Gž-178/2011-3 · Županijski sud u Sisku

Gž-178/2011

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Lešić, predsjednice vijeća, te Martine Budinski Modronja i Josipa Štrukleca, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz P., kojeg zastupaju odvjetnici iz G., protiv tuženika L. M. d.o.o. , kojeg zastupa punomoćnica V. J., odvjetnica iz S., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i isplate, rješavajući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku od 07. svibnja 2010. godine, poslovni broj P-352/08-24, u sjednici vijeća održanoj dana 11. veljače 2011. godine

p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e

I. Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tužitelja I. M. i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-352/08-24 od 07. svibnja 2010. godine u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja (točka I. izreke prvostupanjske presude) i rješenje kojim je odbijen prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere vraćanja na rad na radno mjesto pomoćnog radnika.

II. Uvažava se djelomično žalba tužitelja I. M. i preinačava se odluka o troškovima postupka sadržana u izreci navedene presude (točka II. izreke) i sudi:

Nalaže se tužitelju I. M. da tuženiku L.M. d.o.o. naknadi parnični trošak u iznosu od 3.675,00 kuna u roku od 8 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja I.M. koji glasi:

»1. Utvrđuje se da je Odluka tuženika L.M. d.o.o. o otkazu ugovora o radu od 08. veljače 2008. godine ništava, tako da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

2. Nalaže se tuženiku L.M. d.o.o da tužitelja I.M. iz P. vrati na njegovo radno mjesto pomoćnog radnika u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

3. Tuženik L.M. d.o.o. dužan je tužitelju I.M. iz P. isplaćivati na ime plaće mjesečni bruto iznos od 3.523,95 kuna i to počam od 09. veljače 2008. godine pa ubuduće do svakog 15-tog

u mjesecu za protekli mjesec, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti s time da je dospjele, a neisplaćene mjesečne iznose plaća dužan platiti odjednom u roku od 8 dana sa zakonskom zateznom kamatom po čl. 29. Zakona o obveznim odnosima počam od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a buduće mjesečne iznose kako budu dospijevali sa zakonskom zateznom kamatom po čl. 29. Zakona o obveznim odnosima na svaki dospjeli, a neisplaćeni iznos plaće počam od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

4. Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi trošak ovog postupka sa zakonskom, zateznom kamatom po čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe.«

II. Nalaže se tužitelju I.M. da tuženiku L.M. d.o.o. naknadi parnični trošak u iznosu od 6.120,00 kuna, u roku od 8 dana."

Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"Odbija se prijedlog tužitelja I.M. radi određivanja privremene mjere vraćanja na rad radno mjesto pomoćnog radnika."

Protiv navedene presude i rješenja pravovremenu žalbu izjavio je tužitelj pozivajući se na žalbene razloge označene u članku 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08 i 123/08, dalje: ZPP), odnosno zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanje i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da ovaj sud pobijanu presudu i rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode tužitelja i predlaže da ovaj sud žalbu tužitelja odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu, te tužitelja obveže na naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Žalba tužitelja je neosnovana u odnosu na rješenje kojim je odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere, a u odnosu na presudu je djelomično osnovana, i to samo u odnosu na odluku o troškovima postupka.

Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP a u svezi s člankom 213. ZPP time što nije prekinuo ovaj parnični postupka do okončanja postupka u predmetu poslovni broj P- 179/08, pod kojim poslovnim brojem se vodi postupak radi utvrđivanja nedopuštenosti odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju od 24. prosinca 2007. godine i Odluke o ispravku i izmjeni navedene odluke od 30. siječnja 2008. godine.

Razmatranjem spisa je utvrđeno da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju od 08. veljače 2008. godine (koju tužitelj i pobija u ovom postupku) donesena za vrijeme trajanja otkaznog roka koji je određen Odlukom o ispravku i izmjeni Odluke o otkazu ugovora o radu od 24. prosinca 2007. godine u trajanju od jednog mjeseca i dva tjedna i koji je počeo teći 07. siječnja 2008. godine, a koja Odluka o otkazu je donesena iz poslovno uvjetovanih razloga. Iz spisa nadalje proizlazi, kao nesporno među strankama, da se kod istog suda pod poslovnim brojem P-179/08 između stranaka vodi parnični postupak radi poništenja i te Odluke o otkazu od 24.12.2007. godine i Odluke o izmjeni i ispravku od 31.01.2008. godine.

Prema ocjeni ovog suda, rješavanje ovog spora ne ovisi o pravomoćnom okončanju postupka koji se vodi pod poslovnim brojem P-179/08, jer se ne radi o prethodnom pitanju koje bi bilo od utjecaja na rješenje ovog spora, a sve stoga što je tužitelju radni odnos prestao upravo temeljem Odluke o izvanrednom otkazu od 08. veljače 2008. godine, a ne temeljem Odluke od 31. siječnja 2008. godine, jer radni odnos prestaje protekom otkaznog roka, a nedvojbeno je da otkazni rok nije istekao. Iz navedenog proizlazi da bi zapravo od rješavanja ovog spora, koji bi bio prethodno pitanje, ovisilo rješavanje spora u predmetu P-179/08.

Nema ni drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud, temeljem članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

Nisu osnovani žalbeni prigovori tužitelja da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno i da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je utvrdio sve činjenice koje su odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, za svoju odluku je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud. Nadalje, na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

Žalbeni navodi tužitelja da tuženik, nakon što je odjavio tužitelja s danom 07.01.2008. godine, nije izvršio ponovnu prijavu tužitelja su neosnovani, ali i netočni. Naime, iz preslike radne knjižice tužitelja koja prileži spisu (list 24 do 26) proizlazi upravo suprotno, da je tuženik tužitelja ponovno prijavio s danom 08.01.2008. godine te da je radna knjižica zaključena s danom 09.02.2008. godine.

Također nisu točni žalbeni navodi tužitelja da ga tuženik Odlukom o ispravku i izmjeni Odluke o otkazu ugovora o radu od 31.01.2008. godine nije pozvao na rad, jer i ta Odluka prileži spisu (list 56 i 57) i u toj odluci je navedeno: "Radnik I.M. se poziva pristupiti na rad odmah po primitku ove odluke radi odrađivanja ostatka otkaznog roka."

Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tužitelj, time što se nije odazvao pozivu poslodavca radi odrađivanja ostatka otkaznog roka, te nije došao na rad od 01.02.2008. godine kada je (nesporno) primio navedenu Odluku, a svoj nedolazak nije ispričao, počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa. To stoga što se za vrijeme otkaznog roka sva prava i obveze iz radnog odnosa nastavljaju izvršavati, odnosno poslodavac je dužan radniku omogućiti rad, a radnik je dužan osobno izvršavati obvezu rada, a odbijanje radnika da obavlja ugovoreni rad tijekom otkaznog roka može biti razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. Tužitelj nije dokazao da se s tuženikom kao poslodavcem sporazumio da se otkazni rok neće odrađivati.

Kako se radi o osobito teškoj povredi obveza iz radnog odnosa, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da stoga, u konkretnom slučaju postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano za očekivati od poslodavca da tužitelju omogući iznošenje obrane u smislu članka 117. stavak 2. Zakonom o radu ("Narodne novine", broj 137/04, pročišćeni tekst, nastavno ZR).

Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da je odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju nedopuštena jer se tuženik prije otkazivanja nije savjetovao sa Radničkim vijećem, odnosno sindikatom, a to stoga što iz spisa proizlazi da kod tuženika nije osnovano radničko vijeće a niti sindikat, jer sukladno članku 139. ZR radnici zaposleni kod poslodavca koji zapošljava najmanje 20 radnika imaju pravo sudjelovanja u odlučivanju , odnosno imaju pravo izabrati radničko vijeće, a tuženik ima sedam zaposlenih. Pogrešan je stav tužitelja da je tuženik bio dužan osigurati barem djelovanje sindikalnog povjerenika, jer izbor članova radničkog vijeća ali i udruživanje radnika u sindikat je slobodno pravo radnika, a ne obveza poslodavca, pa obzirom da kod tuženika nije osnovan sindikat, tuženi nije bio u obvezi savjetovati se s strukovnim sindikatom kojeg tužitelj i nije član, niti takva obveza poslodavca proizlazi iz ZR.

Kako žalbeni navodi tužitelja nisu doveli u pitanje zakonitost i razloge prvostupanjske presude, temeljem članka 368 . stavak 1. ZPP žalba tužitelja je odbijena i prvostupanjska presuda je potvrđena u dijelu kojim je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen (točka I. izreke) a potvrđeno je i rješenje kojim je odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere vraćanjem na rad.

Međutim, razmatranjem odluke o troškovima postupka koja je sadržana u izreci pobijane presude je utvrđeno da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 91/04, nastavno: OT) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 148/09, nastavno: OT) a koja je stupila na snagu 12.11.2009. godine. Prema tbr. 7/2 OT iz 2009. godine odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, u visini od 200 bodova (2.000,00 kuna) između ostali i u postupcima iz radnih odnosa (poništenja otkaza, utvrđivanje prava na rad i sl.). Nadalje, prema tbr. 48. navedene OT za radnje do stupanja na snagu ove OT, primjenjuju se OT objavljene u "Narodnim novinama", broj: 69/93, 87/93, 16/94 i 11/96, te OT objavljene u "Narodnim novinama, broj 91/04 , 37/05 i 59/07.

Prema ocjeni ovog suda, trošak tuženika za zastupanje odvjetnika na tri ročišta koje radnje su obavljene nakon 12.11 2009. godine ne može se obračunavati po OT iz 2009. godine kao jednokratna nagrada, niti se taj iznos može zbrojiti nagradi koja bi tuženiku pripala za radnje obavljene prije 12.11.2009. godine za koje se trošak obračunava pojedinačno prema vrijednosti predmeta spora, odnosno prema OT iz 2004. godine. To stoga što jednokratna naknada pripada za cijeli postupak, bez obzira na broj radnji, i u ovom slučaju to bi iznosilo 2.460,00 u koji iznos je uključen i trošak PDV po stopi od 23 %.

Mišljenje je ovog suda, da trošak treba obračunati prema OT iz 2004. godine uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora koja je za sporove iz radnih odnosa utvrđena u iznosu od 50 bodova (odnosno 500,00 kuna). Tuženik ima pravo na naknadu troškova za rad i zastupanje odvjetnika i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 610,00 kuna, za zastupanje na ročištu 04.07.2008. g., 19.01.2009.g., 19.02.2009.g. i 04.03.2009.g. u iznosu od 305,00 kuna za svaku radnju prema tbr. 9/2, u koje iznose je uključen i iznos PDV po stopi od 22 % , te za zastupanje na ročištu 04.02.2010.g., 04.03.2010.g. i 27.04. 2010.g. u iznosu od 615,00 kuna za svaku radnju u koji iznos je uključen i PDV. Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na privremenu mjeru jer je isti dostavljen istim podneskom kad i odgovor na tužbu, te trošak zastupanja na ročištu 25.09.2008. godine jer to ročište nije ni zakazano ni održano toga dana.

Dakle tuženik ima pravo na naknadu troškova za rad odvjetnika u ukupnom iznosu od 3.675,00 kuna. Napominje se da je navedeni obračun povoljniji za tuženika. Slijedom navedenog, a temeljem članka 373. ZPP valjalo je odluku o troškovima postupka preinačiti kako je navedeno u izreci ove odluke pod točkom II.

Temeljem članak 166. ZPP, a u svezi s člankom 155. ZPP odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu jer po ocjeni ovog suda isti nije bio potreban za vođenje ovog spora.

U Sisku 11. veljače 2011.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Alenka Lešić, v.r.