Rev-1872/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vladimira Drakulića kao predsjednika vijeća, te Stanka Jesenkovića, Vlatke Potočnjak-Radej, Damira Mratovića i Davorke Lukanović-Ivanišević kao članova vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja M. P. iz Z., koga zastupa S. M., odvjetnica u Z. i predlagateljice S. P. iz Z., koju zastupa D. K., odvjetnik iz Z., uz sudjelovanje Centra za socijalnu skrb Novi Zagreb, radi rastave braka i dr., rješavajući reviziju predlagatelja M. P. izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 22. veljače 2000. br. GŽ2-178/99, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 13. listopada 1998. br. P2-1238/96, u sjednici održanoj dana 31. listopada 2000.,
Legislator headnote
AI generatedRev-1872/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Suprotno revizijskim prigovorima u pobijanoj presudi nema takvih nejasnoća, proturječnosti ni drugih nedostataka zbog kojih se ona ne bi mogla ispitati, pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, koju revident posebno ističe.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1872/00-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vladimira Drakulića kao predsjednika vijeća, te Stanka Jesenkovića, Vlatke Potočnjak-Radej, Damira Mratovića i Davorke Lukanović-Ivanišević kao članova vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja M. P. iz Z., koga zastupa S. M., odvjetnica u Z. i predlagateljice S. P. iz Z., koju zastupa D. K., odvjetnik iz Z., uz sudjelovanje Centra za socijalnu skrb Novi Zagreb, radi rastave braka i dr., rješavajući reviziju predlagatelja M. P. izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 22. veljače 2000. br. GŽ2-178/99, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 13. listopada 1998. br. P2-1238/96, u sjednici održanoj dana 31. listopada 2000.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija predlagatelja M. P. kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja rastavljen je brak između predlagatelja i predlagateljice i njihova zajednička djeca mit. V. P. rođ. 1985. i mit. M. P. rod. 1982. povjerena na odgoj i čuvanje majci - predlagateljici S. P., a ocu - predlagatelju M. P. je naloženo da plaća mjesečno za uzdržavanje mit. M. P. iznos od 1.300,00 kn, a za uzdržavanje mit. V. P. iznos od 1.000,00 kn.
Odlučujući o žalbi predlagatelja sud drugog stupnja je tu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu, tj. odluku o uzdržavanju djece stranaka na teret predlagatelja.
Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude predlagatelj M. P. izjavio je reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se obje nižestupanjske presude ukinu u pobijanom dijelu, tj. odluci o uzdržavanju i predmet vrati na ponovno suđenje o tom ukinutom dijelu sudu prvog stupnja.
Predlagateljica S. P. podnijela je odgovor na reviziju, s prijedlogom da se izjavljena revizija odbije kao neosnovana.
Nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio o izjavljenoj reviziji.
Revizija nije osnovana.
Postupak pred nižestupanjskim sudovima proveden je u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92 i 112/99 - u daljnjem tekstu: ZPP) pa nije opravdan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
Suprotno revizijskim prigovorima u pobijanoj presudi nema takvih nejasnoća, proturječnosti ni drugih nedostataka zbog kojih se ona ne bi mogla ispitati, pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, koju revident posebno ističe.
Sudovi su potpuno istinito utvrdili sporne činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva glede pobijanog dijela presude, pa nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 7. st. 1. ZPP koju revident prema sadržaju svoje revizije također posebno ističe.
Sud drugog stupnja pravilno je ocijenio da potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje središnje službe Odjela obračuna i naplate doprinosa priložena uz žalbu ne ukazuje na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i da nije od odlučnog značenja za mogućnost donošenja drugačije odluke u ovom sporu.
Riječ je, naime, o osnovici osiguranja za mirovinsko osiguranje a ne o ukupnim primanjima tužitelja utvrđenim tijekom postupka a i to za razdoblje koje nije mjerodavno za utvrđivanje visine alimentacije u ovom sporu (osim prvih nekoliko dana odnosi se na razdoblje nakon presuđenja).
Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
U postupku je utvrđeno:
- da je za uzdržavanje djece stranaka potrebno 3.000,00 kn mjesečno;
- da njihova majka ima niska primanja (oko 1.900,00 kn mjesečno - list 19) i da doprinosi uzdržavanju svojim radom i brigom koju ulaže u podizanje djece;
- s druge pak strane da revident zaposlen u poduzeću E. prima mjesečno 10.000,00 do 12.000,00 kn, pa čak i više kako sam kaže saslušan kao stranka u svrhu dokazivanja (list 15).
U svezi revizijskih prigovora treba reći da se utvrđenja sudova o ukupnim primanjima revidenta ne temelje samo na njegovom iskazu koji je dao saslušan kao stranka u svrhu dokazivanja, već i na službenim podacima poduzeća E. S. iz kojih proizlazi da pored plaće revident prima i razna druga primanja pobliže opisana u presudi suda prvog stupnja.
Iz tih podataka proizlazi da je tužitelj ostvario prava u tom poduzeću dokapitalizacijom poduzeća E. S. iznosom od 65.000 DEM, što također ukazuje na materijalne mogućnosti predlagatelja koje spominje predlagateljica u svom odgovoru na reviziju.
Navedene okolnosti po nalaženju ovog revizijskog suda opravdavaju zaključak sudova o visini dosuđene alimentacije djeci stranaka na teret revidenta u smislu čl. 237., 260. - 262. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", br. 51/89 i 59/90).
Utvrđeno je tako da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je zbog toga na temelju odredbe čl. 393. ZPP izjavljena revizija odbijena kao neosnovana.
U Zagrebu, 31. listopada 2000.
Predsjednik vijeća:
Vladimir Drakulić v.r.