I Kž-378/2003-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 378/03-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Marijana Svedrovića, Ranka Marijana, Ileane Vinja i Ante Potrebice, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. S. zbog kaznenog djela iz čl. 90. KZ i dr., odlučujući o žalbi optuženice podnesene protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 05. ožujka 2003. godine, broj K-17/01, u sjednici održanoj 18. svibnja 2006. godine, u prisutnosti opt. S. S., te u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Darka Kliera,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba opt. S. S. kao neosnovana, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. S. S. proglašena je krivom zbog kaznenog djela iz čl. 90. u vezi čl. 33. KZ-a, činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude, i po istom zakonskom propisu, uz primjenu čl. 57. st. 1. i 2. toč. d) KZ-a, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Po čl. 80. st. 1. KZ-a, od opt. S. S. oduzet je nož naveden u potvrdi privremenom oduzimanju predmeta, broj: 709766 od 16. srpnja 1997. godine.

Po čl. 122. st. 4. ZKP-a, opt. S. S. u cijelosti je oslobođena obaveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1-6 ZKP-a.

Po čl. 132. st. 2. ZKP-a, ošt. I. B. sa imovinskopravnim zahtjevom upućen je u parnicu.

Protiv te presude žalbu je podnijela opt. S. S., po branitelju D. V., odvjetniku iz B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog

I Kž 378/03-5

činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ili da se pobijana presuda preinači na način da se opt. S. S. oslobodi od kaznene odgovornosti.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Po čl. 373. st. 1. ZKP-a, predmet je proslijeđen državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

O sjednici vijeća uredno je izviješten branitelj opt. S. S., D. V., odvjetnik iz B., koji na sjednicu vijeća nije pristupio, tako da je sjednica vijeća održana u njegovoj odsutnosti (čl. 374. st. 4. ZKP-a), dok je sjednici vijeća prisustvovala opt. S. S., a sjednici vijeća prisustvovao je i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Darko Klier. Žalba nije osnovana.

Prije svega, iako žaliteljica u žalbi ističe da je prvostupanjski sud ostvario i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, iz obrazloženja žalbe, proizlazi da se žaliteljica žali isključivo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona.

Nije u pravu žaliteljica kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, jer je pogrešno utvrdio da je opt. S. S. priznala počinjenje kaznenog djela zbog kojeg se tereti i zbog kojeg je oglašena krivom, jer iz sadržaja njene obrane proizlazi da ona "u cijelosti poriče bilo kakvo sjećanje u odnosu na samu inkriminaciju". Isto tako, prema žaliteljici, inkriminirani događaj dogodio se na drugačiji način od onoga kako je to utvrdio prvostupanjski sud, a pogrešno je i utvrđen oblik krivnje opt. S. S., jer je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je opt. S. S. postupala sa izravnom namjerom da usmrti ošt. I. B. kao što je pogrešno utvrđen mehanizam nastanka ozljede tj. ubodne rane na lijevoj podlaktici ošt. I. B., jer da je prvostupanjski sud tu okolnost pravilno utvrdio tada bi, prema žaliteljici, prvostupanjski sud morao zaključiti da je napad opt. S. S. na ošt. I. B. prestao u trenutku kada je ošt. I. B. uhvatio za ruku opt. S. S., a da je daljnje povrjeđivanje ošt. I. B. nastalo zbog njegove radnje a ne djelatne radnje opt. S. S.. Isto tako, prvostupanjski sud je prema žaliteljici nepotpuno utvrdio činjenično stanje, jer je propustio "dodatno ispitati sve svjedoke, ali i vještaka – psihijatra na okolnost da li je opt. S. S. uporabu noža koristila radi ostvarenja cilja da ošt. I. B. liši života ili je ona nož koristila da se istakne u muškom društvu".

U tom smislu, žaliteljica smatra da je i povrijeđen kazneni zakon na štetu opt. S. S., jer je prvostupanjski sud propustio utvrditi "da je opt. S. S. postupanje ošt. I. B. mogla doživjeti kao napad na svoj život ili tijelo – a to znači da je u tom času opt. S. S. postupala u nužnoj obrani".

Suprotno svim tvrdnjama iz žalbe, prema mišljenju ovog Vrhovnog suda, prvostupanjski sud nije pogrešno, a niti nepotpuno utvrdio činjenično stanje, a niti je povrijeđen kazneni zakon na štetu opt. S. S..

Prije svega, sama opt. S. S. opisuje događaj kao i ošt. I. B. sve do trenutka "uporabe noža" – no ovaj Vrhovni sud, kao konačno i prvostupanjski sud, prihvaća mišljenje vještaka –

I Kž 378/03-5

psihijatra dr. P. J., prema kojem taj dio događaja opt. S. S. "potiskuje u smislu tzv. psihogene anamnezije" (str. 5 pobijane presude), tako da je prvostupanjski sud taj dio događaja utvrdio drugim dokaznim sredstvima, a ne "priznanjem" opt. S. S..

Isto tako, dinamika samog događaja utvrđena je na temelju sadržaja iskaza ošt. I. B., te suglasnog iskaza svjedoka I. Š. i I. G., tako da se ne radi o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju u pogledu same "dinamike" događaja, a zamahivanje nožem (oštrice dužine 21 cm) odozgo prema dolje u smjeru prsiju ošt. I. B. – predstavlja početak radnje izvršenja kaznenog djela ubojstva u pokušaju, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, s time da reakcija ošt. I. B. (hvatanje za ruku opt. S. S.) predstavlja obrambenu reakciju, kojom je opt. S. S. onemogućena u dovršenju kaznenog djela iz čl. 90. KZ-a – i ta radnja ne može se tretirati kao "napadačka" radnja, kako to ukazuje u žalbi žaliteljica, zanemarujući da je prethodno nožem napala ošt. I. B. – na način opisan u izreci pobijane presude.

Isto tako, prvostupanjski sud nije nepotpuno utvrdio činjenično stanje, jer nikakvo dopunsko saslušavanje svjedoka (vještaka) ne bi moglo utjecati na temeljno utvrđenje prvostupanjskog suda da je opt. S. S. nožem napala ošt. I. B. na način opisan u izreci pobijane presude.

Zbog toga, prvostupanjski sud nije povrijedio kazneni zakon, jer se opt. S. S. niti u jednom trenutku nije nalazila u situaciji napadnute osobe, već je ona bila napadač, a ošt. I. B. postupao je isključivo obrambeno tj. pokušao je oduzeti nož S. S. i pritom je došlo i do ozljeđivanja ošt. I. B..

Kako žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji (čl. 382. ZKP-a), ovaj Vrhovni sud preispitao je i odluku o kazni, te utvrdio da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne opt. S. S., vodio računa o svim okolnostima iz čl. 56. KZ-a, te će se i prema mišljenju ovog Vrhovnog suda, kaznom zatvora u trajanju od jedne godine ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ-a, kako to u obrazloženju pobijane presude ističe i prvostupanjski sud, i na koje razloge se upućuje žaliteljica.

Sigurnosna mjera iz čl. 80. KZ-a, utemeljena je na zakonu, prvostupanjski sud dao je valjane razloge za njenu primjenu, koje razloge prihvaća i ovaj Vrhovni sud, te na iste razloge također upućuje žaliteljicu.

Zbog navedenih razloga, a budući po službenoj dužnosti ispitivanjem presude nisu utvrđene povrede iz čl. 379. ZKP, trebalo je na temelju čl. 387. ZKP-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 18. svibnja 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.