Rev-2810/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2810/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Ivana Mikšića, Petra Milasa i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Lj. M.-P. iz R., zastupana po punomoćniku J. V., dipl. pravniku, Z., protiv tuženog J. n. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnik A. J., odvjetnik iz Z., radi činjenja, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 13. travnja 1999. godine, br. Gž 6771/98, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 18. veljače 1998. godine, br. Pr 1456/95, u sjednici održanoj 17. svibnja 2000. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"Nalaže se tuženiku da tužiteljicu postavi na radno mjestu u kojem bi obavljala poslove sukladno medicinskoj kontraindikaciji utvrđene rješenjem MIORH-a br. …, a na način utvrđen općim aktom kojim se uređuje radni odnos radnika kod tuženika, u roku od 8 dana."

Drugostupanjskom presudom prihvaćena je kao osnovana žalba tuženika tako da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev, a tužiteljica obvezana tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.100,00 kn.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužiteljica je pravovremeno izjavila dopuštenu reviziju pozivom na revizijske razloge: bitnu povredu odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predložila je da preinakom drugostupanjske presude žalba tužene bude odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se Državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se naloži tuženiku, kod kojeg je tužiteljica u radnom odnosu, da ju rasporedi na radno mjesto sukladno rješenju RF MIORH.

Prema utvrđenjima prvostupanjskog suda, koja prihvaća i drugostupanjski sud, proizlazi:

- da je tužiteljica kod tuženika radila na radnom mjestu: administrator-daktilograf,

- da je rješenjem RF MIORH, Područna služba Rijeka od 18. svibnja 1994. godine, tužiteljici priznato pravo, počevši od 19. svibnja 1994. godine, da zbog opasnosti od nastanka invalidnosti, bude raspoređena na druge odgovarajuće poslove, uz zabranu stalnog rada na pisaćem stroju, što je tuženik, kao poslodavac dužan učiniti,

- da je tuženik odlukom od 23. kolovoza 1994. godine tužiteljicu rasporedio na radno mjesto: administrator-daktilograf (na terminalu O.) bez stalnog rada na pisaćem stroju,

- da je Upravni odbor tuženika rješenjem od 10. svibnja 1995. godine odbio kao neosnovan prigovor tužiteljice izjavljen protiv odluke tuženika o rasporedu od 23. kolovoza 1994. godine.

Temeljem izloženih utvrđenja, te daljnjeg utvrđenja da je tužiteljica, nakon što je odlukom tuženika od 23. kolovoza 1994. godine, raspoređena na radno mjesto: administrator- daktilograf na terminalu O., i dalje pretežno obavljala poslove daktilografa na pisaćem stroju, prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev.

Drugostupanjski je sud pak prihvatio kao osnovanu žalbu tuženika i preinakom prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev, s obrazloženjem da je tuženik donošenjem odluke od 23. kolovoza 1994. godine, postupio u skladu s odredbom čl. 59. Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine", broj 25/92 - dalje: ZRO) i rješenju RF MIORH od 18. svibnja 1994. godine, a kraj činjenice da tužiteljica nije tražila poništenje odluke tuženika o rasporedu od 23. kolovoza 1994. godine, ista odluka je postala konačna i pravomoćna, a bez poništenja te odluke o rasporedu, ne može osnovano tražiti da ju se rasporedi na drugo radno mjesto koje bi bilo u skladu s spomenutim rješenjem RF MIORH.

Suprotno stajalištu izraženom u reviziji, ovaj revizijski sud prihvaća u svemu kao pravilno pravno stajalište drugostupanjskog suda.

Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud nije našao da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 - dalje: ZPP), na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 386. ZPP.

Nije počinjena ni bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, na koju revizija izričito ukazuje, jer suprotno onome što se navodi u reviziji, u drugostupanjskoj presudi dati su potpuni i jasni razlozi u odnosu na odlučna činjenična utvrđenja i primjenu prava, niti postoje kakove druge okolnosti zbog kojih presudu ne bi bilo moguće valjano ispitati.

Presudom drugostupanjskog suda nije prekoračen tužbeni zahtjev, kako se to netočno tvrdi u reviziji, jer je tužbeni zahtjev, glede glavne stvari, odbijen u cijelosti kako je postavljen.

Ne radi se o prekoračenju tužbenog zahtjeva kada je drugostupanjski sud, nakon što je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev, obvezao tužiteljicu da tuženiku naknadi parnični trošak.

Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi trošak (čl. 154. st. 1. ZPP).

Tuženika je u ovom sporu, temeljem valjane punomoći, zastupao odvjetnik, koji je u zakonskom roku postavio određeni zahtjev za naknadu troška postupka glede zastupanja tuženika u postupku kod prvostupanjskog suda, te trošak sastava žalbe, pa je pravilno postupio drugostupanjski sud (čl. 164. i čl. 154. ZPP) kada je obvezao tužiteljicu da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.100,00 kn, koji je pravilno odmjeren sukladno odvjetničkoj tarifi.

Iz izloženog slijedi da se nisu ostvarili razlozi na koje revizija ukazuje, kao ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je reviziju valjalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 17. svibnja 2000. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.