Rev-93/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 93/1992-2

PRESUDA I RJEŠENJE

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Augusta Husineca, Ilije Čuljata, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja D. G. iz K., koju zastupa dr. A. B., odvjetnik iz K., protiv tuženih T. P. sina Z. iz K. i ZOIO C. iz Z., Poslovnica K., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Šibeniku od 1. ožujka 1989. br. Gž-67/89, kojom je potvrdjena presuda i rješenje Općinskog suda u Kninu od 20. travnja 1988. br. P- 271/87, u sjednici održanoj dana 11. veljače 1992,

presudio i riješio je:

Djelomično se prihvaća revizija tužiteljice te se ukida presuda Okružnog suda u Šibeniku br. Gž-67/89 u dijelu kojim je potvrdjena presuda Općinskog suda u Kninu od 20. IV 1988.br. P-271/87 u dijelu pod II izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na 2.tuženu ZOIO C. za iznos od 3.694.643.- din (369,46 Crd) i kamatama na taj iznos, te se u tom dijelu predmet vraća prvostepenom sudu na ponovni postupak.

U preostalom dijelu kojim je potvrdjena prvostepena presuda pod toč. III. izreke - revizija tužiteljice se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Kninu od 20. travnja 1988. br. P 271/87 djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice te je utvrdjeno pod I. izreke da tužiteljica ima ukupnu štetu u iznosu od 6,194.643.- din, od čega su tuženi solidarno obavezani platiti tužiteljici iznos od 2,500.000 din sa kamatama, a I. tuženi je pored toga dužan platiti sam 3,694.643.- din sa kamatama, dok je za isti iznos zahtjev prema II.tuženome odbijen. Pod III. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva za nematerijalnu štetu u iznosu od 800.000.- din. Pod IV izreke obavezani su tuženici solidarno platiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 193.080.- din, a tuženik pod I. suviše 264.621.- din.

Rješavajući po žalbi tužiteljice drugostepeni Okružni sud u Šibeniku je presudom od 1. ožujka 1989. br. Gž-67/89 odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu u pobijanom odbijajućem dijelu.

Protiv citirane drugostepene pravomoćne presude pravodobno je izjavila reviziju tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predložila da se pobijani dio presude ukine.

Na reviziju tužiteljice nije odgovoreno, niti se nadležni javni tužitelj izjasnio o reviziji.

Revizija tužiteljice je djelomično osnovana.

Neosnovano tužiteljica smatra da je suviše nisko utvrdjena naknada nematerijalne štete.

Prvostepeni sud je na temelju medicinske dokumentacije i provedenog medicinskog vještačenja utvrdio da je tužiteljica u saobraćajnoj nezgodi zadobila potres mozga, napuknuće vjenčastog nastavka lakatne kosti lijeve ruke i prijelom glavice lisne kosti sa otkinućem hvatišta laterarne veze lijevog koljena.

Od navedenih povreda da je trpjela bolove jakog intenziteta u trajanju od 42 dana, zatim bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 5 mjeseci i 20 dana, te lakšeg intenziteta u trajanju od oko 11 mjeseci. Trpjela je intenzivan strah dulje vremena, a taj strah se manifestirao ne samo od slike utuženog dogadjaja, već i u zabrinutosti za konačne posljedice posebno strah od potpunog invaliditeta. Nastupilo je trajno smanjenje životnih aktivnosti koje se izražavaju u nestabilnosti lijevog koljena i u smanjenju obima pokreta u lijevom laktu i ramenu srednjeg intenziteta.

Nakon ovako utvrdjenih posljedica povrede, prvostepeni sud je dosudio naknadu za pretrpljene bolove u iznosu od 800.000 din, za pretrpljeni strah u iznosu od 500.000 din, te za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 2,000.000.- din.

Ovako utvrdjena visina nematerijalne štete utvrdjena je u skladu sa odredbom čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (koji se primjenjuje kao zakon Republike Hrvatske - "NN" br. 53/91) i u skladu sa mjerilima i kriterijima sudske prakse u vrijeme donošenja prvostepene presude, pa ovaj revizijski sud utvrdjuje da je ova visina utvrdjena pravilnom primjenom materijalnog prava. Iz navedenog razloga valjalo je odbiti reviziju u dijelu koji se odnosi na odbijajući dio tužbenog zahtjeva u odnosu na I. tuženoga.

Osnovano tužiteljica u reviziji ističe da su nižestepeni sudovi pogrešnom primjenom materijalnog prava odlučili o dijelu zahtjeva u odnosu na II. tuženu ZOIO C. u odbijajućem dijelu navodeći da II.tužena odgovara samo do visine limita iz vremena štetnog dogadjaja.

Naime, iznos štete prema kome se utvrdjuje obim odgovornosti zajednice osiguranja obračunava se tako što se novčana šteta uzima u iznosu u kome je nastala, a nenovčana materijalna šteta i nematerijalna šteta utvrdjuje se prema cijenama odnosno kriterijima u vrijeme štetnog dogadjaja.

Ako tako utvrdjeni iznos štete rane sume, zajednica osiguranja dužna je štetu i kad visina štete prema cijenama vrijeme donošenja sudske odluke prelazi Ako je iznos štete utvrdjen na način iz prethodnog stava veći od osigurane sume, zajednica osiguranja dužna je naknaditi dio štete prema srazmjeri izmedju osigurane sume i tako utvrdjenog iznosa štete.

U odnosu na II. tuženu nižestepeni sudovi nisu izvršili obračun visine štete na izloženi način, pa je stoga valjalo temeljem čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku (koji se primjenjuje kao zakon Republike Hrvatske - "NN" br. 53/91) djelomično prihvatiti reviziju tužiteljice i ukinuti nižestepene presude u dijelu kojim je tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na II.tuženu odbijen preko iznosa od 2,500.000.- din (250 Crd), te u tom dijelu predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovni postupak.

U ponovljenom postupku prvostepeni sud će na izloženi način izvršiti obračun nastale štete, te će nakon toga pravilnom primjenom materijalnog prava odlučiti o spornom dijelu tužbenog zahtjeva i troškovima postupka nastalim nakon donošenja prvostepene presude.

U Zagrebu, 11. veljače 1992.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v. r.