalje ZDSN). Ta se odredba odnosi samo na državne službenike, a ne i na državne namještenike.

Stoga odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelju ne predstavlja upravni akt. Posebne odredbe o namještenicima sadržane u čl. 168. do čl. 180. ZDSN ne upućuju na primjenu čl. 5. tog Zakona, pa se u odnosu na namještenike primjenjuju opći propisi radnog odnosa u smislu čl. 171. st. 2. i čl. 172. ZDSN, slijedom čega odluka o otkazu ugovora o radu ne predstavlja upravni akt.

Prema tome, za suđenje u ovom sporu nadležan je općinski sud temeljem odredbe čl. 16. toč. 2k. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 3/94, 100/96 i 131/97).

Tužitelj stoga osnovano ističe u reviziji da je drugostupanjski sud pogrešnom primjenom odredbe čl. 354. st. 2. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP) ukinuo prvostupanjsku presudu i odbacio tužbu.

Zbog toga je valjalo prihvatiti reviziju tužitelja i temeljem odredbe čl. 394. i čl. 400. st. 4. ZPP ukinuti drugostupanjsko rješenje, te predmet vratiti Županijskog suda u Zagrebu na ponovni postupak.

U ponovnom postupku drugostupanjski sud će odlučiti o žalbi tuženika i žalbene navode ocijeniti primjenom odredbe čl. 375. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 5. studenog 2002. godine

Predsjednik vijeća:

mr. Jasna Brežanski, v.r.