Gzz-140/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz 140/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Damira Mratovića, mr. sc. Olge Jelčić i Ivana Mikšića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. L. iz T., koga zastupa punomoćnik T. F., odvjetnik u O., protiv tuženika Republike Hrvatske – Ministarstva unutarnjih poslova, koga zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, Građansko- upravni odjel, radi isplate, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 6. studenog 2003. godine, br. G-DO-1421/03, izjavljenom protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 4. rujna 2003. godine, br. Gž-1988/03-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 4. ožujka 2003. godine, br. Pr- 622/02-4, u sjednici održanoj dana 2. lipnja 2005. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetnika Republike Hrvatske, kao neosnovan.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda prvostupanjskog suda kojom je tuženiku naloženo da tužitelju na ime razlike plaće za razdoblje od 1. kolovoza 2000. godine do 7. kolovoza 2001. godine isplati ukupan iznos od 21.978,37 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki mjesečni iznos razlike plaće od 15. u mjesecu za protekli mjesec do isplate i naknadi mu parnični trošak u iznosu od 3.172,00 kn.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog pogrešne primijene materijalnog prava, te je predložio da se nižestupanjske presude preinače i odbije tužbeni zahtjev ili ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U odgovoru na zahtjev za zaštitu zakonitosti tužitelj je predložio da se isti kao neosnovan odbije.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti nije osnovan.

Pogrešnu primjenu materijalnog prava podnositelj zahtjeva nalazi u prihvaćanju tužbenog zahtjeva za isplatu razlike uvećane plaće, jer da tužitelj nije mogao istovremeno koristiti povlastice pri oporezivanju dohotka iz čl. 12. Zakona o područjima od posebne državne skrbi (“Narodne novine” br. 44/96, 57/96, 124/97, 73/00, 69/01, 94/01, 88/02 – u daljnjem tekstu: ZPPDS), odnosno počam od 1. siječnja 2001. godine na temelju čl. 40. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine 127/00) i ostvarivati uvećanu plaću na temelju čl. 19. ZPPDS.

Pobijanim presudama tužitelju je dosuđena razlika između plaće na koju je imao pravo po odredbi čl. 19. st. 1. ZPPDS i one koja mu je isplaćena i to za razdoblje od 1. kolovoza 2000. godine do 7. kolovoza 2001. godine.

Pravo na povlastice pri oporezivanju do 31. prosinca 2000. godine uređivala je odredba čl. 12. ZPPDS, a od 1. siječnja 2001. godine počeo se primjenjivati Zakon o porezu na dohodak, koji je odredbom čl. 54. st. 2. tog zakona stavio izvan snage čl. 12. ZPPDS, ali je istovremeno čl. 40. regulirao olakšice za područja posebne državne skrbi. Stoga se u konkretnom slučaju o pitanju odnosa prava na povlastice pri oporezivanju dohotka i prava na uvećanje plaće do 31. prosinca 2000. odlučuje prema odredbama ZPPDS, a od tada na temelju čl. 40. Zakona o porezu na dohodak.

Odredbom čl. 12. st. 4. ZPPDS bilo je propisano: "Pravo na osobne odbitke iz st. 1. ovog članka nemaju osobe navedene u čl. 19. ovog Zakona".

Člankom 40. st. 3. Zakona o porezu na dohodak je propisano: "Uvećani osnovni osobni odbitak prema stavku 1. ovog članka ne mogu koristiti fizičke osobe zaposlene u tijelima državne uprave, tijelima sudbene vlasti i drugim državnim tijelima, u tijelima i službama lokalne uprave i samouprave, javnim službama, izvanproračunskim fondovima, a koji su zaposleni ili upućeni na rad na područje od posebne državne skrbi, ako za rad u tim tijelima na područjima od posebne državne skrbi imaju pravo na uvid na uvećanje plaće po posebnom zakonu".

Iz obje citirane odredbe proizlazi da osobe koje imaju pravo na uvećanje plaće po posebnom zakonu, nemaju pravo na poreznu olakšicu, ali ne i obratno, da osobe koje koriste porezne olakšice nemaju pravo na uvećanje plaće kad je to propisano posebnim zakonom, kako se pogrešno smatra u zahtjevu za zaštitu zakonitosti.

Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo, kada nisu prihvatili stajalište tuženika da tužitelj nema pravo na uvećanje plaće, za godinu u kojoj je koristio poreznu olakšicu.

Dosljedno izloženom odbijen je zahtjev za zaštitu zakonitosti kao neosnovan na temelju odredbe čl. 408. st. 2. u svezi sa čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 2. lipnja 2005. godine

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivo Grbin, v. r.