Gž-563/2011-3 · Županijski sud u Dubrovniku

Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Gž.563/11

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Emiru Čustoviću kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja O. B. H. d.d. iz Z., koju zastupa punomoćnik D. O. odvjetnik u D., protiv ovršenice L. T. iz M., koju zastupa punomoćnik A. Š., odvjetnik u M., odlučujući o žalbi ovršenice izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Metkoviću posl. br.Ovr.210/03 od 13. ožujka 2003. godine, dana 6. veljače 2013. godine

r i j e š i o j e

Žalba se djelomično uvažuje, a djelomično odbija kao neosnovana, te se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Metkoviću posl. br.Ovr.210/03 od 13. ožujka 2003. godine: a) potvrđuje u dijelu kojim je određena ovrha radi naplate novčane tražbine u iznosu od 80.886,58 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja i u odluci o troškovima ovršnog

postupka,

b) preinačuje u dijelu kojim je određena ovrha radi naplate kamata na glavni dug prema Odluci o kamatnim stopama D. banke d.d. D. i u dijelu kojim je određena ovrha radi naplate novčane svote od 283,90 kn sa zakonskim zateznim kamatama na ime troškova opomene tako da se taj dio prijedloga za ovrhu odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

Rješenjem o ovrsi doslovce je odlučeno:

„I. Na temelju ovršnog javnobilježničkog akta, Ugovora o kreditu od 15. srpnja 1997. godine, kreditna partija: 50-56-12769-8, solemniziranog od strane javnog bilježnika M. P. iz M. dana 18. srpnja 1997.g. pod brojem:OU-196/97 , ovršenik L. T. iz M. dana 18. srpnja 1997. g., pod brojem:OU-196/97, ovršenik L. T. iz M. duguje ovrhovoditelju D. banci d.d. D., iznos od 80.886,58 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja s ugovorenom promjenljivom kamatom za slučaj zakašnjenja s izvršenjem ugovornih obveza prema Odluci o kamatnim stopama D. banke d.d. D., a koja u trenutku donošenja ovog rješenja o ovrsi iznosi 15% godišnje, a obračunava se u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja na iznos predmetne tražbine iskazan u EUR, i počinje teći od 31. prosinca 2002. g. i teče sve do namirenja ovrhovoditelja , kao i troškove opomene od 283,90 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos računajući od 31. prosinca 2002. g. pa do isplate.

II. Radi namirenja tražbine ovrhovoditelja iz točke I. ovog rješenja, kao i troškova ovog ovršnog postupka po određenju Suda određuje se ovrha:

II.1.- na cjelini vlasničkog prava čest. zem.5121, kuća i dvorište, m2 738, zk.ul.4346 k.o. M., u vlasnosti ovršenika L. T. za cjelinu, zabilježbom ovrhe u navedeni zk. uložak u k.o. M. , utvrđenjem vrijednosti navedenih nekretnina , njihovom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom

Zemljišnoknjižnom odjelu ovog Suda nalaže se upis zabilježbe ovrhe.

II.2.- pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnina ovršenika koje se nađu u stambenim, gospodarskim i poslovnim prostorijama u posjedu ovršenika, te namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.

Ovršeniku je zabranjeno raspolagati zaplijenjenim stvarima, te se upozorava na kaznenopravne posljedice postupanja protivno zabrani.

O vremenu i mjestu pljenidbe obavijestit će se ovrhovoditelj jer je to tražio.“

Ovrhovoditelju su odmjereni troškovi ovršnog postupka u iznosu od 5.100 kn. Protiv navedenog rješenja pravovremeno žalbu je izjavila ovršenica.

Žalba je djelomično osnovana.

Ovršna isprava u ovom predmetu je solemnizirani ugovor o kreditu zaključen između ovrhovoditeljice i N. T. iz M., kao korisnika kredita, te solidarnih dužnika M. V. iz M. i N. M. iz M., te založne dužnice L. T. iz M..

Ovršenica je, dakle, založni dužnik. Ovršenica je kao založni dužnik pristala da se radi ostvarenja tražbine može provesti neposredno prisilna ovrha na založenoj nekretnini ali i na cjelokupnoj njenoj imovini (čl. 10. i 12. Ugovora o kreditu).

Ugovorena je redovna kamatna stopa u fiksnom iznosu u visini od 11% godišnje na iznos iskazanog kredita u DEM a obračunava se i naplaćuje mjesečno u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, s tim da osnovicu za obračun kamata čini glavnica uvećana za obračunatu, a ne naplaćenu kamatu iz prethodnog razdoblja i eventualno pripisanu kamatu (čl.5. Ugovora o kreditu). Čl.6. Ugovora o kreditu stranke su ugovorile da ukoliko korisnik kredita dospjele obveze (kamate i rate) ne podmiri u određenom roku dužan je platiti zateznu kamatu u skladu s odlukom o kamatnim stopama banke. Ovrhovoditeljica je, sukladno odredbi čl. 14. Ugovora o kreditu, imala pravo otkazati kredit ako se korisnik kredita ne pridržava bilo koje odredbe ugovora, a naročito ako korisnik kredita ne plati dvije uzastopno dospjele otplatne rate. Danom otkaza kredita smatra se da je kredit zajedno s pripadajućim kamatama i ostalim troškovima dospio na naplatu. Ovrhovoditeljica se koristila pravom iz čl. 14. Ugovora o kreditu i otkazala kredit dana 28. rujna 1998. godine. Time je ugovor o kreditu prestao postojati.

No, to ne znači da se ovrha ne može provesti na temelju tog ugovora o kreditu, kako to ističe u svojoj žalbi ovršenica, jer su stranke upravo ugovorile da kredit dospijeva na naplatu u cijelosti, zajedno sa pripadajućim kamatama i troškovima, i korisnik kredita, a i založna dužnica (ovršenica) je pristala da se radi naplate te tražbine može nepoštedno prisilno provesti ovrha. Prema tome, nije u pravu ovršenica kada navodi da ugovor o kreditu više ne može predstavljati ovršnu ispravu.

Ali prema pravnom shvaćanju ovog suda za razdoblje nakon prestanka ugovora o kreditu ovrhovoditeljica više nema pravo na naplatu ugovorenih zateznih kamata pa je stoga dio rješenja o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha radi naplate ugovorenih zateznih kamata valjalo preinačiti i taj dio prijedloga odbiti kao neosnovan. Nakon prestanka ugovora o kreditu ovrhovoditeljica ima pravo na naplatu zateznih kamata sukladno odredbama važećih pozitivnih propisa (Zakona).

Isto tako i trošak za sastav opomene koja je sačinjena nakon prestanka ugovora o kreditu ne može se ostvariti prisilnim putem na osnovi ugovora o kreditu jer je u vrijeme nastanka troška ugovor o kreditu prestao postojati, pa je u tom dijelu žalbu valjalo prihvatiti i prijedlog odbiti kao neosnovan.

U preostalom dijelu rješenje o ovrsi je u skladu s ovršnom ispravom, a sredstva i predmeti ovrhe su određeni u skladu s ovršnim zakonom. Žaliteljica dovodi u pitanje visinu tražbine koja se ostvaruje, očito smatrajući da je tražbina ovrhovoditeljice manja, ali bez uspjeha. Ukoliko ovršenica bude smatrala da je ispunila svoju tražbinu u cijelosti ona će imati mogućnost tu činjenicu istaknuti tijekom trajanja ovršnog postupka, a u kojem slučaju ovršnis ud će donijeti odgovarajuću odluku, a u konkretnom slučaju ovršenica ne nudi nikakve dokaze na okolnost da je tražbina prestala.

Radi svega iznesenog a na temelju odredbe čl. 380.toč.2. i 3. supsidijarnog Zakona o parničnom postupku riješeno je kao u izreci.

U Dubrovniku,6. veljače 2013. godine

S u d a c :

Emir Čustović, v.r.