Croatian Supreme Court dismisses appeals in a drug trafficking case, upholding the first-instance conviction and sentence.
Legislator summary
AI generatedThe Croatian Supreme Court dismissed appeals by the defendant and the prosecutor against a first-instance conviction for drug-related offenses. The defendant argued for a lighter sentence citing addiction and health trauma, while the prosecutor claimed the drugs were intended for sale rather than personal use. The court rejected both arguments, affirming that the lower court correctly assessed the defendant's addiction status and the circumstances of the crime.
Legislator headnote
AI generatedČl. 173. st. 1. i 2. KZ; Čl. 50., 56. KZ: The Supreme Court held that a conviction for drug trafficking requires proof of intent to sell, and a sentence must balance the severity of the act with mitigating factors like addiction and health history.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 1089/03-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Marijana Svedrovića i Ranka Marijana, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. D., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ- a i dr., odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika, podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zadru od 11. studenog 2003. godine, br. K 74/03, u sjednici održanoj 2. veljače 2006. godine, u nazočnosti branitelja opt. D. D., D. U., odvjetnika iz Z., te zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Drage Marincela,
p r e s u d i o j e:
Odbijaju se kao neosnovane žalbe opt. D. D. i državnog odvjetnika, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Pobijanom presudom opt. D. D. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ, činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude, i po istom zakonskom propisu, osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, u koju kaznu mu je, po čl. 63. st. 1. KZ, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 26. kolovoza 2003. godine do 11. studenog 2003. godine.
Po čl. 76. st. 1. KZ, prema opt. D. D. primijenjena je sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti.
Po čl. 173. st. 7. KZ, prema opt. D. D. primijenjena je sigurnosna mjera oduzimanja predmeta – opojne droge, privremeno oduzete od strane PU zadarske.
Po čl. 122. st. 1. ZKP, opt. D. D. naloženo je plaćanje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 4.325,00 kn.
I Kž 1089/03-6
Protiv te presude žalbu su podnijeli: opt. D. D., po branitelju G. N., odvjetniku iz Z., zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni na način da se opt. D. D. osudi na kaznu zatvora u kraćem trajanju ili da mu se izrekne uvjetna osuda; državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ili pak pobijana presuda preinači u odluci o kazni na način da se opt. D. D. osudi na kaznu zatvora u dužem trajanju.
Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je opt. D. D., po branitelju G. N., odvjetniku iz Z., u kojem predlaže da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.
Po čl. 373. st. 1. ZKP spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.
O sjednici vijeća, po čl. 374. st. 1. ZKP, uredno je izvješćen branitelj opt. D. D., G. N., odvjetnik iz Z., no na sjednicu vijeća pristupio je D. U., odvjetnik iz Z., u zamjenu za G. N., a sjednici vijeća prisustvovao je i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Drago Marincel.
Žalbe nisu osnovane.
Na žalbu opt. D. D.
Nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud podcijenio brojne olakotne okolnosti, a otegotne okolnosti da je precijenio, zbog čega je, prema žalitelju, osudio opt. D. D. na prestrogu kaznu.
Prema mišljenju ovog Vrhovnog suda, prvostupanjski sud osudio je opt. D. D. na adekvatnu kaznenu sankciju, jer okolnost da je opt. D. D. specijalni povratnik, da je ovisnik o opojnim drogama, a s druge strane vodeći računa o teškim zdravstvenim traumama iz djetinjstva (opekotine trećeg stupnja), sa svim drugim okolnostima koje je utvrdio prvostupanjski sud (i o njima dao razloge na str. 6 pobijane presude) ukazuju da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne opt. D. D. vodio računa o svim okolnostima iz čl. 56. KZ, te da će se kaznom zatvora u trajanju od šest mjeseci ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ, kako to ističe i prvostupanjski sud, te na koje razloge se upućuje žalitelj.
Na žalbu državnog odvjetnika
Prije svega, nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje.
Prema državnom odvjetniku prvostupanjski sud je na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja donio pogrešan zaključak, jer je sasvim nekritički prihvatio obranu opt. D. D. da je sav heroin bio namijenjen za njegovu uporabu, umjesto da je zaključio da je opojna droga bila namijenjena daljnjoj prodaji, i time da je opt. D. D. ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, a ne kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ.
I Kž 1089/03-6
Državni odvjetnik smatra da iskustvo opt. D. D. (u vezi prethodne osuđivanosti), okolnost da je opt. D. D. imao pripremljena tri „šuta“ i da je kod njega pronađena određena količina heptanona, u dovoljnoj mjeri, prema žalitelju, ukazuje da je opojna droga bila namijenjena za prodaju, a ne osobno konzumiranje, kako to u svojoj obrani ističe opt. D. D..
Suprotno tvrdnjama državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje jer je nedvojbeno utvrdio da je opt. D. D. ovisnik o drogama, da dnevno koristi 2-3 „šuta“ opojne droge heroin, da iz iskaza svjedoka te uvida u isprave proizlazi da opt. D. D. ima dovoljno financijskih sredstava za kupovinu heroina za vlastitu uporabu, a pronalazak 7,46 grama heptanona pomiješanog sa prahom „cedevita“ – ne dovodi u pitanje obranu opt. D. D. da je opojnu drogu koristio za sebe i da nije imao nikakve potrebe da opojnu drogu prodaje drugim osobama.
Ovaj Vrhovni sud prihvaća razloge prvostupanjskog suda istaknute na str. 5. pobijane presude, te na iste razloge upućuje državnog odvjetnika.
Isto tako, nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud osudio opt. D. D. na preblagu kaznu, jer nije u dovoljnoj mjeri vodio računa da je opt. D. D. specijalni povratnik i da je kazneno djelo počinio „u relativno kratkom razdoblju“. Upravo suprotno, prvostupanjski sud na primjeren način je cijenio navedene okolnosti, te je osudio opt. D. D. na adekvatnu kaznenu sankciju, kako je to već obrazloženo u ovoj odluci i na koje razloge se upućuje državni odvjetnik.
Sigurnosne mjere iz čl. 76. KZ i čl. 173. st. 7. KZ, utemeljene su na zakonu, a prvostupanjski sud dao je valjane razloge za njihovu primjenu.
Kako razlozi žalbi nisu ostvareni i kako ispitivanjem pobijane presude nisu uočene povrede na koje ovaj Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti, a u smislu odredbe iz čl. 379. st. 1. i 3. ZKP, trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude, a na temelju čl. 387. st. 1. ZKP.
U Zagrebu, 2. veljače 2006. godine
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Zdravko Stojanović, v.r.
Senka Klarić-Baranović, v.r.