II-8 Kr-7/2018-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II-8 Kr 7/2018-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika A. J., zbog kaznenog djela iz čl. 641. i dr. Zakona o preventivnom pravu diskrecijskog kažnjavanja Islamske Republike Iran, odlučujući po službenoj dužnosti na temelju čl. 55. st. 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ("Narodne novine", broj 178/04. - dalje u tekstu: ZOMPO) o rješenju Županijskog suda u Osijeku od 20. studenog 2018. godine broj Kv I-49/2018-10, u sjednici održanoj 18. prosinca 2018. godine,

r i j e š i o j e :

Potvrđuje se rješenje Županijskog suda u Osijeku od 20. studenog 2018. godine broj Kv I-49/2018-10 kojim je odbijeno izručenje izručenika A. J. Islamskoj Republici Iran radi izvršenja kazne zatvora, zbog kaznenog djela iz čl. 641. i dr. Zakona o preventivnom pravu diskrecijskog kažnjavanja Islamske Republike Iran.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku odbijena je zamolba Islamske Republike Iran broj: … od 28. kolovoza 2018. godine za izručenje izručenika A. J. radi izvršenja kazne zatvora.

Navedeno rješenje je u skladu s odredbom čl. 55. ZOMPO-a dostavljeno Vrhovnom sudu Republike Hrvatske koji ga je pozivom na istu odredbu ZOMPO-a dostavio Državnom odvjetniku Republike Hrvatske radi davanja mišljenja.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske dostavio je pisano mišljenje broj KR-I-DO- 182/2018 od 11. prosinca 2018. godine u kojem je naveo da je Županijski sud u Osijeku

II-8 Kr 7/2018-4

pravilno utvrdio da nisu ispunjeni uvjeti za izručenje te je osnovano odbio zamolbu Islamske Republike Iran broj: … od 28. kolovoza 2018. godine za izručenje izručenika A. J. radi izvršenja kazne zatvora.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je nakon razmatranja dostavljenog rješenja po službenoj dužnosti utvrdio da je Županijski sud u Osijeku osnovano odbio izručenje izručenika A. J. Islamskoj Republici Iran.

Prije svega, prvostupanjski sud je, pravilno se pozvavši na odredbe čl. 8. st. 3. toč. 4. i čl. 43. st. 1. toč. 3. i 4. ZOMPO-a, ispravno utvrdio da zamolba Islamske Republike Iran za izručenje izručenika A. J. radi izvršenja kazne zatvora ne sadrži opis djela i zakonski naziv kaznenih djela za koja je izručenik A. J. osuđen u Islamskoj Republici Iran, a istoj nije priložen ni izvadak iz teksta kaznenog zakona koji je primijenjen prema izručeniku zbog djela u povodu kojih se traži izručenje. Budući da ti nedostaci nisu otklonjeni ni u dopuni zamolbe za izručenje koja je dostavljena na temelju pisanog zahtjeva suca istrage Županijskog suda u Osijeku, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da zamolba Islamske Republike Iran za izručenje izručenika A. J. ne sadrži sve zakonom propisane elemente, zbog čega prema istoj nije moguće postupiti.

Uzevši, nadalje, u obzir da je pravomoćnom presudom Kaznenog suda u Araku broj: 9509978612801218 od 23. studenog 2016. godine, potvrđenom presudom Središnjeg pokrajinskog suda za reviziju broj: 9609978616900034 od 12. travnja 2017. godine, izručenik A. J., između ostaloga, osuđen i na kaznu od 74 udarca bičem, a da iz izvješća nevladine organizacije A. I. o stanju ljudskih prava u svijetu za 2017./2018. godinu, koje su u ovjerenom prijevodu s engleskog jezika u spis predmeta dostavili izručenik i njegov branitelj, proizlazi da su u Islamskoj Republici Iran mučenja i druge vrste okrutnog postupanja bili široko prisutni, da su izvršavana bičevanja, amputacije i druge okrutne kazne te da su kazne bičevanja uobičajene i učestale, da su sudske vlasti nastavile nametati i provoditi, ponekad i javno, okrutne i nehumane kazne koje predstavljaju mučenje, izručenje izručenika A. J. Islamskoj Republici Iran radi izvršenja kazne zatvora bi, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, bilo protivno zabrani mučenja propisanoj čl. 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine, Međunarodni ugovori", broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. – dalje u tekstu: Konvencija).

Naime, odredbom čl. 4. ZOMPO-a, koja predstavlja jednu od općih odredaba za pružanje međunarodne pravne pomoći u kaznenim stvarima, propisano je da se međunarodna pravna pomoć pruža u najširem smislu, u skladu s načelima domaćeg pravnog poretka, načelima Konvencije i Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, a upravo je čl. 3. Konvencije propisano da se nitko ne smije podvrgnuti mučenju ni nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kazni.

Ispravno zaključivši da su postupanja opisana u prethodno navedenom izvješću protivna zabrani mučenja iz čl. 3. Konvencije, a da jamstvo koje je nadležno tijelo Islamske Republike Iran dalo u zamolbi i dopuni zamolbe da prema izručeniku neće biti izvršena i navedena kazna bičevanja koja može biti otkupljena nije dostatno, dok bi, s druge strane, otkupljivanje kazne bičevanja umjesto njezinog izvršavanja dovelo do nejednakosti građana pred zakonom budući da je isto povezano s imovinskim prilikama osobe prema kojoj se takva

II-8 Kr 7/2018-4

kazna treba izvršiti, prvostupanjski sud je pravilno odbio zamolbu Islamske Republike Iran za izručenje izručenika A. J. radi izvršenja kazne zatvora.

Uvažavajući kao pravilno i potpuno utvrđene te ocijenjene sve naprijed izložene okolnosti, na temelju čl. 55. st. 1. ZOMPO-a, trebalo je odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 18. prosinca 2018. godine

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Martina Setnik, v.r.

Miroslav Šovanj, v.r.