Rev-2017/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Rev 2017/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Đ. B. iz K., koju zastupa A. B., odvjetnik u K., protiv tuženika Dječjeg vrtića, K., kojeg zastupa M. L., odvjetnik u K., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužene protiv pravomoćne presude i rješenja Županijskog suda u Koprivnici od 19. ožujka 1998. godine br. Gž-130/98-2 kojim je djelomično-ukinuta presuda Općinskog suda u Križevcima od 22. listopada 1997. godine br. P-99/97-9, u sjednici vijeća održanoj 17. studenoga 1998. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužene odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom (toč. I. izreke) koja je potvrđena pobijanom odlukom, utvrđeno je da otkaz ugovora o radu od 16. prosinca 1996. godine nije dopušten, da radni odnos tužiteljice nije prestao i da je tužena dužna vratiti tužiteljicu na poslove spremačice u Dječjem vrtiću Križevci, u roku od osam dana (predmet revizijskog razmatranja).

Pobijanom odlukom ukinuta je presuda Općinskog suda u Križevcima (toč. II. izreke) u dijelu o zahtjevu za isplatu plaće sa kamatama kao i u odluci o troškovima spora i u tom dijelu predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Protiv pravomoćnog dijela drugostupanjske odluke reviziju je izjavila tužena zbog pogrešne primjene propisa materijalnog prava s prijedlogom da se revizija prihvati, odluke sudova preinače, ili pak ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, ali i pred potpuno izmijenjenim vijećem.

Na podnesenu reviziju nije odgovoreno niti se o izjavljenoj reviziji nadležni državni odvjetnik izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Revidentica smatra da Zakon o radu ne propisuje nezakonitost otkaza ugovora o radu zbog nedostatka pismenog oblika upozorenja zaposlenika prije otkazivanja, što bi se, po mišljenju tužene, moglo jedino odnositi za slučaj otkaza utemeljenog na odredbi čl. 111. Zakona o radu. Zato revidentica nalazi daje višekratno usmeno upozorenje trebalo prihvatiti kao valjano postupanje poslodavca, pa nedostatak pismene opomene otkaza ugovora o radu osporavani akt ne čini nezakonitim. Tužiteljici je omogućena i obrana, kako je to razvidno iz zapisnika od 16. prosinca 1996. godine u prisutnosti povjerenice V. B.. Jednako tako revidentica smatra da sudovi pogrešno nalaze da se ne radi o skrivljenom ponašanju zaposlenice, koja po mišljenju tužene nije poštivala obveze preuzete ugovorom o radu, pri čemu je kao posebno trebalo imati u vidu da se radi o ustanovi od posebne društvene skrbi, pa se u ponašanju zaposlenice - tužiteljice koja je dolazila i odlazila na posao kada je to ona htjela ostvaruju pretpostavke za davanje otkaza ugovora o radu.

Tužena nije u pravu. Osporavane odluke tužene o otkazu ugovora o radu utemeljene su na odredbi čl. 106. st. 1. al. 3. Zakona o radu ("NN" br. 38/95), dakle radi se o redovitom otkazu ugovora o radu koji je uvjetovan skrivljenim ponašanjem zaposlenika, a nižestupanjski sudovi utvrđuju da se ne radi o takovom skrivljenom ponašanju koji bi bio razlog za redovni otkaz ugovora o radu, a što prihvaća i ovaj revizijski sud. Jednako tako sudovi su pravilno ocijenili da u okolnostima konkretnog slučaja, zbog naravi i trajanja ponašanja koje se tužiteljici stavlja na teret, tuženik nije postupio u skladu s odredbom čl. 110. st. 1. Zakona o radu, a to prvenstveno zbog činjenice stoje upozorenje tužiteljici dato isti dan kada je i donijeta odluka o otkazu, a što je u konkretnom slučaju onemogućilo tužiteljici i bez obzira na njeno ponašanje, da pravodobno reagira na upozorenje.

Kako su nižestupanjski sudovi uz pravilnu primjenu propisa materijalnog prava osnovano dio zahtjeva tužbe prihvatili (utvrđenje nedopustivosti datog otkaza i vraćanje tužiteljice na njene ranije poslove) i kad u provedenom postupku nema ni onih povreda procesnog i materijalnog prava na koje povrede revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), to je reviziju tužene trebalo kao neosnovanu odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 17. studenoga 1998. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.