Gž-123/2015-2 · Županijski sud u Varaždinu



REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VARAŽDINU

Varaždin, Braće Radić 2

Broj: 15 Gž-123/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Dubravki Vinceković kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ZAGREBAČKE BANKE d.d., OIB:92963223473, Zagreb, Trg Bana Jelačića 10, zastupanog po punomoćnicima iz OD Hanžeković & Partneri, odvjetnicima u Zagrebu, protiv prvotuženice ŠC, OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženika TC, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], radi isplate, a povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Čakovcu od 24. rujna 2014. g. br. 7 Povrv-914/12-39, dana 15. lipnja 2016. g.

p r e s u d i o j e :

Djelomično se odbija, a djelomično prihvaća žalba tuženika, te se presuda Općinskog suda u Čakovcu br. 7 Povrv-914/12-39 od 24. rujna 2014. g.

•djelomično potvrđuje u pobijanom dosuđujućem dijelu u toč. I. izreke kojom je održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javne bilježnice Lade Škaričić-Sinčić iz Zagreba br. Ovrv-43629/12 od 18. rujna 2012. g. u dijelu kojim je naloženo prvotuženici ŠC namiriti tražbinu tužitelja u iznosu od 1.667,96 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 1.414,74 kn od 11. rujna 2012. g. do isplate (solidarna obveza s drugotuženikom EC), kao i naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 368,02 kn, u toč. II. izreke kojom je održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javne bilježnice Lade Škaričić-Sinčić iz Zagreba br. Ovrv-43630/12 od 18. rujna 2012. g. u dijelu kojim je naloženo drugotuženiku TC namiriti tražbinu tužitelja u iznosu od 1.667,96 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 1.414,74 kn od 11. rujna 2012. g. do isplate (solidarna obveza s prvotuženicom ŠC), kao i naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 252,28 kn, u toč. III. izreke kojom je održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javne bilježnice Lade Škaričić-Sinčić iz Zagreba br. Ovrv-44008/12 od 09. listopada 2012. g. u dijelu kojim je naloženo drugotuženiku TC namiriti tražbinu tužitelja u iznosu od 1.221,89 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 1.112,42 kn od 26. rujna 2012. g. do isplate, a na iznos od 36,68 kn i iznos od 72,79 kn od dana podnošenja ovršnog prijedloga (09. listopada 2012. g.) do isplate,

•djelomično preinačuje u pobijanom dosuđujućem dijelu u toč. I. izreke kojom je održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javne bilježnice Lade Škaričić-Sinčić iz Zagreba br. Ovrv-43629/12 od 18. rujna 2012. g. u dijelu kojim je naloženo prvotuženici ŠC naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 18,85 kn i plaćanje zatezne kamate na trošak ovršnog postupka u iznosu od 386,87 kn od dana plaćanja troškova do isplate, u toč. II. izreke kojom je održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javne bilježnice Lade Škaričić-Sinčić iz Zagreba br. Ovrv-43630/12 od 18. rujna 2012. g. u dijelu kojim je naloženo drugotuženiku TC namiriti tražbinu tužitelja u iznosu od 6.550,82 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. rujna 2012. g. do isplate, trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.051,27 kn i plaćanje zatezne kamate na trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.304,25 kn od dana plaćanja troškova do isplate i u tom dijelu se platni nalozi ukidaju i tužitelj odbija s tim dijelom tužbenog zahtjeva, a preinačuje se i u odluci o troškovima postupka u toč. VII. izreke i nalaže se prvotuženici ŠC i drugotuženiku TC naknaditi tužitelju Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb trošak parničnog postupka u iznosu od 3.230,00 kn u roku od 8 dana.

U nepobijanom odbijajućem dijelu u toč. IV., V. i VI. izreke navedena presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

Pobijanom presudom u toč. I. izreke održan je na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javne bilježnice Lade Škaričić-Sinčić iz Zagreba br. Ovrv-43629/12 od 18. rujna 2012. g. u dijelu kojim je naloženo prvotuženici ŠC namiriti tražbinu tužitelja u iznosu od 1.667,96 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 1.414,74 kn od 11. rujna 2012. g. do isplate (solidarna obveza s drugotuženikom EC), kao i naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 386,87 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana plaćanja troškova do isplate.

Istom presudom u toč. II. izreke održan je na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javne bilježnice Lade Škaričić-Sinčić iz Zagreba br. Ovrv-43630/12 od 18. rujna 2012. g. u dijelu kojim je naloženo drugotuženiku TC namiriti tražbinu tužitelja u iznosu od 8.218,78 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 7.397,78 kn od 11. rujna 2012. g. do isplate, time da iznos od 1.667,96 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 1.414,74 kn plaća solidarno s prvotuženicom ŠC, kao i naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.304,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana plaćanja troškova do isplate, dok je u toč. III. izreke djelomično održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javne bilježnice Lade Škaričić-Sinčić iz Zagreba br. Ovrv-44008/12 od 09. listopada 2012. g. u dijelu kojim je naloženo drugotuženiku TC namiriti tražbinu tužitelja u iznosu od 1.221,89 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 1.112,42 kn od 26. rujna 2012. g. do isplate, a na iznos od 36,68 kn i iznos od 72,79 kn od podnošenja ovršnog prijedloga do isplate.

Toč. IV. izreke ukinut je platni nalog iz rješenja o ovrsi javne bilježnice Lade Škaričić-Sinčić iz Zagreba br. Ovrv-43629/12 od 18. rujna 2012. g. u dijelu kojim je naloženo prvotuženici ŠC isplatiti tužitelju iznos od 2.082,03 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. rujna 2012. g. do isplate i s osnova troškova ovršnog postupka isplatiti iznos od 1.154,88 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od nastanka troškova do isplate i u tom dijelu je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen.

Toč. V. izreke ukinut je platni nalog iz rješenja o ovrsi javne bilježnice Lade Škaričić-Sinčić iz Zagreba br. Ovrv-43630/12 od 18. rujna 2012. g. u dijelu kojim je naloženo drugotuženiku TC naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 818,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od nastanka troškova do isplate i u tom dijelu je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen.

Toč. VI. izreke ukinut je platni nalog iz rješenja o ovrsi javne bilježnice Lade Škaričić-Sinčić iz Zagreba br. Ovrv-44008/12 od 09. listopada 2012. g. u dijelu kojim je naloženo drugotuženiku TC isplatiti tužitelju iznos od 180,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. rujna 2012. g. do isplate i naknaditi mu trošak ovršnog postupka u iznosu od 973,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od nastanka troškova do isplate i u tom dijelu je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen.

Istom presudom u toč. VII. izreke naloženo je tuženicima solidarno naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 6.650,00 kn.

Pravodobno izjavljenom žalbom tuženici pobijaju navedenu presudu u dosuđujućem dijelu u toč. I., II. i III. izreke i u odluci o troškovima postupka u toč. VII. izreke iz svih zakonom dopuštenih razloga, osobito zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povreda parničnog postupka, s prijedlogom da se pobijani dio prvostupanjske presude ukine i predmet vrati istom sudu na ponovni postupak.

Na žalbu tuženika nije odgovoreno.

Žalba tuženika je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

Prvostupanjski postupak iniciran je podnošenjem ovršnog prijedloga tužitelja protiv prvotuženice radi namirenja novčane tražbine u iznosu od 3.749,99 kn javnoj bilježnici koja je donijela rješenje o ovrsi 18. rujna 2012. g. protiv kojeg je prvotuženica podnijela prigovor i temeljem rješenja istog suda Povrv-914/12 od 21. prosinca 2012. g. postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

Tužitelj je pokrenuo ovršni postupak i protiv drugotuženika radi namirenja tražbine u iznosu od 8.268,11 kn povodom kojeg je javna bilježnica 18. rujna 2012. g. donijela rješenje o ovrsi protiv kojeg je drugotuženik izjavio prigovor i postupak je temeljem rješenja istog suda br. Povrv-916/12 od 16. siječnja 2013. g. nastavljen kao parnični postupak.

Tužitelj je protiv drugotuženika pokrenuo i ovršni postupak radi namirenja tražbine u iznosu od 1.401,89 kn povodom kojeg je javna bilježnica donijela rješenje o ovrsi 09. listopada 2012. g. protiv kojeg je drugotuženik podnio prigovor i postupak je nastavljen u parnici temeljem rješenja istog suda br. Povrv-917/12 od 21. siječnja 2013. g.

Rješenjem prvostupanjskog suda od 13. kolovoza 2013.g. parnice br. Povrv-916/12 i Povrv-917/12 spojene su na parnicu br. Povrv-914/12 radi zajedničkog raspravljanja, sukladno odredbi čl. 313. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN.53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03, 88/05; 2/07; 84/08; 96/08; 123/08; 57/11; 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP) jer se radi o parnicama u kojima je ista osoba protivnik raznih tuženika.

Tijekom postupka između stranaka nije bilo sporno da je drugotuženik korisnik tekućeg računa otvorenog kod tužitelja temeljem sklopljenog ugovora o usluzi banke 1 za sve i da je drugotuženica bila ovlaštena raspolagati sredstvima na tekućem računu. Prema odredbi čl. 8. sklopljenog ugovora za obveze po računu koje je prouzročila prvotuženica (kao punomoćnik) solidarno s njom odgovara drugotuženik kao korisnik tekućeg računa.

Zahtjev tužitelja odnosi se na naplatu dugovanja nastalog na tekućem računu (negativni saldo) drugotuženika kao korisnika tekućeg računa, dok prvotuženicu tereti za dugovanje koje je sama prouzročila kao punomoćnik na tekućem računu drugotuženika koji solidarno s njom odgovara za sve obveze po računu, a drugotuženika tereti i za dugovanje po GO!CARD kreditnoj kartici.

Tuženici tijekom postupka nisu osporavali negativni saldo na tekućem računu prigovarajući visini potraživanja tužitelja uz tvrdnju da je nezakonitim postupanjem tužitelja prilikom provođenja ovrhe po nalogu FINE povećano njihovo dugovanje na tekućem računu koje u tom dijelu nisu u obvezi podmiriti.

Radi utvrđivanja spornih činjenica vezanih uz visinu dugovanja tuženika prvostupanjski sud je proveo knjigovodstveno-financijsko vještačenje kojim je na temelju isprava koje se odnose na predmetni obveznopravni odnos vještak utvrdio da na dan obračuna 10. rujna 2012. g. egzistira dugovanje oba tuženika na tekućem računu u iznosu od 1.667,96 kn (od navedenog iznosa 1.414,74 kn odnosi se na glavnicu, a 253,22 kn na zatezne kamate), a ukoliko se uračunaju dvije prisilne naplate po nalogu FINE i naknade za FINU dugovanje iznosi 8.218,78 kn (iznos od 7.397,78 kn odnosi se na glavnicu, a 821,00 kn na zateznu kamatu). Vještak je ujedno utvrdio da dugovanje drugotuženika po kreditnoj kartici na dan obračuna 25. rujna 2012. g. iznosi 1.401,89 kn (iznos od 1.112,42 kn odnosi se na glavnicu, iznos od 36,38 kn na ugovornu kamatu, iznos od 72,79 kn na zateznu kamatu, a 180,00 kn odnosi se na troškove opomena).

Nalaz i mišljenje vještaka prvostupanjski sud je prihvatio u cijelosti ocijenivši ga stručnim i nepristranim, a prigovori tuženika otklonjeni su usmenim izjašnjenjem vještaka.

Rukovodeći se sadržajem odredbi čl.148., čl.152., čl.158. i čl. 182. Ovršnog zakona (NN. 57/96; 29/99; 42/00-odluka US RH; 173/03; 194/03 – ispr., 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 – dalje: OZ) i odredbom čl. 9. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN.91/10) prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj sukladno mjerodavnim propisima u provedbi ovrhe postupao po nalogu FINE, detaljno opisujući način postupanja tužitelja i komunikaciju s FINOM (vremenski i sadržajno), pozivajući se na sadržaj dopisa od 08. veljače 2012. g. i 16. veljače 2012. g. kojima tužitelj odgovara na pritužbu drugotuženika, ocjenjujući tvrdnje tuženika o nezakonitom postupanju tužitelja neutemeljenim.

Obzirom na rezultat provedenog vještačenja, a imajući u vidu da su tuženici solidarni dužnici za dugovanje na tekućem računu, prvostupanjski sud utvrđuje solidarnu obvezu oba tuženika za isplatu iznosa od 1.667,96 kn, drugotuženika kao korisnika tekućeg računa i samostalnog dužnika za isplatu iznosa od 8.218,78 kn i za isplatu dugovanja po kreditnoj kartici u iznosu od 1.221,89 kn, slijedom čega je donio odluku kako to stoji u toč. I., II. i III. izreke, utvrdivši trošak ovršnih postupaka i parničnog postupka i obvezu tuženika na naknadu tih troškova tužitelju sukladno postignutom uspjehu.

Pobijajući dosuđujući dio prvostupanjske presude u toč. I., II. i III. izreke, kao i odluku o troškovima postupka u toč. VII. izreke tuženici u žalbi prvenstveno osporavaju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda analizirajući činjenice koje proizlaze iz priloženih isprava tužitelja, a koje ukazuju na nezakonito postupanje tužitelja kojim su za njih nastale štetne posljedice. Ujedno ističu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (NN.53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03, 88/05; 2/07; 84/08; 96/08; 123/08; 57/11; 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP) uz tvrdnju da postoji izravna proturječnost između pravno relevantnih činjenica sadržanih u obrazloženju presude i činjenica sadržanih u priloženim ispravama.

U odnosu na istaknuti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja valja ukazati da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a imajući u vidu vrijednost zahtjeva tužitelja u odnosu na svakog pojedinog tuženika u smislu odredbe čl. 37. st. 2. ZPP-a koji se odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 10.000,00 kn, a prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10 i 11 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, što znači da se presuda u sporovima male vrijednosti ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom na sadržaj odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a ovaj sud se ne može upuštati u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda tuženika koji su činjenične prirode.

Međutim, osnovan je žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer i po ocjeni ovoga suda razlozi navedeni u obrazloženju presude u odnosu na odluku sadržanu u toč. II. izreke nemaju uporišta u sadržaju spisa – ispravama priloženim tijekom postupka i ostalim provedenim dokazima.

Tuženici su tijekom postupka osporavali osnovanost tražbine tužitelja prema drugotuženiku s osnove negativnog salda na tekućem računu u iznosu od 8.218,78 kn uz tvrdnju da je rezultat nezakonitog postupanja tužitelja u provedbi ovrhe po nalogu FINE jer se nalog izvršava u visini raspoloživih novčanih sredstava na računu, a na tekućem računu drugotuženika u trenutku provedbe ovrhe nije bilo raspoloživih sredstava (račun je bio u nedopuštenom minusu).

U odnosu na istaknute prigovore tuženika na visinu tražbine i tvrdnje o nezakonitom postupanju tužitelj se očitovao jedino na ročištu od 21. siječnja 2014. g. navodeći da je proveo prisilnu naplatu po nalogu FINE sukladno Zakonu o platnom prometu(?) koji je stupio na snagu 01. siječnja 2011. g., ali svoje navode tijekom postupka ničim nije argumentirao, niti dokumentirao.

Prvostupanjski sud je na temelju sadržaja dopisa tužitelja od 08. veljače 2012. g. i 16. veljače 2012. g. upućenih drugotuženiku utvrdio da je tužitelj postupao zakonito, da je sve radnje u provedbi ovrhe (detaljno opisane u obrazloženju) poduzeo sukladno nalogu FINE i odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima i Ovršnog zakona, pa je posljedično takvom utvrđenju tražbinu tužitelja prema drugotuženiku s osnove negativnog salda na tekućem računu u iznosu od 8.218,78 kn utvrdio osnovanom.

Međutim, dopis tužitelja od 08. veljače 2012. g. ne sadrži nikakve podatke u vezi poduzetih radnji tužitelja u provedbi ovrhe, dok je dopis od 16. veljače 2012. g., protivno sadržaju obrazloženja, upućen tužitelju od strane drugotuženika u kojem izražava nezadovoljstvo načinom postupanja tužitelja, pa niti jedan od tih dopisa već po svom sadržaju i značaju ne može predstavljati nikakvu, a pogotovo ne pouzdanu dokaznu osnovu za utvrđenje činjenica na kojima prvostupanjski sud temelji svoj zaključak o osnovanosti tražbine tužitelja. Kako u odnosu na navedene sporne činjenice tužitelj tijekom postupka nije priložio, niti predložio bilo kakve dokaze, razlozi kojima prvostupanjski sud obrazlaže svoju odluku u toč. II. izreke bez ikakve su podloge u sadržaju spisa.

Prema sadržaju vještačkog nalaza i mišljenja tužitelj je 25. siječnja 2011. g. ukinuo odobreno prekoračenje na tekućem računu drugotuženika i tog dana je negativni saldo iznosio 5.409,20 kn. U razdoblju od 25. siječnja 2011. g. do 10. rujna 2012. g. (datum obračuna tužitelja) na tekući račun uplaćeno je ukupno 6.683,04 kn, a u istom razdoblju tužitelj je teretio tekući račun za iznos od 9.541,95 kn. Osim redovnih terećenja nastalih postupanjem tuženika proknjižene su dvije prisilne naplate – dana 26. srpnja 2011. g. iznosa od 900,25 kn i dana 22. prosinca 2011. g. iznosa od 4.725,79 kn, a u tri navrata knjižene su naknade FINE u ukupnom iznosu od 357,00 kn (26. srpnja 2011. g., 22. prosinca 2011. g. i 17. veljače 2012. g.).

Provedba ovrhe na novčanim sredstvima uređena je Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima koji je stupio na snagu 31. srpnja 2010. g. osim odredaba naznačenih u čl. 37. toga Zakona koje su stupile na snagu 01. siječnja 2011. g. Dakle, u vrijeme provedbe ovrhe na tekućem računu drugotuženika navedeni Zakon bio je na snazi u cijelosti. Prema čl. 2. ovrhu na novčanim sredstvima na temelju toga Zakona provode Financijska agencija, Hrvatska narodna banka i banke, a prema čl. 9. istog Zakona koji propisuje postupak izvršenja osnove za plaćanje Agencija daje nalog banci da u roku propisanom pravilnikom iz st. 10. iste odredbe izvrši nalog u visini potrebnoj za izvršenje osnove za plaćanje, a banka izvršava nalog u visini raspoloživih novčanih sredstava po računima do iznosa određenog u nalogu Agencije i o tome obavještava Agenciju (st.1.). Ako nalog nije izvršen u cijelosti prema st. 2. iste odredbe banka će prema nalogu Agencije zabraniti raspolaganje novčanim sredstvima po računima i oročenim novčanim sredstvima do visine određene u nalogu, sve do novog naloga Agencije.

Prema tome, banka prema izričitom zakonskom propisu izvršava nalog Agencije iz raspoloživih novčanih sredstava na računu, kako je to propisano i odredbom čl. 5. st. 2. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima (NN.96/10) koji je stupio na snagu 01. siječnja 2011. g.

U konkretnom slučaju tužitelj je proveo prisilnu naplatu na tekućem računu drugotuženika u vrijeme kada na računu nije bilo raspoloživih sredstava, koji zaključak jasno potvrđuje sadržaj isprave tužitelja priložene na listu 28-29 spisa (promet po tekućem računu) iz koje je razvidno da je svakom uplatom na tekući račun smanjena tražbina tužitelja (od 25. siječnja 2011. g. pa nadalje tekući račun drugotuženika je konstantno u nedopuštenom minusu), što znači da je svakim uplaćenim iznosom namiren dio tražbine tužitelja, a isto proizlazi i iz isprave tužitelja na listu 17–19 spisa, kao i iz nalaza i mišljenja vještaka u kojem se izričito navodi da je prisilna naplata iznosa od 5.626,04 kn i naknada FINE od 357,00 kn izvršena kada na tekućem računu nije bilo raspoloživih sredstava.

Prema tome, dugovanje na tekućem računu koje je nastalo raspolaganjem drugotuženika (i prvotuženice) i koje je drugotuženik u obvezi podmiriti (solidarno s prvotuženicom) predstavlja iznos od 1.667,96 kn, dok je u preostalom dijelu (u iznosu od 6.550,82 kn) rezultat nezakonitog postupanja tužitelja (protivno odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima), zbog čega za namirenje tog dijela tražbine tužitelj ne može teretiti drugotuženika.

Obračun dugovanja na tekućem računu prema nalazu i mišljenju vještaka u iznosu od 1.667,96 kn tuženici tijekom prvostupanjskog postupka nisu osporavali, a niti u žalbi ničim ne dovode u pitanje postojanje i visinu tog dugovanja koje su u obvezi solidarno podmiriti u smislu odredbe čl. 8. ugovora sklopljenog između tužitelja i drugotuženika, a sadržaj solidarnosti dužnika propisan je odredbom čl. 43. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN.35/05; 41/08; 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO).

Dugovanje po kreditnoj kartici vještak je utvrdio s iznosom od 1.221,89 kn, a osnovanost prigovora tuženika otklonjena je pisanim očitovanjem vještaka u kojem se decidirano izjasnio da navedeno dugovanje, protivno tvrdnjama tuženika, nije knjiženo na teret tekućeg računa, koja činjenica je u nalazu nedvojbeno utvrđena.

Rukovodeći se rezultatima provedenog dokaznog postupka osnovano je prvostupanjski sud dugovanje prvotuženice na tekućem računu utvrdio s iznosom od 1.667,96 kn, a dugovanje drugotuženika po kreditnoj kartici u iznosu od 1.221,89 kn.

Što se tiče troškova ovršnog postupka u predmetu br. Ovrv-43629/12 opravdani trošak tužitelja iznosi 836,40 kn, a odnosi se na sastav ovršnog prijedloga u iznosu od 500,00 kn uz PDV prema Tbr. 11. toč. 1. i Tbr. 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN.142/12; 103/14 i 118/14; dalje: Tarifa), javnobilježničku nagradu u iznosu od 160,00 kn uz PDV, sukladno odredbi čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN.8/11) i trošak dostave javnog bilježnika od 11,40 kn bez PDV-a jer u smislu odredbe čl. 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku javni bilježnik ima pravo obračunati PDV samo na nagradu iz čl. 6. i 7. istog Pravilnika. Obzirom na postignuti uspjeh (44%) tužitelju pripada pravo na naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 368,02 kn. Zahtjev tužitelja za plaćanje zatezne kamate na trošak ovršnog postupka (od dana plaćanja troškova) potpuno je nejasan, neodređen i nepodoban za ovrhu i takvom zahtjevu se ne može udovoljiti.

U ovršnom postupku br. Ovrv-43630/12 opravdani trošak tužitelja iznosi 1.261,40 kn, a odnosi se na sastav ovršnog prijedloga u iznosu od 750,00 kn uz PDV prema Tbr. 11. toč. 1. i Tbr. 42 Tarife, javnobilježničku nagradu u iznosu od 250,00 kn uz PDV i trošak dostave javnog bilježnika od 11,40 kn. Obzirom na postignuti uspjeh (20%) tužitelju pripada pravo na naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 252,28 kn, a iz već navedenih razloga zahtjev tužitelja za plaćanje zatezne kamate na trošak ovršnog postupka ovaj sud nalazi neosnovanim.

Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika djelomično odbiti, a djelomično prihvatiti i primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 373.a st. 1. toč. 2. i st. 3. ZPP-a pobijani dosuđujući dio prvostupanjske presude u toč. I., II. i III. izreke djelomično potvrditi, a djelomično preinačiti na način kako je to navedeno u izreci.

Obzirom na djelomično preinačenje pobijane presude valjalo je u smislu odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka u toč. VII. izreke. Prema konačnom ishodu spora tužitelj je u ovoj parnici uspio u omjeru od 34% i ima pravo na naknadu razmjernog dijela troškova postupka u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a. Utvrđeni trošak tužitelja po prvostupanjskom sudu iznosi 9.500,00 kn, pa je tuženicima naloženo naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 3.230,00 kn.

U nepobijanom odbijajućem dijelu u toč. IV., V. i VI. izreke prvostupanjska presuda ostala je neizmijenjena.

U Varaždinu, 15. lipnja 2016. godine

S U D A C :

Dubravka Vinceković,v.r.

Za točnost otpravka - ovlašteni službenik

Upraviteljica sudske pisarnice

Mirjana Badanjak