Kž-eun-50/2014-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kž-eun 50/14-4

REPUBLIKA HRVATSKA

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv D. L., zbog kaznenog djela iz čl. 77.a st. 1. alineja 3. Zakona o javnim cestama Republike Slovenije, odlučujući o žalbi D. L. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 15. listopada 2014. broj Kv-eun-24/14, u sjednici održanoj dana 03. prosinca 2014.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba D. L. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijski sud u Rijeci je pod toč. I. izreke na temelju čl. 77. st. 1. i 3. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije ("Narodne novine", broj 91/10, 81/13 i 124/13 – dalje: ZPSKS-EU), odlučio da se priznaje u odluci o novčanoj kazni rješenje „D.“-a d.d. C., Republika Slovenija od 05. studenog 2013. br. 714-3/Z 20130372/2-AB, pravomoćno 14. studenog 2013., kojim je D. L., rođenom … 1988., s prebivalištem u R., …, izrečena novčana kazna u iznosu od 300,00 Eura zbog prekršaja iz čl. 77.a) st. 1. alineja 3. u vezi sa čl. 11. c) st. 3. Zakona o javnim cestama Republike Slovenije, te je određeno da se ista kazna ima izvršiti u Republici Hrvatskoj.

Pod toč. II. izreke utvrđeno je da visina novčane kazne određena rješenjem „D.“-a d.d. C. od 05. studenog 2013. br. 714-3/Z 20130372/2-AB u iznosu od 300,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju H. n. b. na dan donošenja prvostupanjske odluke iznosi 2.295,00 kuna.

Pod toč. III. izreke je na temelju čl. 82. st. 1. ZPSKS-EU u vezi sa čl. 33. st. 10. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj 107/07 i 39/13) odlučeno da je D. L. dužan novčanu kaznu u iznosu od 300,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti od 2.295,00 kuna platiti u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja u korist proračuna Republike Hrvatske.

Pod toč. IV. izreke određeno je da će se novčana kazna iz toč. III. tog rješenja, ako ne bude plaćena u roku od tri mjeseca, sukladno odredbi čl. 34. st. 1. Prekršajnog zakona, naplatiti prisilno putem ovlaštene institucije.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio osobno D. L., ne naznačujući žalbenu osnovu pobijanja, s prijedlogom da se „pobijano rješenje odbaci, te da ga se oslobodi novčane obveze“.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je u podnesku od 19. studenog 2014. broj KŽ-DO-1366/14 izvijestilo Vrhovni sud Republike Hrvatske da je izvršilo uvid u pobijano rješenje i žalbu.

Žalba nije osnovana.

Navodima žalbe D. L. u suštini ne osporava ni pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, niti ističe bitne povrede odredaba postupka ili pak povrede materijalnog zakona, već navodi da je obvezu plaćanja prekršajne kazne koja mu je naplaćena zbog vožnje cestom s naplatom cestarine A1 bez važeće vinjete preuzeo nogometni klub D. za koji je on u kritično vrijeme igrao. Pouzdao se u takvo usmeno obećanje, pa nije osobno izvršio plaćanje iznosa od 70,00 Eura, koliko je inicijalno iznosila novčana kazna.

U skladu s pravilima sadržanim u Glavi VI. ZPSKS-EU, koja propisuju postupak priznanja i izvršenja odluka o novčanoj kazni, domaći sud (u ovom slučaju Županijski sud u Rijeci) provjerio je da li je djelo za koje je izrečena novčana kazna kažnjivo i prema domaćem pravu, te utvrdio da jest (iako je, doduše, u obrazloženju najprije netočno naveo da se radi o jednom od kažnjivih djela iz čl. 77. st. 1. ZPSKS-EU, za koja se dvostruka kažnjivost ne provjerava) i preispitao postoje li razlozi za odbijanje izvršenja iz čl. 80. ZPSKS-EU, te je ispravno utvrdio i opširno obrazložio da su svi zakonski uvjeti za priznanje i izvršenje odluke o novčanoj kazni ispunjeni, kao i da ne postoji niti jedna od zapreka iz čl. 80. ZPSKS-EU.

Slijedom svega iznesenog, prvostupanjski sud je nakon adekvatno provedenog postupka donio ispravnu odluku. Žalbom se zapravo ističu prigovori u pogledu plaćanja izrečene novčane kazne u Republici Sloveniji, što je prema navodima žalitelja usmeno na sebe preuzeo njegov tadašnji nogometni klub. Time se ne osporava opstojnost obveze plaćanja, a eventualno pravo regresa prema nogometnom klubu D., za koje D. L. tvrdi da egzistira na osnovi usmenog dogovora, žalitelj može potraživati u posebnom građanskom postupku u Republici Sloveniji, a isto nije od utjecaja na postupak priznanja i izvršenja novčane kazne po odredbama ZPSKS-EU, pa se o tome u ovom postupku pravosudne suradnje između država Europske unije ne može raspravljati.

S obzirom da je ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12

– odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 145/13; dalje u tekstu: ZKP/08), utvrđeno da nije počinjena niti jedna od povreda na koju drugostupanjski sud pazi, to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 trebalo žalbu odbiti i odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 03. prosinca 2014.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Sanja Katušić-Jergović, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.