Gž x-687/2013-1 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž x-687/2013-8

Split, Gundulićeva 29a

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Miha Mratovića, kao predsjednika vijeća, Ivice Botice (suca izvjestitelja) i Nediljke Radić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Z. L. iz P., D., zastupanog po punomoćniku Z. M., odvjetniku u S., protiv tuženika Ured, Z. iz Z., zastupanog po punomoćnicima Z. P. i M. D., odvjetnicima u S., sa umješačem na strani tuženika J. M. pok. M. iz P., zastupanog po punomoćniku I. S., odvjetniku u S., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja, tuženika i umješača na strani tuženika protiv presude Općinskog suda u Sinju (danas Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju) poslovni broj P-756/07 od 26. listopada 2012., kao i žalbe tuženika protiv dopunske presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, poslovni broj Pup-5170/15 od 22. veljače 2016., na sjednici vijeća održanoj dana 14. travnja 2016.,

p r e s u d i o j e

I. Odbijaju se, kao neosnovane, žalbe tužitelja, tuženika i umješača na strani tuženika, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sinju poslovni broj P-756/07 od 26. listopada 2012.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, kao neosnovan.

r i j e š i o j e

Odbacuje se žalba tuženika na dopunsku presudu Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju poslovni broj Pup-5170/15 od 22. veljače 2016., kao nedopuštena.

Obrazloženje

Pobijanom presudom djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev te je naloženo tuženiku da tužitelju s osnova naknade nematerijalne štete isplati iznos 184.000,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 5. studenog 2007. pa do isplate, te je naloženo da isplati iznos od 4.000,00 kuna na ime materijalne štete s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 5. studenog 2007., dok je odbijen tužbeni zahtjev u preostalom dijelu za naknadu nematerijalne štete i materijalne štete. Pored toga, odbijen je kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva postavljen za isplatu naknade štete zbog rente, te je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Dopunskom presudom odlučeno je u dijelu zahtjeva kojim je odbijen djelomično tužbeni zahtjev za naknade nematerijalne štete, kao i dijelu zahtjeva postavljen za naknadu materijalne štete, te je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev.

Protiv presude žalbu ulažu tužitelj, tuženik i umješač na strani tuženika pobijajući istu iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda u pobijanim dijelovima preinači, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

U svom odgovoru na žalbu tuženik predlaže da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana.

Tužitelj i umješač na strani tuženika nisu podnijeli odgovore na žalbe tuženika, odnosno tužitelja.

Žalbe tužitelja, tuženika i umješača na strani tuženika nisu osnovane.

Tuženik je podnio žalbu na dopunsku presudu kojom je odlučeno o dijelu zahtjeva kojim je odbijen zahtjev za naknadu nematerijalne i materijalne štete, te predlaže da se u tom dijelu presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Nisu podneseni odgovori na žalbu tuženika protiv dopunske presude.

Žalba tuženika protiv dopunske presude je nedopuštena.

Među strankama ovog postupka je bila sporna suodgovornost, odnosno doprinos tužitelja nastanku ovog štetnog događaja, kao i visina nastale štete.

Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio postavljeni tužbeni zahtjev nakon što je tijekom provedenog postupka utvrdio slijedeće:

- da je dana 5. studenog 2004. u mjestu Sičani, na državnoj cesti D-1, došlo do prometne nezgode u kojoj je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede,

- da je do nesreće došlo kada je J. M. vozeći neregistrirani traktor s priključnim plugom poduzeo radnju skretanja ulijevo bez da se prethodno uvjerio da tu radnju može sigurno poduzeti, a tužitelj je već bio u fazi pretjecanja traktora sa njegove lijeve strane,

- da je u kaznenom postupku vođenim pred Općinskim sudom u Sinju poslovni broj K- 95/05 J. M. (umješač na strani tuženika) pravomoćnom presudom od 22. ožujka 2006., osuđen radi izazivanja ove prometne nezgode,

- da je tužitelj doprinio nastanku ovog štetnog događaja u stupnju od 20%,

- da je tužitelj trpio boli jakog stupnja u trajanju od 8 dana, srednjeg stupnja u trajanju od 8 dana i blagog stupnja u trajanju od 30 dana do pet tjedana,

- da je trpio strah jakog intenziteta u trajanju od 8 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od tri tjedna, blagog intenziteta u trajanju od 60 dana,

- da su tužitelju ostale trajne posljedice zbog čega mu je umanjena životna aktivnost sa kirurškog aspekta u stupnju od 33%, neurokirurškog aspekta u trajanju od 10%, te sa psihijatrijskog aspekta u stupnju od 25%,

- da su se vještaci usuglasili o ukupnom stupnju umanjenja životnih aktivnosti tužitelja u stupnju od 50%,

- da je tužitelj pretrpio duševne boli zbog naruženja u srednjem stupnju,

- da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od tri tjedna od tri do pet sati dnevno, a potom do odlaska u toplice po dva sata dnevno,

- da je tužitelj ukupno pretrpio nematerijalnu štetu u iznosu od 184.000,00 kuna,

- da je tužitelj pretrpio materijalnu štetu radi tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 4.200,00 kuna,

- da je tužitelju ne pripada naknada štete s osnova rente.

U odnosu na žalbu tužitelja, tuženika i umješača na strani tuženika na presudu;

Takva činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda kao pravilna i potpuna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i ista su u skladu sa sadržajem dokaza provedenih u postupku, ali je prvostupanjski sud na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, obzirom je do prometne nezgode došlo 5. studenog 2004. tada je sukladno odredbi članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) trebalo primijeniti odredbe tada važećeg Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO), ali primjena odredbi ZOO-a ne bi dovela do drugačije odluke u ovom postupku.

Kao osnovno pitanje je ocjena suodgovornosti tužitelja za nastanak ovog štetnog događaja.

Naime, sukladno članku 192. stavak 1. ZOO-a oštećenik koji je pridonio da šteta nastane da bude veća nego što bi inače bila ima pravo na razmjernu smanjenu naknadu.

Kod ocjene suodgovornosti nastalom štetnom događaju tužitelja pravilno je prvostupanjski sud izveo dokaze vještačenjem po vještacima prometne struke, koji sukladno pravilima znanosti i vještine su dali okolnosti nastanka konkretnog štetnog događaja vodeći računa prvenstveno o dinamici i uvjetima nastanka same štete, a na koja vještačenja stranke nisu imale bitnijih primjedbi.

Cijeneći ispravno okolnosti samog štetnog događaja kao i vještava sudskih vještaka prvostupanjski sud je pravilno utvrdio doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja u stupnju od 20%, pa takvo utvrđenje prvostupanjskog suda kao pravilno i potpuno, potvrđuje i ovaj drugostupanjski sud jer je tužitelj svojim ponašanjem doprinio povećanju štete u prvom stupnju.

Nadalje, prilikom donošenja odluke o visini pravične novčane naknade za pretrpljenu štetu, prvostupanjski sud je sukladno odredbi članka 200. ZOO-a utvrdio sve činjenice i okolnosti koje su od utjecaja na dosuđenje nematerijalne štete što ju je pretrpio tužitelj. Odluku o visini nastale štete kod tužitelja prvostupanjski sud je pravilno donio što je temeljeno na vještačenjima sudskih vještaka, koji su mišljenja da li savjesno i u skladu sa pravilima znanosti i vještine, koja mišljenja kao stručna i zakonita prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Svojim mišljenjima vještaci su jasno definirali stupanj nastale invalidnosti kod tužitelja, kao i tuđu pomoć i njegu koja je tužitelju bila potrebna zbog nastale invalidnosti.

Osim toga, pravilno su vještaci usuglasili i ukupan stupanj invalidnosti tužitelja nastalu u ovom štetnom događaju vodeći računa o utvrđenim stupnjevima invalidnostima po različitim vidovima nastale nematerijalne štete.

Takva utvrđenja sudskih vještaka koja su sastavljena i obrazložena sukladno člancima 258.-261. ZOO-a prvostupanjski sud je dao punu vjeru, a kojim utvrđenjima se pridružuje i ovaj drugostupanjski sud.

Naime, prvostupanjski sud je prilikom donošenja odluke o visini nematerijalne štete posebno cijenio svaki vid nastale štete vodeći računa da je tužitelj trpio boli, strah te imao duševne boli zbog naruženosti u srednjem stupnju te je zbog pretrpljenih teških tjelesnih ozljeda imao duševne boli zbog umanjenja životne aktivnosti u ukupnom stupnju od 50%.

Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se radi o mlađoj osobi koja se liječila duži vremenski period pa su zbog toga njegove duševne boli u konkretnom slučaju veće, pa je sukladno tome sud pravilno postupio kada je vodeći računa i o doprinosu tužitelja nastanku štetnog događaja istom dosudio ukupan iznos nematerijalne štete u iznosu od 184.000,00 kuna, a u preostalom dijelu zahtjev za naknade nematerijalne štete odbio. Kod donošenja odluke o naknade materijalne štete radi tuđe pomoći i njege prvostupanjski sud nije dao određene razloge zbog čega je počinio bitnu povredu odredbi članka 353. stavak 2. točka 11. ZPP-a, ali ovaj sud sukladno članku 373a. ZPP-a daje valjane razloge za donošenje odluke o naknadi materijalne štete radi tuđe pomoći i njege tužitelju.

Naime, cijeneći ispravno sve okolnosti konkretnog slučaja sasvim je jasno da je tužitelju prema vještvima sudskih vještaka bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od četiri tjedna tri do pet sati dnevno, te u daljnjem dijelu do odlaska na rehabilitaciju po dva sata dnevno.

Sukladno tada važećoj sudskoj praksi prvostupanjski sud je trebao obračunati iznos od 16,00 kuna koji je vrijedio u to vrijeme kao cijena sata tuđe pomoći i njege na području pružanja tuđe pomoći i njege, pa kada se odbije doprinos tužitelja u stupnju od 20% tada je dobiveni iznos od 4.200,00 kuna ispravan iznos koji je prvostupanjski sud dosudio tužitelju po osnovi materijalne štete radi tuđe pomoći i njege, koji iznos potvrđuje i ovaj drugostupanjski sud.

Nadalje, prvostupanjski sud je odbio u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadu štete radi rente.

Naime, sukladno članku 185. ZOO-a šteta se može popraviti uspostavom prijašnjeg stanja ili novčanom naknadom. Renta se dosuđuje u slučaju tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja ako je došlo do izgubljene zarade (članak 195. stavak 1. ZOO-a).

Prilikom donošenja odluke kojom je odbijen zahtjev za naknadu štete radi rente odnosno dosuđenja rente tužitelja prvostupanjski sud je cijenio okolnosti konkretnog slučaja vodeći računa da je tužitelj bio osoba bez stalnog zaposlenja i bez zanimanja, a njegova radna sposobnost nije umanjena za NKV poslove, odnosno za pomoć na poslovima građevinarstva, skladištenju, obrtništvu, proizvodnji u prerađivačkoj djelatnosti, te u nizu poslova kućne radinosti poljoprivrede koji ne traže kontraindikacije, a posebno se to tiče motivacije samog tužitelja.

Obzirom tužitelj se nije niti prijavio na Zavod za zapošljavanje, dakle nije niti zatražio bilo kakvu mogućnost zaposlenja, tada je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio zahtjev za naknadu štete radi isplate rente, upravo iz razloga jer renta tužitelju ne pripada u slučaju kada on nije niti zatražio mogućnost ponovnog zaposlenja, a ranije ni bio zaposlen. U odnosu na žalbu tuženika protiv dopunske presude;

Tuženik je podnio žalbu protiv dopunske presude kojom je dopunjena presuda u dijelu zahtjeva o kojem nije odlučeno jer je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu nematerijalne štete i naknadu materijalne štete kao neosnovan, dok su dosadašnje točke II. i III. izreke presude postale III. i IV. izreke i iste su ostale neizmijenjene.

U svojoj žalbi žalitelj protiv dopunske presude navodi da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane dopunske presude nije postupio sukladno odredbama članka 339. stavak 1. ZPP-a zbog čega da je ista nerazumljiva, kao i da dopunska presuda koja je donesena ne bi smjela odnositi na umješača na strani tuženika obzirom je isti preminuo. Sukladno članku 339. stavak 1. ZPP-a ako je sud propustio da odluči o svim zahtjevima o kojima se mora odlučiti presudom, ili je propustio da odluči o dijelu zahtjeva. stranka može u roku od petnaest dana od primitka presude predložiti parničnom suda da se presuda dopuni. Ako stranka ne podnese prijedlog za donošenje dopunske presude u roku iz stavka 1. ovoga članka, smatrat će se da je tužba u tom dijelu povučena.

Naime, pregledom žalbe tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sinju poslovni broj P-756/07 od 26. listopada 2012., jasno proizlazi da je tužitelj već u svojoj žalbi predložio sudu donošenje dopunske presude o dijelu zahtjeva o kojem prvostupanjski sud nije odlučio, zbog čega je prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 339. stavak 1. ZPP-a odlučio o dijelu zahtjeva o kojem ranije presudom nije odlučio.

Nadalje, nije u pravu žalitelj kada ističe žalbu protiv odbijajućeg dijela presude upravo iz razloga jer odbijajućim dijelom presude odlučeno je o odbijajućem dijelu zahtjeva koji ide u prilog tuženiku, zbog čega isti nema pravni interes na podnošenje ovakve žalbe, pa je sukladno članku 366. stavak 1. ZPP-a, u svezi članka 367. i članka 358. ZPP-a, ovaj sud odbacio žalbu tuženika protiv dopunske presude, kao nedopuštenu.

Nadalje, napominje se žalitelju da je umješač na strani tuženika, sukladno članku 208. ZPP-a, osoba koju parnicu prima u onom stanju u kakvu se nalazi u trenutku kad se umiješa u parnicu, pa je u daljnjem tijek u parnice on ovlašten stavljati prijedloge i poduzimati sve ostale parnične radnje u rokovima u kojima bi te radnje mogla poduzimati stranka kojoj se pridružio.

Dakle, u konkretnom slučaju umješač na strani tuženika ima status običnog umješača i isti nije samostalni subjekt u postupku, već treća osoba koja se pridružila na strani tuženika u postupku, pa njegova procesna sudbina ovisi u prvom redu o tuženiku kojem se on pridružio. Sukladno tome, iako je izvjesno da je umješač preminuo, takva činjenica nema utjecaja na tijek ovog parničnog postupka.

Sukladno navedenom trebalo je žalbe tužitelja, tuženika i umješača na strani tuženika protiv presude Općinskog suda u Sinju poslovni broj P-756/07 od 26. listopada 2012. odbiti kao neosnovane te sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove presude.

Nadalje, pravilna je i odluka o parničnom trošku jer je sud sukladno članku 154. stavak 2. ZPP-a odlučio vodeći računa o uspjehu stranaka u postupku, obzirom je tužitelj odbijen u određenom dijelu tužbenog zahtjeva zbog čega je u tom dijelu trebalo odbiti žalbu tužitelja te sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi odluku o trošku sadržanu u pobijanoj presudi.

Nadalje, sukladno članku 366. stavak 1. i članku 367. ZPP-a u svezi članka 358. ZPP-a odbačena je žalba tuženika na dopunsku presudu kao nedopuštena, te odlučeno kao u izreci rješenja.

Pored toga, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovor na žalbu sukladno članku 155. ZPP-a, vodeći računa da ta parnična radnja nije bila nužno potrebna tuženiku radi vođenja ove parnice, a da bi trošak te radnje bila u obvezi naknaditi protivna strana.

U Splitu 14. travnja 2016.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović, v. r.