III Kr-213/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 213/10-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. D. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 1. KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 29. travnja 2008. godine br. Ko-3186/07 i Županijskog suda u Zagrebu od 1. lipnja 2010. godine, br. Kž-1235/08, u sjednici održanoj 17. studenoga 2010. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dragu Marincela,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. D. Š. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 29. travnja 2008. godine br. Ko-3186/07 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 1. lipnja 2010. godine, br. Kž-1235/08 osuđen je D. Š. zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 1. KZ na kaznu zatvora u trajanju od jedne (1) godine.

Protiv te presude os. D. Š. je po branitelju A. P., odvjetniku iz Z. podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude s prijedlogom da se ukine presuda Županijskog suda u Zagrebu i predmet vrati tom sudu na ponovni postupak. Državni odvjetnik Republike Hrvatske, u pismenom podnesku od 11. studenoga 2010. godine, br. KR-DO-1127/10, u odgovoru na zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude predložio je da se zahtjev odbije kao neosnovan. Zahtjev nije osnovan.

III Kr 213/10-3

Iz zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude proizlazi da ga osuđenik podnosi na temelju čl. 427. toč. 2. ZKP, zbog povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. u svezi čl. 9. st. 2. ZKP, time da je podnositelju zahtjeva potrebno ukazati da se nepravilno poziva na čl. 384. st. 2. ZKP pročišćenog teksta zakona, budući pročišćeni tekst zakona po svojoj naravi nije zakon i ne smije zadirati u sistematiku zakonskog teksta, niti u brojčane oznake članaka, jer su oni vezani za pravilnu primjenu zakona.

U zahtjevu osuđenik navodi da se pravomoćna presuda temelji na nezakonitom dokazu, radnji prepoznavanja kojoj nije bio nazočan branitelj osuđenika.

Protivno navodu iz zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, radnja prepoznavanja nije prema Zakonu o kaznenom postupku radnja za koju je propisano da branitelj bude obavezno prisutan, pa obavljanje te radnje bez branitelja ne utječe na zakonitost te radnje, tim prije što je osuđenik bio prepoznavana osoba.

Iz navedenog razloga zapisnik o prepoznavanju koji se zahtjevom osporava nije nezakoniti dokaz u smislu odredbe čl. 9. st. 2. ZKP, pa stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP.

Nadalje, podnositelj zahtjeva osporava rezultate provedene radnje prepoznavanja tvrdeći da osobe koje su pokazane zajedno sa osuđenikom nisu bile slične osuđeniku, što je utjecalo na zakonitost te radnje. Na taj način osuđenik u stvari osporava uvjerljivost tog zapisnika, odnosno zaključak suda o činjenici utvrđenoj na temelju zapisnika o prepoznavanju, sugerirajući da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, a to je osnov iz kojeg se ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnijeti.

Pri tome se osuđeniku ukazuje da na glavnoj raspravi, nakon čitanja zapisnika o prepoznavanju i vršenja uvida u foto-elaborat, nije stavio bilo kakve primjedbe u tom pravcu (list 29 spisa), već je to isticao tek u završnoj riječi i žalbi na što mu je odgovoreno u drugostupanjskoj presudi.

S obzirom da iz zapisnika o prepoznavanju, a niti iz obrazloženja pravomoćne presude koja se osim toga niti ne temelji isključivo na tom dokazu, ne proizlazi da bi se u odnosu na ovaj dokaz pojavila ozbiljna sumnja u istinitost činjenica utvrđenih u pravomoćnoj presudi, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan niti iz tog razloga.

Iz svih navedenih razloga trebalo je na temelju čl. 429. u svezi čl. 421. ZKP odbiti kao neosnovan zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, pa je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 17. studenoga 2010. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivan Protković, v. r.

Dražen Tripalo, v. r.