I Kž-185/1991-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-185/1991-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelj kao predsjednika vijeća, te mr Branka Zmajević, mr Vjere Biondić- Filep, Milene Drakulić i Đorđa Bjegović kao članova vijeća i stručnog suradnika Branke Papeš kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. K. J. zbog krivičnog djela iz čl. 35. st. 1. KZRH u vezi sa čl. 19. st. 1. KZ SFRJ, odlučujući o žalbi javnog tužioca, podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Zagrebu od 26. studenog 1990. br. K-114/90, u sjednici održanoj 5. studenog 1991., saslušavši zamjenika javnog tužioca Hrvatske mr Vladimira Kovačić,

p r e s u d i o je :

Odbija se kao neosnovana žalba javnog tužioca i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e :

Pobijanom presudom Okružni sud u Zagrebu po čl. 350. t. 1. ZKP, koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u odluci: ZKP) oslobodio je optužbe optuženog Kupina Josipa da bi učinio kriv. djelo iz čl. 35. st. 1. KZRH u vezi čl. 19. KZ SFRJ, koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske na temelju čl_. 1. Zakona o preuzimanju Krivičnog zakona SFRJ, činjenično i pravno opisanog u izreci te presude.

Protiv te presude žalbu je podnio javni tužilac zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu podnio je optuženik po svome branitelju i predložio da se žalba javnog tužioca odbije kao neosnovana.

Javni tužilac Hrvatske, pismeno je, u smislu čl. 370. st. 2. ZKP, predložio da se žalba javnog tužioca uvaži, prvostepena presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Žalba javnog tužioca nije osnovana.

Nije u pravu javni tužilac kad se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Na temelju rezultata glavne rasprave prvostepeni sud izveo je pravilan zaključak da djelo za koje se optužuje optuženik Kupina Josip nije krivično djelo.

Za svoja činjenična utvrđenja prvostepeni sud naveo je iscrpne i razumljive razloge, koje kao valjane i potkrijepljene izvedenim dokazima u svemu prihvaća i ovaj drugostepeni sud.

Žalbenim navodima protiv prvostepene presude javni tužilac nije doveo niti u sumnju pravilnost utvrđenih činjenica odlučnih za donošenje zakonite i valjane presude.

U vezi s ovom žalbenom osnovom, javni tužilac u prvom redu ističe da je prvostepeni sud pogrešno ocijenio uvjerljivost iskaza optuženika i nekritički mu poklonio vjeru. Žalitelj ukazuje da se sve odigralo (manevri traktorom oštećenika) na udaljenosti od 60 m i da nipošto nije uvjerljivo da bi oštećenik koso vozio traktor najprije unatrag 20 m, zatim 70 m po dužini zemljišta i tek tada skrenuo na optuženika da ga pregazi. Ljutit čovjek, kako smatra javni tužilac, odmah bi nakon što sjedne na traktor krenuo na optuženika, ako je već imao namjeru da ga pregazi.

Međutim, u odnosu na taj prigovor treba reći, da se u prvom redu, temelji na pretpostavljenom zaključku žalitelja o načinu kako bi reagirao uvrijeđen čovjek. Takvo zaključivanje nema podloge u provedenim dokazima. Prvostepeni sud pravilno, imajući u vidu rodbinske odnose saslušanih svjedoka, te dugogodišnju netrpeljivost - neprijateljske odnose između stranaka (28 različitih postupaka), temelji svoju presudu, kako na zapisniku o uviđaju, tako i na provedenoj rekonstrukciji na licu mjesta, te nalazu balističkog vještaka. Na temelju nalaza vještaka, varijanta koju iznosi optuženik u svojoj obrani ukazuje se vjerodostojnijom, dapače, rezultati dobiveni vještačenjem isključuju verziju oštećenika. Prema obrani optuženika on je stajao u času pucanja udaljen oko 1,40 m ispred traktora. Tu poziciju potvrđuju tragovi na licu mjesta i pravilno je utvrđuje prvostepeni sud. Prema tome, oštećenik je traktorom krenuo ravno na optuženika.

Moguće je oštećenik i 70 m vozio traktor, ali tada još nije skretao prema optuženiku: Vozeći paralelno po svojoj čestici, on nije predstavljao opasnost po optuženog Kupinu. Napad počinje tek kad traktorom oštećenik skreće na nekoliko metara prema optuženiku. Opravdano sud uzima da toga trena počinje protupravni napad oštećenika na život i tijelo optuženog K. Naime, traktor je bio usmjeren ravno na optuženika, o čemu svjedoči, kako balistički vještak, tako i pregažene tačke optuženika.

Obzirom i na eventualnu udaljenost od 15 m, o čemu govori žalitelj, nema nikakove potrebe da se izračunava vrijeme i put traktora od časa skretanja do mjesta gdje je bio optuženik, jer napad traktorom je očit i usmjeren na to da se pregazi optuženi Kupina.

U pogledu daljnje tvrdnje žalitelja da sud pogrešno zaključuje kako je optuženik protupravni napad mogao jedino puškom, zaustaviti, treba reći da kod ocjene je li ta obrana bila prijeko potrebna treba uzeti u obzir sve konkretne okolnosti pod kojima se djelo dogodilo. Treba cijeniti da je optuženik upotrijebio jedino sredstvo obrane koje mu je u tom času stajalo na raspolaganju. U konkretnom slučaju, ničim drugim doli puškom nije mogao zaustaviti nalet traktora.

U odnosu na navod žalbe o tzv. defenzivnoj obrani treba istaći, da ona osoba koja se nalazi u nužnoj obrani nije dužna žrtvovati neko svoje dobro da bi otklonila protupravni napad (nije dužna niti da bježi).

U odnosu na žalbene tvrdnje kako bi "minucioznom" analizom ponašanja učesnika sukoba sud bolje zaključio, tko od aktera sukoba vjerojatnije prikazuje događaj, treba reći da je prvostepeni sud upravo provedenom rekonstrukcijom na licu mjesta utvrdio precizno da je gotovo nemoguće da se optuženik kreće na licu mjesta sa tačkama, kako je to u svom iskazu prikazivao oštećenik.

Okolnost da se je oštećenik traktorom usmjerio ravno na optuženika ne može se ocijeniti drugačije nego kao napad na život i tijelo, kako je to pravilno učinio prvostepeni sud, pa ne može biti niti govora o tome da je to samo način da se ponizi optuženik.

Stoga nije osnovana žalba javnog tužioca zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja,.

Kako, dakle, žalba javnog tužioca nije osnovana - to ju je trebalo odbiti i potvrditi prvostepenu presudu, temeljem čl. 384. ZKP.

U Zagrebu, 5. studenog 1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Branka Papeš, v.r.

Milan Gudelj, v.r.