Gzp-625/2010-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 625/10-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu , po sucu Željku Glušiću, u pravnoj stvari I predlagateljice mldb. I. M., koju zastupa majka i zakonska zastupnica B. M. i II predlagateljice B. M., obje iz Z., koju zastupa punomoćnik M. L., odvjetnik u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljica od 23. ožujka 2010., 30. rujna 2010.,

r i j e š i o j e:

I. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gž2-133/10 u roku od 3 (tri) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku:

- I predlagateljici mldb. I. M. u iznosu od 7.500,00 (sedamtisućapetsto) kuna,

- II predlagateljici B. M. u iznosu od 7.500,00 (sedamtisućapetsto) kuna.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagateljica Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagateljice su 23. ožujka 2010. podnijele zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05, 16/07, 113/08, 153/09 dalje: ZS), smatrajući da im je zbog dugog trajanja postupka koji se vodi pred Županijskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Gž2-133/10 povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je, na temelju navoda predlagateljica u zahtjevu, pregleda pribavljene preslike spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P2-1657/08, očitovanja Županijskog suda u Zagrebu od 13. rujna 2010. i temeljem službene provjere u pisarnici Županijskog suda u Zagrebu utvrdio slijedeće odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagateljica za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku:

Parnični postupak pod poslovnim brojem P2-1657/08 pokrenut je pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom od 18. veljače 2000. Navedenom tužbom tužitelj S. M. iz Z., …, traži rastavu braka od tuženice B. M. iz Z., ….

Tuženica je 7. ožujka 2000. podnijela odgovor na tužbu.

Na ročištu 13. ožujka 2000. pozvano je tijelo starateljstva dostaviti prijedlog i mišljenje o daljnjoj roditeljskoj skrbi nad djecom parničnih stranaka, čemu Centar za socijalnu skrb udovoljava 10. srpnja 2000.

Na ročištu od 8. listopada 2000. saslušan je tužitelj, dok uredno pozvana tužena nije pristupila.

Na ročištu 18. siječnja 2001. saslušana je tuženica, tužitelju je naloženo dostaviti isprave u spis u roku od 8 dana, čemu on udovoljava 31. siječnja 2001.

Rješenjem od 2. veljače 2001. tužitelju je naloženo dostaviti još jedan primjerak dokumentacije u spis, čemu on udovoljava 5. ožujka 2001.

Na ročište 16. listopada 2001. nisu pristupile stranke, uredno pozvani radi saslušanja, te je naloženo tužitelju dostaviti potvrdu o visini plaće, što je ponovljeno i na ročištu 10. siječnja 2002. (na koje stranke, pozvane radi saslušanja, nisu pristupile te je dostava poziva vraćena s naznakom „obaviješten, nije podigao pošiljku“).

Ročište 7. srpnja 2006. odgođeno je zbog izostanka tužitelja, za kojeg je dostava poziva vraćena s naznakom „odselio“.

Na ročište 18. rujna 2006. nisu pristupili tužitelj niti tužena, pozvani osobno radi saslušanja, predstavnica Centra za socijalnu skrb je navela da je uspjela obaviti razgovor sa tuženom, ali ne i sa tužiteljem. Tuženoj je naloženo dostaviti u spis podatke o tome koliku naknadu za nezaposlenost prima, te je određeno da će se tužitelj pozvati preko sudskog dostavljača.

Na ročištu od 7. studenog 2006. saslušane su stranke, određeno da će se zatražiti podaci od Trgovačkog suda u Zagrebu, naloženo je tužitelju dostaviti u spis dokumentaciju, a odbijen je dokazni prijedlog tuženice da se pribave određeni podaci.

Rješenjem od 13. prosinca 2006. tuženica je pozvana konačno postaviti protutužbeni zahtjev glede uzdržavanja, čemu je udovoljila u podnesku od 19. siječnja 2007.

Na ročištu 6. studenog 2007. pozvan je tužitelj postaviti određen tužbeni zahtjev, te da dostavi medicinsku dokumentaciju kojom opravdava izostanak s ročišta.

Na ročištu 14. prosinca .2007. saslušane su stranke, zaključena je glavna rasprava.

Na ročištu 21. prosinca 2007. donesena je i objavljena presuda i rješenje poslovni broj Povodom žalbe tuženice-protutužiteljice (4. veljače 2008.), predmet je 12. ožujka 2008. otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu, koji je rješenjem poslovni broj Gž2-75/08-2 od 16. rujna 2008. prvostupanjsku odluku djelomično ukinuo i predmet vratio u tom dijelu navedenom sudu na ponovno suđenje.

Na ročištu 3. ožujka 2009. konstatirano je da Centar za socijalnu skrb nije primio drugostupanjsko rješenje, pa će mu ono biti dostavljeno.

Na ročištu 15. lipnja 2009. saslušana je tužiteljica (ranije tuženica-protutužiteljica), te je riješeno da će se zatražiti od Centra za socijalnu skrb Črnomerec izvješće o socioekonomskim prilikama za tužitelja.

Na ročištu od 15. rujna 2009. zaključena je glavna rasprava, te je na ročištu 2. listopada 2009. donesena i objavljena presuda poslovni broj P2-1657/08.

Povodom žalbe tužiteljice (8. veljače 2010.) i tuženika (17. ožujka 2010.) spis je dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu dana 6. svibnja 2010., gdje se postupak vodi pod poslovnim brojem Gž2-133/10.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja u postupku pružanja zaštite za suđenje u razumnom roku smatra se, u pravilu, razdoblje koje protekne od podnošenja tužbe sudu u predmetu za koji se tvrdi da predugo traje, do donošenja odluke u postupku pružanja zaštite za suđenje u razumnom roku, osim kada predmet u odnosu na čiju duljinu trajanja se traži zaštita nije pravomoćno okončan prije dana odlučivanja o zahtjevu predlagatelja.

Tako pravno relevantno razdoblje, u konkretnom slučaju, obzirom da je postupak još u tijeku, teče od podnošenja tužbe (18. veljače 2000.) do donošenja rješenja o zahtjevu predlagateljica za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (30. rujna 2010.), što ukupno iznosi deset godina, sedam mjeseci i dvanaest dana.

Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da ukupna duljina trajanja postupka pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu i Županijskim sudom u Zagrebu u navedenom razdoblju razmatranja predstavlja povredu prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom članka 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01, 76/10 - dalje: Ustav).

Izloženom duljinom trajanja ovog postupka od preko deset godina povrijeđen je standard suđenja u razumnom roku, jer je sukladno odredbi članka 10. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP) postupak trebalo provesti bez odugovlačenja uz onemogućavanje svake zlouporabe prava, dok je u odredbi članka 311. stavak 2. ZPP izraženo nastojanje za koncentracijom glavne rasprave tako da se po mogućnosti rasprava dovrši već na jednom ročištu. Pritom valja istaći da se u konkretnom slučaju radi o postupku za kojeg je zakonom propisana hitnost u postupanju suda (članak 263. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07).

Međutim, dugotrajnosti postupka je u većoj mjeri pridonijelo i izuzetno pasivno držanje obje parnične stranke u periodu do 2006. godine, a koja dugotrajnost se stoga, iako niti sud nije koristio sve mogućnosti koje mu je zakon stavio na raspolaganje kako bi održao procesnu disciplinu stranaka, ne može u potpunosti pripisati neažurnosti suda.

Radi se o složenom sudskom postupku, tijekom kojeg je valjalo odlučiti o tužbenom zahtjevu radi razvoda braka, povjeravanja djeteta i uzdržavanja te o protutužbi podnesenoj radi uzdržavanja; u kojem postupku je sudjelovao i nadležni centar za socijalnu skrb. Predlagateljica je svojim procesnim držanjem u većoj mjeri pridonijela duljini trajanja postupka, budući da nije pristupila na veći broj ročišta na koja je bila pozvana radi saslušanja (ročišta 8. listopada 2000., 16. listopada 2001., 10. siječnja 2002. i 18. rujna 2006.), te je takvim postupanjem pokazala nezainteresiranost za predmetni postupak i njegovo okončanje.

Visinu naknade u iznosu od po 7.500,00 (sedamtisućapetsto) kuna svakoj predlagateljici Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio imajući na umu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, uz uvažavanje socijalnih i općepoznato složenih i otežanih gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 28. stavaka 1. i 2. ZS riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 30. rujna 2010.

S U D A C:

Željko Glušić, v.r.

Pouka o pravnom lijeku.

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.