Rev-602/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 602/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Matasić-Špoljarić, predsjednice vijeća, te Katarine Buljan, Aleksandra Peruzovića, Viktorije Lovrić i Marine Paulić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. K. iz S., zastupanog po punomoćniku Z. B., odvjetniku u S., protiv tuženika E. o. d.d., Podružnica S., zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. & P., Pisarnica S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji i dopuni revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-4633/08

od 7. studenoga 2008., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj I P-149/05 od 20. svibnja 2008., u sjednici održanoj 27. travnja 2011.,

p r e s u d i o j e:

Revizija i dopuna revizije tužitelja odbijaju se kao neosnovane.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Splitu broj I P-149/05 od 20. svibnja 2008., naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos 254.000,00 kn sa zateznom kamatom od čega na iznos 5.000,00 kn kamata teče od 19. srpnja 2005., a na iznos 249.000,00 kn kamata teče od presuđenja do isplate, dok je za daljnjih 83.500,00 kn tužbeni zahtjev odbijen te ujedno tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 54.457,00 kn. Presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž-4633/08 od 7. studenoga 2008. djelomično je preinačena prvostupanjska presuda odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja za daljnjih 65.000,00 kn (preko iznosa 189.000,00 kn do 254.000,00 kn) te naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime parničnih troškova iznos 33.910,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen zahtjev s osnova fizičkih bolova, duševnih boli zbog smanjenih životnih aktivnosti te naruženosti, tužitelj je podnio reviziju i dopunu te revizije pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava predloživši njezino preinačenje dosuđenjem s osnova fizičkih bolova daljnjih 15.000,00 kn, duševnih boli zbog smanjenih životnih aktivnosti daljnjih 70.000,00 kn te naruženosti daljnjih 4.900,00 kn kao i priznati mu trošak parničnog postupka srazmjerno njegovom stvarnom uspjehu u sporu.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 52. st. 4. u svezi s odredbom čl. 34. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 84/08) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, a za koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka nije našao da bi bila počinjena.

Premda revident u reviziji prigovara zakonitosti pobijane presude jer da ista ne sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, dakle iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, iz sadržaja revizijskih razloga se razabire da revident prigovara pravilnosti ocjene provedenih dokaza, a čime se faktično prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu međutim u revizijskom stadiju postupka kao što je ovaj nije dopušteno raspravljati, sve u smislu odredbe čl. 385. ZPP.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu mu štete vezano za ozljede zadobivene u prometnoj nezgodi. U ovom revizijskom stadiju postupka među strankama je i daljnje sporno pitanje visine pripadajuće naknade nematerijalne štete tužitelju s osnova pretrpljenih fizičkih bolova, duševnih boli zbog smanjenih životnih aktivnosti te naruženosti.

Obzirom na utvrđenje nižestupanjskih sudova:

- da je u prometnoj nezgodi 29. travnja 2004. tužitelj zadobio brojne i teške ozljede vezano za koje je trpio fizičke bolove jakog intenziteta 6 dana, srednjeg intenziteta 12 dana te lakog intenziteta 37 dana, te da je kao posljedica ozljeđivanja zaostalo smanjenje životnih aktivnosti od 51% te naruženost, pri čemu ožiljci na licu su lakog stupnja, a oni na dijelovima tijela prekriveni odjećom težeg stupnja,

- da je tužitelj u vrijeme ozljeđivanja imao 23 godine

pravilno je pobijanom presudom, a vodeći računa o okolnostima konkretnog slučaja, posebno činjenice da je tužitelj nastradao u 23 godini, te da će po redovnom tijeku stvari još dugi niz godina biti izložen naporima u svakodnevnom životu, a koji su posljedica ozljeđivanja, kao i da se tužitelj svakodnevno suočava sa činjenicom izvjesnog stupnja naruženosti, a što sve kod njega izaziva duševne boli, pravilno je tužitelju odmjerena naknada nematerijalne štete u iznosima kako je to određeno pobijanom drugostupanjskom presudom, sve na temelju odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO).

Naime, ocjena je ovog suda da dosuđeni iznosi s osnova fizičkih bolova u iznosu 10.000,00 kn, duševnih boli zbog smanjenih životnih aktivnosti u iznosu 130.000,00 kn te naruženosti u iznosu 25.000,00 kn u konkretnom slučaju je primjerena naknada u smislu odredbe čl. 200. ZOO, sve vodeći računa o cilju kome ova naknada služi te da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom prirodom. Pri tome treba naglasiti da su Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete određeni na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 29. studenoga 2002. samo pomoćno sredstvo sudu za odmjeravanje naknade štete, a ne apsolutne vrijednosti.

Za odluku o visini pravične novčane naknade nematerijalne štete kao što je ova, nebitno je kojeg je spola tužitelj (o čemu je prvostupanjski sud vodio računa!) pošto kod određivanja pravične novčane naknade nematerijalne štete zakon ne pravi razliku među spolovima, već su oni izjednačeni u pravima na ostvarivanje takve štete, sve u skladu s težinom ozljeda, trajanjem i intenzitetom fizičkih bolova, postotkom smanjenja životne aktivnosti i zaostale naruženosti, a sve vodeći računa o životnoj dobi oštećene osobe te svrsi kojoj dosuđena naknada služi.

Stoga je odbijanjem tužbenog zahtjeva preko iznosa dosuđenog drugostupanjskom presudom materijalno pravo pravilno primijenjeno.

Odluka o troškovima spora određena pobijanom drugostupanjskom odlukom je pravilno odmjerena obzirom na ukupni uspjeh tužitelja u sporu, sve na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP.

Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 27. travnja 2011.

Predsjednica vijeća:

Gordana Matasić-Špoljarić, v.r.