Gž-1973/2015-2 · Županijski sud u Puli - Pola

Poslovni. broj: Gž-1973/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to: Zorana Šarića, kao predsjednika vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Helene Poropat, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. M., OIB: ..., iz U., ..., zastupan po punomoćniku Đ. R., odvjetniku iz U., ..., protiv tuženika G. U., OIB: ..., zastupan po I. J., dipl. iur. kod tuženika, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Bujama-Buie, poslovni broj P- 641/15-18 od 17. srpnja 2015., u sjednici vijeća održanoj dana 25. rujna 2017.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj P-641/15-18 od 17. srpnja 2015.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja u toč. I izreke, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja usmjeren na utvrđenje da je dosjelošću stekao pravo vlasništva k.č.br. ..., k.o. S., upisana u z.k. ul. ..., što da je tuženik dužan priznati i izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za zemljišnoknjižni prijenos označene nekretnine na ime i vlasništvo tužitelja ili će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda u roku od 15 dana po pravomoćnosti. Istodobno je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka. Toč. II izreke, naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 60,00 kn, u roku od 15 dana.

Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Bitna povreda parničnog postupka da se ogleda u tome što pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer izreka proturječi razlozima presude, te u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi su nejasni i proturječni razlozi presude koji se navode i sadržaji zapisnika o iskazima danim u

Poslovni. broj: Gž-1973/15-2

postupku i samih tih iskaza. Tvrdi da je prilikom donošenja pobijane odluke sud prvoga stupnja propustio ocijeniti njegove tvrdnje isticane tijekom postupka i to da je on u neprekidnom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine preko 40 godina a putem svog oca J. i djeda A. da je u istome i preko preko 100 godina, u svakom slučaju još prije Prvog svjetskog rada, jer da je njegov djed živeći u C. G. i iz C. G. otišao u Prvi svjetski rat, a prije odlaska u rat da je obrađivao spornu nekretninu najmanje desetak godina. Naglašava da je još od 1941. odnosno od 1920., putem svojih prednika u samostalnom, poštenom i isključivom posjedu predmetne nekretnine, što njegovi prednici da su mu govorili da je to njihovo, pa da je dosjelošću stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini. Sud prvoga stupnja da je pogrešno ocijenio iskaz svjedoka M. M., odnosno da se radi o iskazu svjedoka koji je bio jasan i nedvosmislen a da prvostupanjska presuda nije dala nikakve razloge zašto tom iskazu svjedoka nije poklonila vjeru, na koji način da je počinjena daljnja bitna povreda postupka. Tvrdi da je dokazao da je bio u samostalnom posjedu sporne nekretnine, jer nije priznavao ničiju tuđu vlast, u istinitom posjedu jer predmetnu nekretninu nije stekao niti silom, prijevarom, potajno, ni zlouporabom povjerenja, te da je bio pošten jer nije znao niti je imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, budući je 1972. po povratku iz vojske preuzeo u potpunosti obrađivanje predmetne nekretnine jer je otac bio bolestan, pa više nije mogao nekretninu obrađivati, pa da je stekao vlasništvo iste dosjelošću temeljem odredbi Općeg građanskog zakonika (OGZ-a).

Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, pobijanu presudu preinači i usvoji njegov tužbeni zahtjev uz nadoknadu njegovih troškova postupka, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Odgovor na žalbu nije dostavljen.

Žalba tužitelja nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja usmjeren na utvrđenje da je stekao pravo vlasništva k.č.br. ..., k.o. S., upisane u z.k. ul. ..., što da mu je tuženik dužan priznati i izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za zemljišnoknjižni prijenos iste nekretnine na ime i vlasništvo tužitelja što će protivnom zamijeniti sudska odluka.

Odlučujući o istaknutom tužbenom zahtjevu, sud prvoga stupnja isti je odbio u cijelosti kao neosnovan, uz obrazloženje u osnovanom da tužitelj na siguran način, onaj koji zahtjeva sudska odluka - dakle primjenom pravila o teretu dokazivanja, nije dokazao pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću do 6. travnja 1941., a niti su te pretpostavke ispunjene u odnosu na elemente instituta dosjelosti koje zahtjeva Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV).

Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda tužitelja, a pazeći pri tome - dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjska presuda pravilna i zakonita. Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tužitelj ukazuje u žalbi jer pobijana presuda nema

Poslovni. broj: Gž-1973/15-2

nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, budući sadrži u svemu jasne i neproturječne razloge, utemeljene na pravilno ocijenjenim i obrazloženim dokazima (čl. 8. ZPP-a.). Na pravilno utvrđenom činjenično stanje, materijalno pravo je pravilno primijenjeno. Tužitelj se u svojoj žalbi ne može sada pozivati na iskaz svjedokinje M. M. jer se radi o svjedoku koga nije predlagao tijekom postupka, a niti na iskaz svjedoka S. Ž. obzirom je od toga dokaza odustao tijekom postupka.

Tužbeni se zahtjev tužitelja temelji na pravnom institutu dosjelosti. Dosjelost predstavlja poseban način stjecanja prava vlasništva temeljem samog zakona i to tako da se vršenju faktičke vlasti tijekom izvjesnog vremena priznaje pravni učinak.

Sporna nekretnina ranije je bila u društvenom vlasništvu - koja okolnosti nije sporna, a dok je imala takav status na njoj se pravo vlasništva nije moglo steći dosjelošću pa se vrijeme posjedovanja od 6. travnja 1941. do 8. listopada 1991. ne računa u rok za stjecanje dosjelošću (čl. 388. st. 4. ZV).

Kraj gornje činjenice kao i okolnosti da je tužitelj izjavio da od 1988. ima saznanja da „sporna nekretnina nije njihova“ iako je on i nadalje drži u nesmetanom posjedu, obrađuje je i na njoj sadi masline, pravilan je zaključak suda prvoga stupnja da u predmetnom slučaju ne postoje niti pretpostavke za stjecanjem vlasništva dosjelošću niti kroz vrijeme od 8. listopada 1991. pa do utuženja obzirom za isto nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 159. ZV. Tužitelj u osnovnom tvrdi a to ponavlja i u svojoj žalbi, da su se na njegovoj strani i to putem prednika, ispunile pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću do 6. travnja 1941.

Tu tvrdnju, suprotno žalbenim navodima tužitelja isti nije dokazao na siguran način. Pretpostavke koje se moraju ispuniti za stjecanje prava vlasništva putem dosjelosti po Općem građanskom zakoniku (dalje OGZ) sastoje se u određenoj kvaliteti posjeda i u proteku zakonom određenog vremena, posjed mora biti samostalan, što znači da posjednik ne priznaje ničiju višu vlast te istinit i pošten. Kao mjerodavno valjalo bi primijeniti pravna pravila iz paragrafa 1460. i 1463. OGZ-a prema kojima dosjedatelj kroz cijelo potrebno vrijeme dosjedanja (ukupno 20 godina od stjecanja posjeda) mora biti pošten posjednik.

Tužitelj iskazom svjedoka M. M. koji je rođen 1925. nije dokazao da je predmetnu nekretninu po svojim pravnim prednicima držao u samostalnom, istinitom i poštenom posjedu i prije 1941., jer iz iskaza istoga svjedoka proizilazi upravo ono što je sud prvoga stupnja i utvrdio - da je pravne prednike tužitelja i to njegova djeda, svjedok na spornoj nekretnini prvi put vidio 1945. a koji period nije relevantan za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja. Okolnost da je svjedoku poznato da se predmetna nekretnina obrađivala i prije nego što je vidio prednike tužitelja na istoj, ne dokazuje tvrdnju tužitelja da je spornu nekretninu u poštenom i samostalnom posjedu držao upravo djed tužitelja, posebno kada se uzme u obzir utvrđenje suda - koje proizilazi iz stanja predmeta, da se radi o nekretnini koja je povijesno gledano kroz posjedovni i zemljišnoknjižni izvadak bila u vlasništvu i posjedu obitelji D., te da je otac tužitelja kao jedan od posjednika upisan „tek“ 1990.

Kraj navedenoga, pravilan je zaključak suda prvoga stupnja da iskaz tužitelja nije dostatan za utvrđenje da je tužitelj po svojim pravnim prednicima u poštenom i samostalnom posjedu sporne nekretnine najranije od 1920. odnosno da tužitelj na siguran način, onaj koji zahtjeva sudska odluka nije dokazao da su se u predmetnom slučaju stekli uvjeti za stjecanje prava vlasništva do 6. travnja 1941.

Poslovni. broj: Gž-1973/15-2

Ovdje valja istaknuti da se uvjeti za stjecanje tog vlasništva nisu se stekli ni u razdoblju nakon 8. listopada 1991., obzirom je tužitelj nesavjestan posjednik od 1988. neovisno o činjenici njegova nesmetanog i samostalnog posjeda koji je kao takav očito postojao i kroz vrijeme dok je sporna nekretnina bila u režimu društvenog vlasništava.

Dakle, kako je sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome sud prvog stupnja nije počinio ni one bitne povrede parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu, te sukladno odredbi čl. 368. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

U Puli-Pola, 25. rujna 2017.

Predsjednik vijeća

Zoran Šarić, v.r.