II Kž-335/2012-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 335/12-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te dr. sc. Marina Mrčele i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. M., zbog kaznenog djela iz članka 90. u svezi članka 33. stavka 1. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 12. lipnja 2012. broj K-24/12-54, o ukidanju pritvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 2. srpnja 2012.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijano rješenje te se pritvor protiv optuženog Z. M. produljuje iz osnove u članku 102. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi Z. M. proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstva u pokušaju iz članka 90. u svezi članka 33. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11– dalje u tekstu: KZ), i osuđen uz primjenu članka 57. stavka 1. i 4. točke d. KZ-a na kaznu zatvora u trajanju dvije godine, temeljem čl. 104. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/98, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06– dalje u tekstu: ZKP/97), ukinut je pritvor protiv optuženog Z. M. te je određeno da se isti ima odmah pustiti na slobodu.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine te da se protiv optuženog Z. M. odredi pritvor iz zakonske osnove u članku 102. stavku 1. točki 3. ZKP/97.

II Kž 335/12-4

Žalba je osnovana.

Protivno tvrdnjama iz pobijanog rješenja, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da državni odvjetnik opravdano ističe da u odnosu na optuženog Z. M. i dalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora iz osnove propisane u članku 102. stavku 1. točki 3. ZKP/97.

Prvostupanjski sud donošenje pobijane odluke argumentira činjenicom da će izrečena kazna zatvora u trajanju dvije godine u dovoljnoj mjeri djelovati na optuženika da ne ponovi kazneno djelo te zaključuje, a vodeći računa o činjenici da je optuženik lišen slobode 14. travnja 2011. te da se u pritvoru odnosno na izvršenju kazne zatvora prije pravomoćnosti presude nalazio gotovo četrnaest mjeseci, da bi daljnjim boravkom u pritvoru načelo razmjernosti bilo narušeno.

Međutim, argumenti pobijanog rešenja ne nadmašuju okolnosti koje ukazuju na nužnost daljnje primjene mjere pritvora protiv optuženog Z. M. iz osnove u članku 102. stavku 1. točki 3. ZKP/97. Uzevši u obzir da je prema izvatku iz kaznene evidencije (list 89 spisa) optuženik pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj K-18/98 od 24. ožujka 2006. proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela otmice iz članka 125. stavka 2. KZ-a i osuđen na kaznu zatvora u trajanju sedam mjeseci kao i da je prema izvatku iz prekršajne evidencije (list 84 i 85 spisa) optuženik u tri navrata u vremenskom razdoblju od 2010. do 2011. prekršajno osuđivan zbog počinjenja prekršaja iz članka 20. stavka 2. Zakona o zaštiti nasilja u obitelji te da iz stanja spisa proizlazi da je navedene prekršaje činio na štetu iste oštećenice V. M., za zaključiti je da ranija osuđivanost očito nije poučila optuženika o pogibeljnosti činjenja zabranjenih djela. Dovodeći izložene okolnosti u vezu s činjenicom da način počinjenja terećenog kaznenog djela ukazuje na upornost i bezobzirnost optuženika u protupravnom ponašanju kao i na viši stupanj kriminalne volje jer je u dovršenju djela spriječen od strane slučajnog prolaznika kao i sa činjenicom da iz podataka u spisu, posebice iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra (list 80 spisa), proizlazi da je optuženik osoba s poremećajem ponašanja i ličnosti, sve navedeno predstavlja okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela za koje je optuženik u ovom postupku nepravomoćno osuđen.

Budući da prethodno izložene okolnosti opravdavaju bojazan da bi optuženi Z. M. boravkom na slobodi mogao ponoviti istovrsno kazneno djelo, to je, protivno stavu prvostupanjskog suda, primjena mjere pritvora protiv optuženika iz osnove u članku 102. stavku 1. točke 3. ZKP/97 i nadalje nužna, a upravo radi otklanjanja iteracijske opasnosti.

Osim toga, niti načelo razmjernosti na koje se prvostupanjski sud poziva prilikom ukidanja pritvora, u konkretnoj situaciji, posebice imajući na umu zaštitu žrtve kao i težinu inkriminiranog kaznenog djela, nije ugroženo vremenom koje je optuženik proveo u pritvoru do njegovog ukidanja, a s obzirom na nepravomoćno izrečenu kaznu zatvora.

Slijedom navedenog, na temelju članka 398. stavka 3. ZKP/97, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

II Kž 335/12-4

U Zagrebu 2. srpnja 2012.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.