I Kž-775/1996-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 775/1996-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Gudelj Milana, kao predsjednika vijeća, te Zmajević mr. Branka i Petranović Milana, kao članova vijeća i više savjetnice Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv osum. G. D. zbog krivičnog djela iz čl. 166. st. 3. OKZRH, odlučujući o žalbi vojnog tužitelja podnesenoj protiv rješenja Vojnog suda u Rijeci od 29. listopada 1996. br. Kv-114/96 (Kio-31/96), u sjednici održanoj 10. lipnja 1997.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba vojnog tužitelja kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 2. st. 1. Zakona o općem oprostu (NN br. 80/96), odlučeno je da se krivični postupak protiv osum. G.D. zbog krivičnog djela iz čl. 166. st. 3. OKZRH neće pokretati.

Protiv tog rješenja žali se vojni tužitelj, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Suprotno tvrdnji žalbe, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu odredaba o oprostu.

Naime, s obzirom da se osumnjičenik tereti da je tijekom mjeseca srpnja 1995. godine napustio zemlju i ostao u inozemstvu s ciljem izbjegavanja služenja vojnog roka, a radi se o periodu kada su ratne operacije na tlu Republike Hrvatske još bile u tijeku, dapače, predstojala je konačna ratna operacija oslobođenja okupiranih krajeva "Oluja", očigledno proizlazi da je inkriminirano ponašanje osumnjičenika bilo u svezi s agresijom, oružanom pobunom i oružanim sukobima u Republici Hrvatskoj, pri čemu okolnost da se radilo o odsluženju redovnog novačkog roka nije od relevantnog utjecaja.

S tim u vezi, a budući da je inkriminirano krivično djelo nesporno počinjeno za ćem oprostu, a odredbama tog zakona kriminalna vrijeme koje obuhvaća citirani Zakon o op

djelatnost osumnjičenika nije od oprosta izuzeta, proizlazi da postoji apsolutna smetnja za pokretanje krivičnog postupka protiv njega, pa je odluka suda prvog stupnja u svemu zakonita i pravilna.

Kako vojni tužitelj u svojoj žalbi ne iznosi novih okolnosti kojima bi se objektivno dovela u sumnju pravilnost odluke suda prvog stupnja, trebalo je, na temelju čl. 385. st. 3. ZKP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 10. lipnja 1997.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

Gudelj Milan v.r.