Rev-896/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 896/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Radomire Felicijan-Maoduš kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. I. iz K. kojeg zastupa Ž. Š., odvjetnik iz D. S., protiv tužene RO Z. B., koju zastupa F. H., radi činidbe, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 24. studenog 1992. godine broj Gž-9598/92-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Donjoj Stubici od 17. srpnja 1992. godine broj P-410/90, u sjednici održanoj 11. svibnja 1994.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Donjoj Stubici od 17. srpnja 1992. godine broj P-410/90- 29 suđeno je:

" Tužena Z. B., dužna je predati tužitelju M. I. iz K. i to 1.950 komada crijepa i 33 komada žljebnjaka, te isplatiti na ime troškova pokrivanja krovišta kuće u K. iznos od 112.440 HRD zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kao i naknaditi mu troškove postupka u iznosu od 97.369 HRD, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."

Presudom Okružnog suda u Zagrebu od 24. studenog 1992. godine broj Gž-9598/92-2 odbijena je žalba tuženika Z. s.p.o. B. kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda Donja Stubica poslovni broj P-410/90 od 17. srpnja 1992. godine.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje u drugom vijeću.

Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Nema bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje ZPP), jer je sud drugog stupnja ocijenio one žalbene navode koji su bili od odlučnog značenja označio je i razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

Tako je odgovoreno na žalbeni prigovor u odnosu na to da predmetni crijep kojeg je proizveo tuženik a tužitelj tim crijepom pokrio kuću ima nedostatke koji ne zadovoljavaju osnovnu namjenu tog proizvoda, a što je utvrđeno u prvostupanjskom postupku, koje je utvrđenje kao pravilno prihvatio drugostupanjski sud.

Nije u pravu tuženik kada u reviziji ističe da jer se radi o crijepu druge kvalitete taj proizvod ne podleže JUS-u, jer je taj prigovor kao i prigovor da tuženik od 1979. do 1985. godine nije uopće proizvodio crijep, u protivnosti s činjeničnim utvrđenjem nižih sudova, a zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja revizija se ne može izjaviti (čl. 385. st. 3. ZPP).

Nije osnovan niti revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava jer kada je utvrđeno da je tuženik proizvođač crijepa kojeg je pokojni otac tužitelja kupio 1980. godine, da se radi o nekvalitetnom proizvodu i da je za saniranje nastale štete tužitelju potrebno 1.950 komada crijepa i 33 komada žljebnjaka kao i na ime troškova pokrivanja krovišta iznos od 12.440 HRD, zakonito odlučeno kada je udovoljeno tužbenom zahtjevu tužitelja na naknadu štete pozivom na odredbu čl. 179. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91 - dalje ZOO).

Naime, i po stajalištu ovog revizijskog suda proizvođač koji nije ujedno i prodavalac a koji stavi u promet stvar koju je proizveo, koja zbog nekog nedostatka za koji on nije znao predstavlja opasnost štete za osobe ili stvari, odgovara trećoj osobi za ukupnu štetu prouzrokovanu tim nedostatkom po citiranoj zakonskoj odredbi bez obzira na krivnju.

U odgovoru, pak na revizijski prigovor da je crijep II klase i ne podliježe JUS-u valja reći da ako proizvođač koji nije ujedno i prodavatelj stavi u promet proizvod koji zbog nedostatka, a za koji on nije znao, predstavlja opasnost štete za osobe i stvari odgovara za štetu koja bi zbog toga nastala i ne može se osloboditi odgovornosti za naknadu štete proizvoda na to da proizvod ne podliježe JUS-u, kao što tuženik ističe u reviziji.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 11. svibnja 1994.,

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.